Najveća laž svakog pisca - “Ovo će biti poslednje što pišem o njemu”

Published on 08:30, 07/29,2015

Voljela sam ga. Na neki glupav, djetinjast, pomalo i bolan način. Ipak sam ga volela. Bila sam na putu ka nečemu. Znala sam da mi je na neki način važan. Nešto me je na njemu divlje privlačilo. To je bilo vrijeme kada sam htjela dati sve što imam za samo jednu njegovu reč. Željela sam ga očajno, toliko očajno da nisam ni marila što mi nanosi toliku bol. Sjećam se, kada sam ga prvi put srela, dolazio mi je s leve strane; kao da je znao da će nekad baš tu lijevo, u mojim grudima, biti samo njegovo mjesto. Kad me je prvi put poljubio, vjerovatno su negde neke druge veze pucale. A one večeri kad mi je slomio srce, drugi su ljudi ponovo pronašli ljubav. Bez obzira na to šta se dogodilo svakom od nas, život teče dalje. Bila sam zarobljena svoljim očekivanjima, a njegovom prazninom. Nisam znala ja polovično da volim. Onako proračunato, s rezervom. I nikako nisam mogla da kliknem srce i kažem dosta. Da odem kad je nemoguće. Ili volim bezuslovno. Ili ne volim nikako. Pa kako bude. Ali nekako sam uvek željela da ostanem bez emocija i sad kad se desilo. Ne bih znala da opišem šta (ne) osjećam. Nisam ni sretna ni tužna..Samo prazna…Kao bijeli papir što iščekuje bilo kakav dodir…Kao ispijena čaša..Prazna…Gore je i od tuge. Ne znam zašto, ali konačno osjećam da mi je svejedno za sve što dolazi. Valjda to dođe sa vremenom, kada shvatiš da trebaš da pustiš ono što ti ne pripada. Mada kada pogledaš, ma koliko vremena prošlo, uvek osjetite čiji ste (niste) zapravo i bili. Onda kad se opet pronađete… U pogledu, dodiru. Osjetite da ta osoba još uvek pripada vama, kao što i vi nakon svega i dalje pripadate njoj. 
 
 


The Script - If You Could See Me Now

Published on 03:44, 07/29,2015


 
 
 "If You Could See Me Now"

(Oh if you could see me now)

(Oh if you could see me now)

It was February 14 Valentine's Day
The roses came but they took you away
Tattooed on my arm is a charm to disarm all the harm
Gotta keep myself calm but the truth is you're gone
And I'll never get to show you these songs
Dad you should see the tours that I'm on
I see you standing there next to Mom
Both singing along, yeah arm in arm
Now there are days when I'm losing my faith
Because the man wasn't good he was great
He'd say "Music was the home for your pain"
And explain I was young, he would say
Take that rage, put it on a page
Take the page to the stage
Blow the roof off the place
I'm trying to make you proud
Do everything you did
I hope you're up there with God saying "That's my kid!"

[Chorus:]
I still look for your face in the crowd
Oh if you could see me now (Oh if you could see me now)
Would you stand in disgrace or take a bow
Oh if you could see me now (Oh if you could see me now)

(Oh if you could see me now)

If you could see me now would you recognize me?
Would you pat me on the back or would you criticize me?
Would you follow every line on my tear-stained face
Put your hand on a heart that was cold
As the day you were taken away?
I know it's been a while but I can see you clear as day
Right now, I wish I could hear you say
I drink too much, and I smoke too much dutch
But if you can't see me now that shit's a must
You used to say I won't know a win till it cost me
Like I won't know real love till I've loved and I've lost it
So if you've lost a sister, someone's lost a mom
And if you've lost a dad then someone's lost a son
And they're all missing out, yeah they're all missing out
So if you get a second to look down on me now
Mom, Dad I'm just missing you now

I still look for your face in the crowd
Oh if you could see me now (Oh if you could see me now)
Would you stand in disgrace or take a bow
Oh if you could see me now (Oh if you could see me now)

Oh, oh
Would you call me a saint or a sinner?
Would you love me a loser or winner?
Oh, oh
When I see my face in the mirror
We look so alike that it makes me shiver

I still look for your face in the crowd
Oh if you could see me now (Oh if you could see me now)
Would you stand in disgrace or take a bow
Oh if you could see me now (Oh if you could see me now)
Yeah I'm just missing you now

I still look for your face in the crowd
Oh if you could see me now (Oh if you could see me now)
Would you stand in disgrace or take a bow
Oh if you could see me now (Oh if you could see me now)

You could see, you could see me now [x2]


''Ja cu samo da ti kažem da si ti sve moje''❤❤❤❤

Published on 03:15, 07/28,2015

Uvijek sam gradila svijet na sitnicama. I nekako su sve te sitnice bile vezane za ljude. Trudila sam se da se ne opeče, ali jednostavno ljudi ti ne pokazuju pravo lice. Uvijek sam bila iskrena, ali moja iskrenost je povrijeđivala mnoge. Ne znam zašto kad su sami htjeli da budem iskrena, a možda su samo htjeli da ih lažem kako bi čuli ono što žele da čuju. I to se dešava stalno, ne samo kod mene već i kod drugih. Ali moje mišljenje se nikada ne bi promijenilo da nisam upoznala njega. Morala sam da znam da li taj čovek kojem sam otvorila vrata svog srca želi da podeli svoje tajne sa mnom. I željeo je. Nisu to bile bilo kakve tajne, ono male, bile su to mračne tajne. Tajne poslije koje bi svako normalan otišao, ali ne i ja. ''Čuvamo se.'' što bi on rekao. Bio je jedan od onih koji se čuvaju.Prije njega bilo je gubitaka koliko vam duša želi. Ali preživela sam gubitke i naučila da se oslanjam na prijatelje i da cenim njihove savete koji su bili rijetki. Najviše zbog toga što sam ih ja uglavnom davala. 

''E-e ludače.''

''Moramo negdje zajedno...''

''Ma da, budalo ja tebe obožavam.''

''Ma ti si duša moja, nikad neću zaboraviti ko mi je bio tu kad mi je bilo najpotrebnije.. Ti si bila!!!! Malo je takvih kao sto si ti.''

''❤❤❤''

''Ljubim jako i volim najviše..''

''I ja tebe najmnogopunije...''

 

''Znam..❤❤❤''

''Ti si duša moja :* ''

''Ja cu samo da ti kažem da si ti sve moje❤❤❤❤❤❤''

 


Nikad ne vjeruj. Uvijek sumnjaj.

Published on 22:22, 07/26,2015

Slušaj, ispričaću ti jednu priču. Za nauk. 
Pitala zmija čoveka da je prenese preko planine. Nema više snage da puzi. Iscrpljena je. 
Čovek je upita - Kako da ti verujem? Kako da znam da me nećeš usmrtiti tvojim otrovom? 
Ona mu odgovori - Neću, obećavam, veruj mi. 
Poverova joj čovek. Nabaci je preko vrata i krenuše uz planinu. Na pola puta zmija pusti svoj otrovni jezik na čoveka. Ujede ga. On pada! 
Upita je čovek - Zašto kada si obećala? 
Ona mu odgovori - To je moj karakter. To sam ja. To je moja osobina. To sam ja. 
Pouka ti je jasna, zar ne? Nikad ne veruj. Uvek sumnjaj. U svakom čoveku, i ako nije životinja, ima nešto životinjsko. U svakom čoveku spava zmija. Ili će te zadaviti ili otrovati. Nikada to neće uraditi na početku. Uvek će te preseći na pola puta ili na samom kraju do tvog cilja. 
Slušaj me, nikad ne veruj!
Onaj ko te gleda u oči, laska ti i nema nijednu zamerku na tebe, navodi te da mu veruješ. Malo po malo, započinje lukav rat. I bitno mu je da tebe vidi na dnu, ne sebe zajedno s' tobom. Al' imaš priliku da se spasiš, a to je da ne veruješ svemu što te nevino pogleda.Ti nisi osoba koja napada sa leđa dok pre toga gradi poverenje. Takve borbe pripisuje se kukavicama. A ti si hrabra osoba.
Zapamti, kukavice sa sobom nose tu lukavost, ali nikada nemaju hrabrost. Jer su baš zbog svoje lukavosti satkani od straha. Svako ko u igru ulazi prljavo nema jedan strah, ima ih milion. Svako ko u igru ulazi čisto ima šanse da izvojeva pobedu. Velike šanse, samo zbog svoje hrabrosti u sebi, bez grama straha. Ali iz te igre izlazi drugačiji.
Jer kada si okružen krvoločnin zverima naučiš se da ne budeš pitom.


Kada se sretnemo

Published on 23:15, 07/25,2015

Nije joj bilo svejedno kad ga je vidjela poslije mjesec dana. Mislila je da će moći tek tako da prođe pored njega, ali nije. Zaustavio je. Njen svijet je u tome trenutku stao a srce joj je zadrhtalo. ''Pa gdje si ti?'' upitao je ljubeći je u obraz. Nije mu odgovorila. Nije znala šta da mu kaže. Uhvatio ju je za ruke ''Kaži nešto, ili ti je možda maca pojela jezik.'' Samo se nasmijala, ali se pomalo pravila važna, jer je to bio lažni osmijeh. ''Gdje ti je djevojka?'' bilo je jedino pitanje koje je mogla da izusti. Nije mogla predugo da ga gleda u lice jer bi sjećanja samo počela da naviru, a sa jima bi došle i suze koje nije bila  u stanju da zaustavi. Spuštila je glavu. On je uhvti za bradu i podignu joj glavu.''Glavu gore. Kući je valjda. Šta radiš ovdje?'' ''Uživam.'' drsko mu je odgovorila. ''A odakle ti ovdje?'' ''Radim.'' Da li se to sudbina igra sa njom, pomislila je. Od svih ljudi na ovom svijetu gdje baš njega da sretne. ''Izvini, moram da idem, čeka me drugarica.'' Uhvatio ju je za ruku, ali ovoga puta čvršće ''Čekaj, nemoj još da ideš. Uželjeo sam te se.'' Hmm dobro glumi, pomislila je. ''Ozbiljo, pusti me.'' doslovno je isčupala ruku iz njegove. ''U redu. Pusti ću te, ali mi prvo reci nešto.'' Znala je šta će je pitati, ali mu je dopustila. ''Hajde, pitaj.'' ''Voliš li me?'' ''Čemu sad to? Više nismo mi, sad smo ti i ja. I to pitanje je apsurdno.'' ''Bilo apsurdno ili ne odgovori mi.'' Pogledala ga je, cijeli njen svijet je stajao je pred njena dva plava oko. ''Volim.'' ''Još nešto, u slučaju da ovo sa njom ne ispadne dobro, bili bi mi pružila još jednu šansu?'' Podledala ga je direktno u oči, nasmijala se i rekla ''Ne.'' zatim se okrenula i otišla. On je ostao da stoji u mjestu i gledao je kako je odlazila. Nedostajeće mi taj osmijeh, pomislio je dok mu je isčezavala u daljini šetališta.


Stihija

Published on 02:22, 07/25,2015

Sjedim pored prozora i udišem ovaj težak vazduh. Nešto se dešava, sve se odjednom mijenja. Prije par godina ljeta nisu bila ovako ljuta na ljude. Bila su prijatna, sasvim dovoljna za svakodnevno uživanje. A sada, u ovoj gužvi sunčevih zraka i ljudi izgube svoje smjernice. Izgube putokaze koji ih vode pravim putem. Jeste se vi ikad osjećali toliko zbunjeno da ne znate ko ste zapravo?  Kako ste dospjeli tu gdje jeste? Koga volite? Što volite? Toliko zbunjeno da ne znate što radite na ovom svijetu? Toliko zbunjeno da ne znate zašto se trudite i za koga? Toliko zbunjeno da ta zbunjenost prelazi u strah? I da produ dani da ne progovorite ni rijeci? Da izadete na ulicu i ne znate zašto ste izašli ,koji vam je cilj? I samo se vratite jer vas je strah. To ova vrućina utiće na vašu podsvijest, uptavlja vašim mislima kao da ste marionete.  Ali kad padne noć sve se polako ispravlja. Ležaiš nekoliko minuta i gledaš svetlost uličnih svetiljki i slušaš je kako tišinu i razmišljaš o tome koliko ti nedostaje samo da spavaš pored nekog. Pored nekog svog. Ali to su stvari koje ne možeš da kontrolišeš jer nije na tebe red. Univerzum kuje posebne planove i za mene i za tebe, a i sa nekim gubitcima se moramo pomiriti. Jer ako ostanete na istom mjestu, i ne pokušate se pomaknuti velika je mogućnost da će vas progutati vatra ili odnijeti velika bujica vode. Svako od nas ima svoj brod kojim plovi mirnim plavim morem, svoju sigurnu luku, veličanstvenu kao što su nebesa. Jednom kada ukapiraš koji je tvoj ritam, nastavi da sviraš po njemu. 


Uvijek

Published on 18:00, 07/24,2015

Već par sati ležimo zagrljeni. Slušamo radio koji pušta pjesme koje volim.  I taj trenutak je mogao da traje vječno da nije počela da svira ona. '' Kao ptica na mom dlanu skakućeš, priznaću ti zašto volim proleće, podeliću i ovu noć sa zvezdama, prekriću te nebom kad budeš zaspala.''

''Da li možeš da prebaciš na drugu stanicu, molim te?''
''Šta nije u redu sa ovom? U pitaju je pjesma, zar ne?''
''Na neki način?''
''Onaj je u pitanju? Pa mislim da je vrijeme da mi ispričaš tu priču, mislim da sam ti dao dovoljno prostora. Želim da zam.''
''Ne želim da te povrijedim.''
''Ne možeš me povrijediti, ništa i niko ne može promijeniti ono što osjećam prema tebi.''
''Jesi li siguran da želiš da čuješ?''
''Jesam.''

''Uredu onda. To je bila moja druga ljubav u ovih mojih 19 godina. Da me je on volio koliko sam ja njega, bila bi to najveća ljubav na svijetu.  Ali nisam mu bila dovoljna. Ni ja ni ova moja ljubav. ''
''On je kreten, ali zahvaliću mi se kad ga sretnem.''
''Za šta ćeš mu se zahvaliti?''
''Zato što te je pustio. Jer da nije, ti sad ne bi ležala pored mene. ''
''Znam da se bojiš da tebe neću moći da volim kao njega, ali to nije tako.''
''Znam. Ali i ti duboko sebi znaš ko si i šta želiš. Ljubav će uvijek zahtijevati veliku količinu vjere. I možda se na tom putu ka pravoj ljubavi opečeš i završiš slomljenog srca. Ali ćeš u nekim trenutcima  biti najsrećnija osoba na planeti. A ja sam rećan što si izabrala mene.''
'Čak i da nemam izbora, izabrala bih tebe. Uvijek bih tebe izabrala. Uvijek.''

 


On je umeo da zagrli moja ludila. I da ih smiri. I da ih iznova probudi. — celebrating love.

Published on 17:00, 07/21,2015

''Hajde, dođi lezi pored mene.'' rekao je dok je širio lijevu ruku, jasno stavljajući mi do znanja gdje je moje mjesto. Legla sam pored njega, stavila glavu na njegovo rame a on je obavio svoje ruke oko mene. ''Tako, sad ne možeš nigdje pobjeći.'' ''Nisam ni namjeravala, ovdje je kao u raju.'' Poljubio me je u čelo. Mogla sam osjetiti njegove nježne usne na svojoj koži. A grlio me je tako pažljivo i osjećajno kao da se bojao da će me slomiti ako stisne malo jače. Na kratko sam zatvorila oči prepuštajući se trenutku. ''Ne volim kad spavaš jer tada ne mogu vidjeti tvoja dva prelijepa plava oka. Znaš li da ti i treptanje jedva opraštam.'' pričao mi je dok mi je ljubio obraze, pa os, pa oči pa usne, pa vrat. Nasmijala sa se njegovim riječima, ali sam je još više počela smijati kad je počeo da mi ljubi vrat. To me je golicalo. Komešala sam se kao malo dijete, ali nisam željela da prestane. Znala sam i ja ponekad da mu uzvratim poljubac, ali su njegovi bili slađi.  


Sa posvetom

Published on 14:58, 07/20,2015

''Te svoje plave oči imaš sa razlogom. Dva plava mora u zjenicama, koje čekaju nekoga da jedri kroz tvoje duboke okeanske poglede.'' rekao mi je sklanjajući mi kosu sa lica. Ali iskreno ova moja dva oka nikad nisu vidjela tako lijepo lice kao što je njegovo. Priznajem imao je mnogo ljepše oči nego ja. Ja sam u ta dva zelena oka vidjela cijeli svoj svijet. ''Ma daj, a tvoje su bezobrazno zelene. '' Šta drugo da mu kažem, ostala sam bez argumenta. Posmatrala sam ga kako skidao svoju crvenu majicu. Prišla sam mu, obavila moje ruke oko njegovog stomaka i poljubila ga u leđa. Uhvatio me je za ruke i zarotirao ispred sebe. Krenula sam da ga poljubim, ali me je on zaustavio riječima: ''Pokušavaš da se opravdaš zbog nečega ali ti neće uspjeti.'' A onda je on poljubio mene. ''Ha prevario si me.'' ''A ti si mi dopustila. '' Uhvatio me je rukama oko stomaka i privukao k sebi. Zatim me je poljubio prvo u jedno pa u drugo oko. Naslonila sam glavu na njegove grudi, a on je počeo polako da pleše tako sa mnom. Lagano, poput jutarnjeg povjetarca. ''Šta radimo?'' ''Pa plešemo.'' ''Ali nema muzike.'' ''Zamisli je.'' I zamislila sam je. Bila je poput ljubavi, proljeća, sreće. Njegovo srce je kucalo pod mojom glavom, i nekako se činilo kao da se sinhronizovalo sa mojim. Teško mi je riječima da opišem taj trenutak. Ne znam. Mislim da se to jednostavno ne može opisati. Mora se osjetiti. Uvijek sam se bojala izgovoriti te dvije (volim te) riječi jer ih ne zaslužuje svako. On ih je zasluživo cijelim svojim bićem. I opravdao je moja očekivanja. Nisu to očekivanja u ponašanju, izgledu i slično, to su očekovanja vezana za osjećanja. Pitala sam se da li će on moći da prati moj ritam? Da li će moći da mi posveti toliko ljubavi koliko sam ja njemu spremna da dam? I da. Uspjeo je u tome, čak ih je i nadmašio. ''Hvala ti.'' ''Za šta ludice.'' ''Za ovo, za sve.'' Poljubio me je jednom, dvaput, triput. ''To je sve zato što te volim najviše.'' ''I ja tebe volim, iako ti do sad to nisam rekla.'' ''I nisi morala jer sam to vidio, to si pokazala svojim djelima.'' Svi smo satkani od istina i laži i na kraju nam uvijek ostaje isto. Pogled, dodir. 


Meša Selimović ~ 'Žena' °jedan od omiljenih°

Published on 01:11, 07/18,2015

A naša ljutnja je odmah splasnula, postala je smiješna, kao i povod.

Pobune su trajale kratko, toliko kratko, da ih nije vrijedilo ni dizati. Pogotovu što sam znao, ma koliko bio ljut, da mi ništa ne može zamijeniti nju, ovakvu kakva je, uskogrudu u svojoj ljubavi, netrpeljivu prema svemu što bi joj moglo uzeti ma i djelić mene, njene svojine. I brzo sam se, iz traljave pobune i tobožnje želje za slobodom, vraćao u čvrstu tvrđavu njene ljubavi, kao smireni bjegunac koji nije ni odmicao daleko od kapije.

Život nam nije naklonjen, i sami stvaramo svoju malu zajednicu, svoj kosmos, u kojem namirujemo jedno drugome sve što nam nedostaje.

Kad sam bio ugrožen, mislio sam samo na nju, hrabreći se njenim prisustvom. Kad mi je bilo teško, pominjao sam njeno ime kao u molitvi, nalazeći olakšanje. Kad osjetim radost, trčim da je podijelim s njom, zahvalan joj, kao da mi je ona daruje.

Dobar je čovjek, i lijepa žena, ali ono što je samo za mene, to sam sam stvorio. Čak i da je imala velikih mana, ja ih ne bih znao. Potrebna mi je savršena, i ne mogu dopustiti da to ne bude.

Dao sam joj sve što nisam našao u životu, a bez čega ne mogu. Čak se i umanjujem pred njom, da bi ona bila veća, i ja pomoću nje. Bogato je darujem, da bih mogao da uzmem. Ja sam osujećen, ona je ostvarena, i tako sam obeštećen. Ona mi namiruje izgubljeno, i dobijam više nego što sam želio da imam. Moje želje su bile maglovite i rasute, sad su sakupljene u jednom imenu, u jednom liku, stvarnijem i ljepšem od mašte. Njoj priznajem sve što ja nisam, a opet ništa ne gubim, odričući se. Nemoćan pred ljudima i slab pred svijetom, značajan sam pred svojom tvorevinom, vrednijom od njih. Nespokojan pred nesigurnošću svega, siguran sam pred ljubavlju, koja se stvara sama iz sebe, jer je potreba, pretvorena u osjećanje. Ljubav je žrtva i nasilje, nudi i zahtijeva, moli i grdi. Ova žena, cio moj svijet, potrebna mi je da joj se divim i da nad njom osjetim svoju moć. Stvorio sam je kao divljak svoga kumira, da mu stoji iznad pećinske vatre, zaštita od groma, neprijatelja, zvijeri, ljudi, neba, samoće, da traži od njega obične stvari ali da zahtijeva i nemoguće, da osjeća oduševljenje ali i ogorčenje, da se zahvaljuje i da grdi, uvijek svjestan da bi mu bez njega strahovi bili preteški, nade bez korijena, radosti bez trajanja.

Zbog nje, isključive, i ljudi su mi postali bliži.


Plavo je za sreću

Published on 21:14, 07/16,2015

Oduvjek sam svijet gledala drugim očima. Nikad nije bio siv ili crn kakvog su mi ga opisivali, bio je plav. U sred hiljadu drugih boja ja ću samo vidjeti jednu, plavu. Ali nisam jedina koja je samo to primećivala. Možda nije došao u dobro vrijeme ali je došao u pravo. Provodili smo mnogo vremena zajedno, pričali o svemu, smijali se njegovim šalama. Ubrzo je popunio onu prazninu koji sam imala na lijevoj strani. Prihvatila sam svaku njegovu manu. Znala sam stvari koje bi svakog drugog otjerale ali ne i mene. Prihvatila sam njega onakvog kakav je on zapravo. Sjećam se na mjesec dana našeg poznanstva odveo me je da gledamo zalazak sunca. I  to najviše zato što sam ja voljela sa gledam spektar boja koji se preliva po nebu. ''Našao sam svoje nebo u tvojim očima.'' bile su riječi koje ću zauvjek pamtiti. Znala sam da su ga moje plave oči odvele u neku drugu dimenziju. U dimenziju iz koje nije želeo da ode.


15. Decembar

Published on 14:35, 07/16,2015

Hladan vazduh mi je prolazio kroz kosti. Kao da sam svakim uzdahom sve manja. Velika i hladna noc izgledala je strasno, kao kada smo se kao mala deca plasili mraka. Cudno je to, ovoga jutra bila sam srecna sto je sneg pao, radovala sam se ovoj zimi. A sada me vec panika hvata. Osecam kako mi malo fali da ponovo osecam prazninu tamo gde je vec duze vreme bila ispunjenost i sreca. Zadovoljstva sada nema i vraca se strah. Strah umem da pobedim, samo jedna jedina njegova rec ce me vratiti u realnost.Ali kada tuga dodje tad cu znati gde sam, znacu da nema vise reci i nema vise njega. Tada cu stvarno znati koliko sam preterala. Jer misli su jedino gde covek moze sam da pobegne, a njima vlada tuga. 
U stvarnost vratile su me dve ruke oko mog vrata. Bio je tu. Oci su mu se caklile i usne sirile u veliki i nezan osmeh. Jedno malo ‘Izvini’ procitao mi je sa usana i ja sam ponovo bila velika. Velika od srece, ljubavi i zadovoljstva koje su me ispunile. Sve je to bila samo moja ludost. Tako je valjda kad dodje zima. A jednom mi je neko rekao da su zimske noci lepse u dvoje.


Pustinja u čovjeku

Published on 23:10, 07/15,2015

Da li vam se ikada desilo da neko od vas ode bez razloga? Neko zbog koga si bio siguran da će biti tu za tebe kao što si ti bio tu za njega. Da ode bez ikakve riječi, i da se ponaša kao da sa vama nije proveo proteklih pet mjeseci? Jednostavno ne razumijem takve ljude. Valjda im je to potreba. Opet, nikad neću patiti zbog tih osoba, samo mi je možda krivo zbog toga što nisam spoznala taj nepostojeći razlog. Ne shvatam. Šta se desilo sa svom onom ljubavlju koje ti te osobe pružaju ili je to sve bila samo maska. -Da li mi je žao? - Žao mi je što sam svoje vrijeme potrošila na pogrešne osobe, što sam svoje suže trošila za pogrešne, što sam svoje riječi izgovarala pogrešnima. Ima prijatelja, ne kažem da nema. Samo su rijetki. A ovi do sad što su mi bili ''prijatelji'' bili su samo promašaj. Ne znam da li sad one očekuju da se ja njima izvinim zbog njihovog odlaska? Ha-a načekaće se.


˘Ono o čemu ćutimo˘

Published on 12:40, 07/15,2015

 

 Minut ćutanja za sve one ljubavi koje su opevane u pjesmama, opisane u pričama i priznate u porukama. A nikada nisu došle do onih kojima su namenjene. Jer su uvijek bile izbrisane ili pocijepane. Minut ćutanje za sve one poljupce namjenjene usnama a završene na obrazima. Minut ćutanja za svaku prećutanu ljubav između priatelja.

 

 

 


Magija se voli

Published on 01:18, 07/15,2015

 

              

 

 Pokajala sam se. Mnogo puta. Ali on je, nekako, djelovao sretno s tom ženom i ja sam onda bila sretna. Povremeno bi mi dolazio. Grlio me. I najviše me iznenadilo kako tako jak čovjek može biti slab u mom zagrljaju. Znao je da ako bi nešto rekao, pogriješio bi. Riječima uvijek pogriješiš, zagrljajem nikad. Takođe je znao da bi zbog izgovoreni riječi možda zažalio, a veoma rijetko za ono što prećuti. Ali ja sam to znala. Svaki put kad bi me zagrlio osjetila sam kako njegovo srce kuca. Znala sam da me on voli, na neki čudan način. I nikad mu nisam tražila da bira, jer sam znala da mu ona više od mene znači. Nije ni to toliko bitno da ih ja sada pravila toliku famu. Jer kad vam neko dotakne srce učinio bi sve samo da on i dalje bude dio tebe. Moji i njeni razlozi su različiti. Na primjer svako se zagleda u različite stvari. Zaljubiš se u lice, oči, tijelo. Nije to toliko opasno, koliko je kad se zaljubiš u glas, pokret ,hod. Onda to postaje magija, a magija se voli. Onda na kraju dana pustim mjesec da mi uđe u sobu i pravi društvo. Tužno je noću biti sa njim, a bez njega....

 


Dobrodošao u moj zaborav

Published on 16:01, 07/14,2015

Nisu ni svi dodiri isti.
Neki te samo dodirnu, dok, oni drugi ti objasne zašto dišeš.
 To je vrijeme kada zavoliš nekoga za sva vremena.
I zato sam odlučila.
Nikome novom neću pričati o tebi.
To bi bilo suludo.
Svako bi posle tih reči otišao od mene.
Svako zna da se tako voli samo jednom u životu.

 



The One that got away

Published on 08:57, 07/14,2015

one day you two will meet again
she’ll be wearing a dress that you never got to see
high heels and the lipstick that you never really liked,
but now it’s the most beautiful color you’ve ever seen
her nails will be painted your favorite color 
her hair will be in curls down to her waist 
and she will smell like your favorite of her perfumes

you will hear her voice 
and it will take you back
you’ll remember all of the i love yous that she said and the prayers that she prayed
you’ll see her smile
you’ll remember how happy she made you
and you’ll remember what it felt like when her lips touched yours so gently 
but so passionately
and how sweet she tasted
you’ll look in her eyes
and you’ll remember all the tears, all the apologies, all the i miss yous
you’ll remember the way it felt to leave her
to lose her 
and it’ll sting
but only for a second
because you moved on a long time ago
but you’ll wonder 
oh, you’ll wonder
you’ll wonder why you ever walked away from a woman like her.


Fotografija

Published on 22:10, 07/13,2015

Stajala je na stolu u samom uglu moje sobe. U srebrnom ramu sada je samo skupljala prašinu. Povremeno dok prolazim bacim pogled, onako neobaveno. Kao da se na toj slici nalaze dva stranca a ne ja i on. I sada dok stojim ispred nje razmišljam zašto ona još uvijek stoji tu? Naravno u istom trenutku sama dajem odgovor na to pitanje, jer je to sve što mi je ostalo od njega. Nekako sam ponosna na tu fotografiju. Na njoj se još jedino smije zbog mene. Umorna sam više od te fotografije, ali nemam srca da je sklonom. Iako kasno, shvatila sam da je bilo vrijeme da prekinem tu ljubavnu agoniju, da smanjim osjećanja i krenem ponovo. Odavno sam ja znala da je za mene bio loš, ali sam ipak izabrala da ga volim takvog. Možda sam zbog njega izgubila vjeru u ljubav i nadu da tamo negdje postoji neko čija je ruka kovana mojim proporcijama. Nekako me svi ovi ljubavni promašaji navode da mislim da ko je umro - spasio se. Znam da nije važan, on, što me je povrijedio i slomio, već onaj zbog koga se opet smijem.  


1 2 3  Sledeći»