Published on 23:50, 06/02,2015
On je za mene od prvog dana bio nedodirljiv. Uvijek je bio kao neko dijete željno igre, a i ja sam bila. Mada ja sam se uvijek nalazila na granici, znate iza one žute linije. Uvijek je postojalo nešto da me odbije, nešto što bi rekao ili pak uradio. Ponekad je znao stati ipred mene i samo posmatrati. Njegove oči su bile tako čiste i nevine, imao je jedva primjetan mladež na donjem kapku lijevog oka. Sitnica koja i nije tako bitna, a ipak vam okupira pažnju. To su one male stvari zbog kojih ćete pamtiti određenu osobu. Njega neću pamtiti po tome, pamtiću ga po osmijehu. Priznajem, vremenom mi je prirastao srcu ali ne dovoljno čvrsto da tu i ostane. On je poput one najljepše ruže u bašti. Onu koju čuvate od kada je samo mali pupoljak. Pa je zalivate svakoga dana kako bi izrasla u najdivniju i najprivlačniju ružu koja če vas svojim mirisom mamiti. I vi ćete joj prići, pomirisati i ako vam se svidi njen miris, a hoće, ubraćete je. Zatim ćete je staviti na posebno mjesto. Vjerovatno u neku lijepu vaznu kako bi se još više isticala. Sve će to biti uzalud jer će na kraju ona uvenuti, a vi ćete potražiti drugu. Neku još ljepšu od te predhodne. Naćićete je. I tako u krug. Isti slučaj je i sa njim. Uvenuo je. Izgubilo se ono što postojalo. Rijetko ga se sjetim, rijetko ga i pominjem. Možda je tako i najbolje. Pronaći ću novu ružu, ali neću je brati. Diviću joj se iz daleka. Onako kako se malo dijete divi novoj igrački. A uvenuće kad se ugasi moja ljubav, do tada će se hraniti istom. To može potrajati vječno, sve zavisi do sledeće osobe i do toga koliko je spremna održavati tu ljubav.
Published on 12:38, 06/02,2015
Poznajem S***** još od septembra. Priznajem upoznala sam je slučajno, a možda i nije bilo tako slučajno. Možda je trebalo da je upoznam. Možda se sve dešava sa razlogom. Valjda je sudbina umiješala prste. Ipak njena priča je krajnje neobična. Upoznala je B**** igrom slučaja i nije ni slutila da može ukrasti mali dio nje koji ona još nije bila spremna da da. U početku je sve bila samo igra, čisto gubljenje vremena. Ona nije bila spremna za ništa ozbiljno, a on se kako se činilo oporavljao od duge veze i ljubavi koja ga je ostavila u nedoumici. Oni su se dopisivali i viđali skro stalno. Nije bila baš sigurna da li treba da se prepusti ovom ljubavnom izazovu. Jednog vikenda dogovore se oni da se vide. Ona naravno nije znala šta da očekuje od toga sastanka jer praktično se nije ništa dešavalo. Odlučila je da pređe preko sebe i da mu pruži makar jednu šansu. Kada je to uradila na neki način je dovela svoj integritet u pitanju. Izvede on nju u šetnju pored mora, ali omete ih jedan njegov drug i ona se tu naljuti. Naravno žensko ko žensko digne nos, ali ostane sa njim tu. Kada su nastavili sa šetnjom pričali su o tome i on njoj kaže kako je sve pogrešno shvatila. Čuj pogrešno shvatila, momak imaš 19 godina i ne znaš šta želiš od života. To je naravno nju pogodilo i malo joj je falilo da zaplače. On je to primijetio i poljubio ju je. To je nju još više zbunilo a koliko se činilo i njega. Kasnije se ispostavilo da je ona za njega na neki način bila proba kako bi ustanovio da li može da prebilo bivšu djevojku. Čak je poslije njihovog susreta bilo priče o pomirenju, koje kako vidim nije uspjelo. Kako to znam? Šta da vam kažem nađem se na pravo mjesto u pravo vrijeme. I ako sada njeno srce ne želi to da prizna polako je počela a se zaljubljuje. Ali njoj treba jedan glas razuma koji će joj reći ''Šta se nerviraš zbog idiota? Zvaće te kad postane bivši i kad ti postaneš nečija.'' Zato draga moja, znam da ćeš pročitati ovo, usresredi se na sebe. Ti makar znaš šta želiš od života, a on treba prvo da rasčisti sa sobom pa da pokuša nešto sa tobom. Sjeti se šta ti je Nikola rekao, septembar je tvoj. Opusti se sada, uživaj. Ljubi te tvoj safirčić. ;*