Eho srca

Published on 20:08, 06/25,2015

Dugo su ljudi oko mene bili u dilemi zašto baš on? Ljudi moji, nije sve u izgledu, odjeći i dobrim kolima. On je zato što pjeva pjesmu koju samo ja mogu da čujem. Samo on može da mi uljepša dan samom svojom pojavom. On je za mene poput omiljene pjesme koju ma koliko puta slušali nećete zamijeniti sa nekom drugom. Ostaje u mislima i dovodi vas do toga da je pjevušite posijeli dan. Iako nema ništa njegovo, ništa da me na njega sjeća, uvjek ću se sjećati njegovog osmjeha koji mi je zapeo u glavi i nikako da izađe. Postoji hiljadu razloga zašto ni moje srce trebalo da čuje nečiju drugu pjesmu, ali ono nađe hiljadu i jedan da se vrati na njegovu pjesmu. Na onu njegovu kanconu, čiju melodiju razumiju samo pukotine mog srca. Gdje god čujem njegovo ime, ono odzvanja u mojim ušima i dolazi do moje duše. Volim svoj grijeh, grijeh koji stvara iskrce svaki put kad nam se sretnu pogledi. I znam da će uvjek postojati on. On koji nikad nije bio moj, a kojega se ne odričem.


Stud, inje i prašina

Published on 14:37, 06/25,2015

Poslednje čega se sjećem u vezi nje su bile suze.  Dok stoji ispred mene i govori mi kako odlazi ja samo primećujem crno nebo i munje koje se raspšavaju po njemu. Sada mi sjećanja proleću kroz maglu, kao da svaki naš zajednički momenat prolazi preko ekrana moga uma. Volim je, ali je u isto vrijeme povređujem. A to sada shvatam, kada je između nas velika praznina. Ne ona praznina koja se sa malo nježnosti može popunuti, već ona poput crne rupe. Svakome bi bilo logično da je pusti, ali ne i meni. Pokušavam da popunim tu prazninu, da spojim prostor između, ali ne uspjeva. Neče to biti dovoljno da se dođe do istine koja se nakazi ispod ovog haosa. Zadnje njene riječi su bile da sam dobio ono što sam zaslužio. U  njenim očima sam vidio da je ovo bila poslednja šansa koju mi je pružila. Jako se trudila da zadrži suze, poput neke brane koja prijeti da poplavi sve. Izdržala je sve do momenta dok mi nije okrenula leđa. Nisam mogao ništa da uradim. Nisam smijo. Daj mi razlog da dokažem da griješim, da očistim sjećanja na te poplave. U svakom gubitku, u svakoj laži, u svakoj istini koju ćeš negirati, u svakom žaljenju i u svakom zbogom, bila je greška koja nije mogla da se sakrije i jednostavno zaboravi. Neverovatno je kako samo zene oproste velike stvari, a zbog sitnica odu. Ne znam, poslije svakog odlaska ostane samo hladnoća i prašina od sjećanja. Na sve se uhvati paučina, a ja ostajem poput golog drveta čekajući da neko makne te ostatke propasti, to inje od hladnoće i da vrati zelenilo mom stablu. Da sve bude kao nekad.


Astralna projekcija hihi ^_^

Published on 12:43, 06/25,2015

Vidim sebe kako spavam. Čekaj, kako je to moguće. Odavno mi se nisu dešavali ovakvi snovi. Ako krenem pogršnim putem mogu da nestanem. Valjda? Ili da dovedem neko zlo sa sobom. Šta? Tako se barem dešavalo u filmovima. Mada ovo nije film ludačo. Neko me doziva, ali ne vidim nikoga. Samo čujem glas. Pomalo je jezivo, ali navikla sam. Koliko sam samo horror filmova odgledala. Dovoljno da znam da mogu da ostanem u komi ako se ne vratim na vrijeme u svoj oblik. I dalje me neko doziva, ali ne želim da odem od svog kreveta. Ima nešto u mraku oko mene, ali nisam sigurna šta. Želim da saznam, mada znam da ne smijem. Bolja je ideja da ostanem pored sebe. Pored sebe, kako glupo zvuči, a još gluplje izgleda. Da li se ja to smješkam u snu, ko zna šta sanjam. Alo, probudi se, ne mogu više da budem ovdje. Zanimljivo je, ali sam sama ovdje. Opet me neko doziva. Dobro ne sasvim sama. Otvaraju se vrata od moje sobe. O pa to moja majka dolazi da me povjeri. Majko, probudi me. Osjećam neko čudno prisustvo, i neku hladnoću. Majko, probudi me, mislim da je krajnje virijeme. Ona me ne čuje zato i odlazi iz sobe. Svetca mu. Moram da se probudim inače ću zaglaviti ovdje vječno. `Dođi da se igraš sa mnom.´govori mi djevojčica obučena u bijelu spavaćicu držeći u lijevoj ruci lutku. `Neka hvala, ljepše mi je ovdje´´Hajde biće zabavno´`Rekla sam ne, sada molim te idi´ovakve prikaze nisu dobre. Ona kreće da se približava. Poput parazita je. Sad bih sama sebi opalila šamar. `Ostani gdje si, ljepše ti je.´ Vid' ti male kako je neposlušna. Nije ni čudo što je ovdje. Ako je majka došla da me provjeri znači da je budna, logično, i da je šest sati. Uh laknulo mi je. Sad ću i ja da se pro....