Najljepše je u dvoje

Published on 17:35, 06/20,2015

Na njenoj koži ostali su mi poljupci, još ih vješto čuva poput najmračnije tajne. Ne dam mi da se predam drugoj. Nekako se njen lik pojavi, stvori ispred mene kad pomim a drugu. Progoni me, a ja ne želim da je se otarasim. Neko bi pomislio da sam lud, pa i jesam. Lud sam za tom porkletom ženom koju ne mogu da izbacim iz glave. Znao sam da je bila posebna onog momenta kad nisam mogao normalno da je poljubim jer se ludača previše smijala. Redovno sam se predozirao njenim zagrljaima. A sjećam se na našem prvom sastanku kako sam joj ukrao poljubac. Nešto smo pričali i ja sam joj rekao da ne mogu glasno to da kažem već da moram da joj šapnem. Ona se primakla, a ja držeći ruku pored usta krenh da joj 'šapnem' i poljubih je. Ona se na prvu izenadi ali joj se izgleda svidjelo jer je poslije navalila da me ljubi i svaki poljubac je bio ukrašen osmijehom. Još imam naše slike, čuvam ih u slučaju da mi se vrati. A hoće, prošlo je tek dva sata od kako je 'raskinula' sa mnom. Previše je ponosna da bi se sama prošla kroz da drvena vrata, a ja sam jedini koji zna kako da je vratim. I hoću. Uzimam telefon i kuckam joj poruku, zatim istu brišem jer smatram da je bolje da je pozovem. Okrećem njen broj. Zvoni. ''Halo'' ''Vuci svoje dupe ovamo.'' ''Šta ako ne želim?'' ''Onda ću se pojaviti ispred tvog stana sa grupom svirača i otpjevati ti serenadu, a oboje znamo da sam očajan pjevač.'' ''I da te samo ja mogu trpljeti kad zapjevaš rano ujutro.'' ''I?'' ''Evo dolazim gade jedan. Volim te.'' ''I ja tebe vještice.'' 


Zbogom

Published on 15:02, 06/20,2015

  Znam, u ovom trenutku sam skroz izgubljena, ne znam kuda, ne znam šta, niti kako. Ne znam da li da se pomjerim, da uzdahnem, da progovorim, jer mi je sve postalo svejedno. I da sad umrem ja znam da nikoga zapravo nije briga ima li me uopšte. Ipak sam ja samo mala djevojčica u ovom velikom sivom svijetu. Nisam ja mala djevojčica, već ste vi maleni ljudi. Zaista više nemam riječi. Hah… Puno sam ih trošila ali biće ih. Uglavnom, da se zna da bježim, da idem. Idem veoma daleko. Idem u sebe. Tamo se inače gubim, pa se vraćam, ali sada idem zauvijek, jer dosta sam izdržala, možda i previše. Povrijedit ću neke osobe svojim odlaskom, neke kojima sam možda draga a čitaju ovo, možda im je žao. Što više nikada neće razgovarati sa mnom. Jer ja odlazim. Ne mogu više samo da spavam da ne bih bila tužna. Ja odlazim. Odlazim zbog sebe, zbog vas. Zbogom kažem riječima i svakim dijelom moje duše. Vi znate da vas sve volim, ali ja sam odavno mrtva. Samo dišem, to je sve. Iznutra sam mrtva, nema me. Oprostite mi. Oprosti mi, ti kojem značim bar malo. Oprosti mi živote, jer te napuštam. Ja odlazim. Nemam novac da pobjegnem daleko, da odem u beskraj. Ovako odlazim u sebe. Dovoljno daleko. Dovoljno daleko da boli.

 


...

Published on 08:42, 06/20,2015

Zivot provodimo u traganju za onim/onom pravom, a uvijek završimo sa onim pogrešnim. Potpuni, potpuno pogrešnim. Sve je to na neki način igra ljubavi. Kada shvatimo da koliko su zapravo pogrešni , iako ih žarko želimo, moramo ih se odreći. Jer će nam jedino tako biti bolje. I bude bolje. Stvarno bude. Zaboraviš sve što je bilo. Posle nekog vremena se ne sjećaš ni parfema, ni razgovora, ni dodira, ni poljupca, ni bola. I bude ti lijepo, lijepo jer je konačno nebitno. Ali dođu dani i noći, ne znam za vas, ali meni dođu, dani i noći kada me nešto probode u grudima i tada mi nedostaje. Ne trebaju pjesme da me podsjete na njega, nisam mu ni jednu posvetila. Tišina. Tišina se najviše i sjećam, zato me one u gluvo doba noći podsjete na njega.  Znate, on je od onih osoba za koje vidiš da je velika greška ne napraviti grešku sa njim. Muški rod očito voli igru sa osjećajima, problem je samo što ja ne znam kako se to igra. Jer me nikad nije zanimalo skrivati vezu od svijeta, ignorisati curu, a onda kad smo sami voljet je najviše, vrijeđati je i svađati se s njom ali onda joj dati razloga da vjeruje u nas. Iz svake veze izlaziš malo pametniji tako evo i ja; više nikad neću pasti na “svidaš mi se”, “napraviću sve za tebe” i više ne vjerujem u "volim te". Jednostavno ne mogu funkcionisati ni sa kim drugim. Niko nije on. Navika je čudo a ja sam navikla na jedan način života, na jedne oči, jedne usne, jedne ruke, na jedan glas... Ne mogu drugačije, ne mogu protiv sebe. Srce želi samo jednu osobu, samo njega. Koliko god neko bio dobar, meni ne znači ništa... To meni nije to, meni treba njegovo zlo.