Dvoje povređenih, koji pokušavaju da izleče jedno drugo je ljubav. 6
„Da li žališ zbog nečega?“
„Čega?“
„Ne znam.“ Njegov glas je na trenutak zadrhtao. „Svega.“ Dugo je ćutao. Mogla sam osetiti kako mi se obrazi crvene. Htela sam sve da mu priznam, ali sam izabrala da ne kažem ništa. Prekinuo je tišinu. „Samo zato što ovo naše nije uspelo, ne znači da nisi bila nešto najlepše što mi se dogodilo u životu. Zato što jesi.“ Opet je zaćutao, kao da je čekao da ja prva kažem ono što smo oboje već odavno znali. Htela sam, stvarno jesam, ali to bi značilo da je on pobedio. „Nećeš ništa da mi kažeš, je li?“ Lice mu se promenilo, nisam sigurna da li je to ljutnja, bes ili nešto drugo.
„Ne, jer bih trebala da ti budem zahvalna što si mi pokazao kakav mi čovek u stvari ne treba u životu..“ Ne, ne, ne. Zašto sam to rekla. Ne mislim tako.
„To je tvoj odgovor?“ Ljutito me je pitao.
Ne. „Da.“
Ustao je sa klupe na kojoj smo sedeli. „Okej, ako je tako onda ja više nemam šta da tražim ovde. Doviđenja.“ Okrenuo se i otišao. Ostala sam da sedim sama sa svojim mislima. Šta se upravo dogodilo? Da li je moguće da sam ovo uradila? Ne znam da li je prošlo ukupno pet minuta neko je seo pored mene. Bila sam toliko izgubljena u svojoj glavi da bih primetila da to nije on. Sigurno ga ne bih ni primetila da me nije uhvatio za ruku i počeo da govori sve ono što mu je bilo na duši.
„Nije mi bilo ni na kraj pameti da ću se zaljubiti, uopšte. Ali si mi se jednog dana nasmejala i tada sam znao da si prava za mene. Nije bilo premišljanja niti izgovora. I to nije bila tajna. Nisam čak ni pokušavao da sakrijem to od tebe. Nikada se nisam pretvaro da želim nešto drugo.“ Trebalo mi je par trenutaka da upijem ono što mi je govoro.
„Ali..ali rekao si da želiš da budemo prijatelji.“ Osetila sam kao mi malena kap klizi niz obraz.
„Da. Jesam. I želim. Želim da ti budem prijatelj. Želim da ti budem prijatelj u kojeg ćeš biti bezuslovno zaljubljena. Onaj kojeg ćeš uhvatiti za ruku i nikada nećeš puštati. Onaj kojeg ćeš pustiti u taj tvoj blindiranni svet koji te drži zarobljenu u toj tvojoj glavici. Onaj koji će pamtiti sve što kažeš, kao i način na koji se tvoje usne pomeraju kada ih izgovaraš. Želim da upoznam svaki deo tvog tela, svaku pegu, svaki drhtaj. Želim tebe.“
„Zar nisi rekao da je ovo bila samo glupa igra?“ Jedva sam prošaputala.
„Dođavola sa tim.“ Ustao je, čučnuo ispred mene i stavio ruke na moje lice. „Želim samo tebe. Svakog dana sam te gledao i nisam mogao da verujem šta mi se dešava. Gledao sam te i zavoleo. Eto, samo tako. Nije to bilo zbog nečeg što si uradila ili rekla već samo tako. Volim te i to me nenormalno užasava. Užasava me sama pomisao na to što sam spreman da uradim zbog tebe. Molim te reci mi da nisam lud. Reci mi da ne umišljam i da je ovo između tebe i mene bilo stvarno.“ Gledala sam u svoje dlanove. „Molim te... Pogledaj me...“
Oči su mi polako prelazile preko njegovog lica sve dok nisu našle njegove. „Bilo je. Jeste. Pretvarala sam se da ne primećujem ništa, ali sam znala sve.