Moja jahta je njegova ruka za koju se cvrsto drzim

Published on 01:52, 02/29,2016

Voljeti njega je bilo suludo. Nisam marila, uvek su me privlacile nemoguce stvari. S toga sam ga voljela bezuslovno. Volim ga jos. Volim onaj, samo nas ponedeljak. Ponedeljak koji je bio i vise nego dovoljan da ga zavolim. Volim svaki mjesec u godini jer je svaki po necemu poseban. Svaki je zasluzan za po jedan dio moje kolekcije sjecanja. Svaki je zasluzan da mi slova njegovog imena znace ljubav a ne tugu. Jos uvijek ne mogu sebi da ga objasnim. Normalna osoba bi izgubila osmijeh poslije slomljenog srca, ali ne i ja. Cak je i moja tuga vesela. Ponekad zaboli, priznajem, nisam ni ja od kamena. Mada i kad placem sjecam se svega, sa osmjehom. Ni jedan dio ovoga grada nije prosao bez nas dvoje. Svaki kutak, svaka odslusana pjesma vezuje nas za nesto. Svaki brod koji je uplovio u luci ima svoje znacenje, svoju pricu. On je bio moja ruza, ruza cije trnje je duboko u mom srcu, latice po dusi, a listovi po sobi. Mozda zbog njega stradam, ali me briga. Da mi trazi smrt, dala bih zivot. Toliko! I vise! I ako kazu da nije vrijedan toga, meni jeste. Ne vide ga oni mojim ocima. Ne vide ga mojim srcem. Ne znaju da je svaka njegova rijec pustila korenje po mom srcu. Volim ga svim srcem, dusom i tijelom. Voljela sam ga, volim ga i voljecu. Zauvjek. To mi niko ne moze zabraniti.


Do neba i nazad

Published on 15:10, 02/24,2016

Bilo je svakakvih trenutaka sa tobom. I onih dobrih i onih  loših. Ali najviše ću da pamtim one loše. Zašto baš one loše? Razlikujem se od drugih i volim drugačije stvari. A ove loše su mi nekako najiskrenije, jer znam da si tada to bio TI u potpunosti. Ponekad sam se znala praviti naivnom kako bih dopustila da s osjećaš superijornije. Međutim ni to ti nije bilo dovoljno dobro da bi ostao. Kukavica si. Pitaju me što ti se ne osvetim, ma ne treba, vratiće ti život sve kad tad.

Imam ja i dalje brze otkucaje srca kad god te vidim ili kad te neko pomene, ali to vješto krijem i kažem da mi je sve jedno, ali nije. Niti će ikada biti. Kako ne shvataš, ja sam na tebe potrošila svu svoju ljubav a ti mi je nikada nisi vratio. Zaključao si je kod sebe i nećeš da mi je vratiš. Na svaki mogući način pokušavaš da isisaš i ovo malo sreće što mi je ostalo kao da ti nije dovoljno to što već imaš. Ali uzmi mi sve, meni i onako ne treba, a tebe ću uvjek voljeti do neba i nazad. Zauvjek, zapamti to.


Januar

Published on 01:41, 02/20,2016

Jesam, stajala sam pred tobom, gledala te pravo u oči. Ja, djevojka koja ti je dala najviše ljubavi, a za uzvrat od tebe dobila izdaju, bol i suze. Ali stajala sam ponosna pred tobom, zadovoljna što sam ti pokazala da nikada neću spustiti pogled pred tobom jer zapravo i nemam čega da se stidim. Zašto bih se trebala stidjeti? Zato što sam te voljela? Poklonila ti svoje srce i pustila ti da mi budeš jedini, za mene nezamjenjivi? Ne, mili moj, nisam ja ta koja treba da se stidi jer imati srce i znati voljeti vrijedi više nego imati sva bogatstva svijeta. Kada ustaneš, pogledaj se u ogledalo. Ja ću šminkom pokriti podočnjake, čime ćeš ti izdaju?


I prijatelj ti može slomiti srce

Published on 02:50, 02/16,2016

Kazu 'Sad si u najboljim godinama' , najboljim za sta? Najboljim da ze izdaju, da te povrijede, da ti slome srce? Ponekad bacim pogled na stare tekstove koje sam posala u julu i avgustu prosle godine i pozelim da ih imam na papiru i da ih pocijepam, ne obrisem vec pocijepam. Ma njima se nalazi sve ono sto jedna djevojka moze iskreno da osjeca, i da joj to za pola godine bude oduzeto, jer gospodin vjeruje u zabludu. Lako se kloniti tudjega bola, kad je dio zivota uzeo. I bice drugih, ali ja ne mogu da obrisem sjecanja tek tako. 'Tudje se ruke ne brisu lako'. I sta cu ja sa polovnim srcem, a novo ne mogu naci. Sto bi Marchelo rekao 'Kupicu novo srce, jer je ovo prepuno rana iz starih dana'  . I svi su sad pametni i svi su znali da ce ce ovo dogoditi, jedino ja sam vjerovala. Nas sanjare je tesko ugusiti. Ali njegovo 'cuvamo se' je nestalo, prestalo, i sve njegove zakletve su se ugasile sa jednim 'Objasni im Boze da mi se moze' . 
Lako je reci preboli. Sve ovo lomi i kida kad je neko najbolji dio tvog zivota, ali i dalje ne shvata. Ne shvata da sve sto radis ne radis jer moras vec jer zelis. Tu si jer zelis biti tu. Suze ce teci uvjek. I ove kise sto padaju samo su dio moga bola. To su sve suze koje nikad necu moci isplakati ma koliko plakala. I opet kazem bio mi je dio zivota najbolji.
Jos uvjek je.
Samo to ne zna. 


Samo tebi se na ljubav zaklinjem

Published on 02:45, 02/14,2016

Tvoji dodiri na meni su kao mastilo. Tvoj lik me ogrebe i vrati na prošle rane koje si mi ostavio. I kada mi se cio svijet ruši, ja zatvorim oči, ti si opet tu. Luda sam za tobom. Samo se tebi na ljubav zaklinjem. U tuđe ruke neću, još se tebi nadam. Još te ludo, ludo volim. I prisjećam se tvojih očiju u polutami. Ti me grliš i ljubiš nježno, kao da smo na svijetu sami. Ti živiš u meni. Čuvam te ispod kože. Možda ponekad zastanem jer pomislim da varam sebe i da osjećanja smatram greskom, ali samo se tebi na ljubav zaklinjem. I sada dok tvoja ruka prelazi preko njenog lica oprostićeš mi što sam uzaludno voljela. I ne mogu da te gledam kako pored druge stojiš jer me boli kad kažeš da me voliš. Kako to da poslije me ti voliš drugu? Uvijek sam bila tu za tebe kada nije bilo nikoga. Mislila sam da ništa neće moći da nas razdvoji ali očigledno sam pogrešno mislila. Tako si htjeo. Možda nisi trebao. Ali.... Srce je slijepo... Ja se ne kajem jer....bilo je lijepo...dok je  trajalo..


Cutim, jer ne umijem ni samoj sebi da objasnim, kako bih tek vama?

Published on 18:57, 02/13,2016

Što joj je na umu? O čemu razmišlja? Je*eno joj je dosta svega. Čak i previše razmišlja, ali koga briga? Probudi se svako jutro, u nadi da će nešto biti drugačije, da će neko nešto preduzeti, primijetiti. Da će neko pokazati da mu je stalo, ali ono stvarno, bez muljanja, bez laži. Da će neko doći do nje i reći “Biću tu bez obzira na sve.” To joj treba. Neko ko će krenuti za njom i na kraj svijeta. Možda traži previše, možda je previše bezobrazna, glupa, ravnodušna, drska. Ali to je ona. Nije savršena, niti pokušava biti. Treba nekoga kome može vjerovati. Koga može zvati u ponoć i ko će je saslušati. Traži puno? A znate što se desi uveče? Kada nema nikoga da je gleda. Kada je potpuno sama. Kada ju obuzmu emocije. Više ništa nije bitno. Sjeti se stvari koje je s*ebala u prošlosti. Počne žaliti za propuštenim prilikama. Hoće vratiti vrijeme unazad, makar na trenutak, da promijeni ono što nije moglo biti. I sama, ležeći u mraku, vraća film unazad. Sjeća se trenutaka, osoba, uspomena. Ne može da izdrži. Previše boli. Prekipi joj sve više, boli je neka stvar, samo se rasplače. Zar je tako teško osjećati se voljeno? Biti nekome nešto? Ma, ustvari, nikoga nije ni briga. Ljudi te i onako neće voljeti. No, neko joj je jednom rekao: “Oni koji vrijede, ostat će… Ostali će ionako otići.''


Da su noći duge koliko te volim - nikad ne bi svanulo

Published on 16:37, 02/11,2016

''Jednom u životu sretneš nekoga
 koga 
ne moraš upoređivati ni sa
 jednom drugom osobom na svijetu.'' 

 

''Dobro jutro princezo.'' probudila me poruka na telefonu. ''Dobro jutro ljubavi.'' odgovorila sam i okrenula se na stranu na kojoj se nalazio prozor. Sićušni zraci sunca probijali su se kroz roletne i u jednom trenutku su počeli da plešu po mom licu. Ubrzo se oglasila još jedna poruka. ''Volim te.'' nasmijala sam se. ''Stvarno me voliš?'' pitala sam i ako sam znala odgovor. ''Ne. Nestvarno te volim.'' On je lud, pomislila sam. ''Ti si lud.'' ''Lud za tobom. Samo da znaš da sam te se uželio. Brojim sate do tvog zagrljaja.'' ''Još samo malo. Vidimo se na starom mjestu.... I ja tebe.'' Nakon što sam poslala poruku, prevrtala sam se još malo po krevetu do se nisam ustala.

Bila sam nestrpljiva i ta nestrpljivost je nestala onog trenutka kada sam ga ugledala. Vjerujte mi, da postoji sud ljubavi, ja bih tužila njegov osmijeh. Ne znam šta bih sa njim. Ali da ga nema znam da bih ga opet tražila. ''Jedva sam dočekao da te ponovo zagrlim.'' zagrlio me je, a ja sam ga zagrlila jače. Ponovo se pretvarao da ne može da diše kako bih ga poljubila. Mogu reći da su ove 'fore' postale tradicija. Tradicija koju bih rado njegovala godinama. ''Nedostajao si mi.'' ''I ti meni ludice...'' sjeli smo na našu omiljenu klupu ''...Znaš, to me ispunjavaš. Činiš da budem cio.'' Stisnuo mi je ruku malo jače, a zatim se okrenuo prema meni i nasmijao se. Uzvratila sam mu osmijehom. ''Kada sam sa tobom ne treba mi ništa, ali zato kad nisam trebaš mi samo ti.'' Nije prestajao da se smješka. ''Ljubavi...'' ''Molim dragane.'' ''Želim da me zagrliš. Onako kao što se grle ljudi koji su osuđeni da ostare zajedno.'' Nisam znala kakav je to zagrljaj, ali sam ga zagrlila. Ne znam zašto, ali kad ga pogledam sve što je loše, samo tako, nestane. ''Anđele,'' pogledala sam ga u oči, koje su se bile napunile suzama ''jak sam ja. Ali se onda pojaviš ti. Moja slabost. I tada postanem jači zbog tebe. ali u istom trenutku na tebe najslabiji.'' Poljubila sam ga ''Ti si moj kralj. A ako išta na ovom svijetu znam. onda je to da bih se budila u tvom zagrljaju do kraja života.'' 

 

 


Volis onu kojoj pokazes svoje slabosti

Published on 23:14, 02/09,2016

Ali sta ako ni to ne uspe? Sta ako vam jednostavno nije sudjeno? Ako svaki korako koji zajedno napravite je uzaludan. I uprkos tome sto znas sve njegove najmracnije tajne i dalje ne znas ko je. Svaki njegov potez te iznova i iznova iznenadi. Iznenada pocinje da se mijenja. Mijenja se njegovo ponasanje, mijenja se njegov odnos prema tebi sve dok na kraju ne shvatis da te pocinje lagati. Lagati za neke nebitne stvari, sitnice. Dok on misli da mu sve prolazi glatko, ti u medjuvremenu saznajes sve ono sto te je slagao.  I pokusavas preci preko svega, boris se sa slobom, da mu na kraju oprostis. Ali vec sledeceg dana on stoji ispred tebe, laze te u oci, kune ti se da govori istinu, a znas da laze. Tada ti je vec dosta svega toliko i preko glave da vise nemas snage da se boris ni sa cim. I odustanes. Odes poverdjujuci i njega i sebe. A znas da ga volis i znas da te voli, ali ne mozes dalje. 


I was dreamer before you

Published on 17:40, 02/06,2016

Ljubav ne prestaje zar ne? Zasto onda kazes da ces je ostavii ako ne promjeni ono sto ti smeta? Zar ne volis nacin na koji se smije na sve sto kazes? Oci kojima te gleda kao da si jedini? Zar ne vidis da ona u tebi vidi svemir, neotkrivene galaksije, misteriju koja je svaki dan iznova raduje i ispunjava? Nije li ti dovoljno sto je vjerna? Da, mozda komentarise sa prijateljicama ostale bomboncice u gradu, ali svaki put pomisli na tebe, tvoj glas koji je smiri kada je ljuta, zabrinuta, depresivna, cudnjikava, izljubljena. Tvoje ruke u kojima vidi utociste i toplinu. Tvoje poljupce koji joj brisu oziljke s duse. I od svih bomboncica u gradu jedino si joj ti sladak, a inace obozava sve slatkise. Oduzeo si joj sve osjecaje i bacio je u trans. Zar ne volis kako ona  tvoja mala budalica voli cijeli svijet. Zar ne volis nacin na koji uvijek kasni 10 min, a ti je s nestrpljenjem cekas i svaki put iznova te natjera da pomislis da ce doci na vrijeme ili bar malo ranije nego obicno, ali ona nije obicna. Zar ne volis kako voli izigravati andela, a opet ne moze odoljeti tvojim dodirima pa se odjednom, iznenada, pretvara u zvijer. Zar ne volis nacin na koji moze blebetati satima, a da te ne natjera na zijevanje i da te navede da mislis da su stvari koje prica zanimljive i imaju smisla, nacin na koji moze slusati sve sta joj kazes i truditi se razumjeti nesto za sto nikad nije cula prije samo kako bi mogla pomoci i biti blize teb. Zar ne volis one duge zagrljaje koji govore “i’ve missed u so much” iako se niste vidili samo jedan dan. Zar ne volis cinjenicu da znate sve jedno o drugome, vrline, mane, tajne. Da ste dio jedno drugoga i zivite jedno za drugo. Zar to nije dovoljno?  Zar ona nije dovoljna?


Dođi mi,ne umijemo mi drugima da pripadamo

Published on 01:47, 02/03,2016

''Ne mrzis me...zar ne?" pitao me je. Gledala sam ga nijemo. Pitala se da li da mu odgovorim. Ne moze te popraviti ista osoba koja te je slomila. Kroz glavu su mi prolazile svakakve misli. Boze, je li pravilo da se zena najjace zaljubi u onog ko joj nije sudjen?? Naravno, a Univerzum je pomislio da sam dovoljno jaka da ovo prezivim. Mozda i jesam. Ne bi svako mogao da se smjeska dok mu se srce lomilo na komade. Trebala bih da ga mrzim. Doslovno mi je iscupao ssrce iz grudi. A ja bih posle svega radije imala danas sa njim nego zauvjek sa nekim ko nije on. Odmakla sam se od njega. I okrenula mi ledja. "Reci mi da me ne mrzis." zahtijevao je odgovor. "Sjecas li se kad smo se prvi put upoznali?" pokusala sam da skrenem sa teme. "Odgovaras na pitanje sa pitanjem. Dobro. Sjecam se. Kroz maglu ali se sjecam." "Cudno, poslije toliko vremena ti si mi priredio ovo. Shvatam. To je vama u krvi. Da idete okolo i skupljate zenska srca, ostavljajuci im samo oziljke. Ne znam zasto si se uopste vracao. Znas. Uhvatices samo prehladu od tolike hladnoce iz tvog srca." okrenula sam se prema njemu. Gledao me je sa ocima djeteta koje se spremalo da zaplace jer je svjesno da nece dobiti igracku koju je vrebao. "Ne gledaj me tako. I sam znas da govorim istinu. Vracajuci vrijeme u nazad i shvatajuci da je sve za tebe bila igra i da ti samo umijes da vrijedjas i povredjujes. U tome si sampion. Ali da volis, nemas pojma." Priblizavao mi se, kako sam se odmicala, bivao je sve blizi i blizi dok me nije uhvatio rukama. "To me boli, pusti me." "Necu dok mi ne odgovoris na pitanje." "Koje pitanje?" pokusala sam da se napravim luda. "Da li me mrzis?" Sacekala sam koji trenutak, ali kad su suze vec pocele da probijaju barikadu u mojim zenicama pukla sam. " Ponekad pozelim da te mrzim, jer bi tako bilo sve jednostavnije. Ali ne, ne mrzim te. Nemoguce je mrziti nekog koga si gledao kako spava, sa kim si dijelio misli. A zeljela bih. Ne vjerujes koliko." Zagrlio me je pogledala sam ga. Nacin na koji volim isti je kao i nacin na koji odlazim. Od oba moze da se umre. A ja sam umirala svakim danom sve vise. I pustila sam ga da ode. Pustila sam ga ne rekavsi mu koliko ga volim. Ali koga briga kad je njemu ljubav na poslednjem mjestu. Dok je meni, koja sam bila sanjar prije njega dok me nije iznevjerio, bila prva na listi.


Nije sve sto luta izgubljeno

Published on 21:00, 02/01,2016

"Ostaje nada da ce neko negdje htjeti da shvati mene,
moja lutanja, mastanja i sanjanja i znati da ih prati." - Marchelo

On: tvrdoglav kao mazga, neozbiljan, koliko jedan mladic u dvadesetim godinama moze biti, a opet dobar u dusi. Imao je oci boje kestena. Oci u koje bi se mogla izgubiti kada bi se dublje zagledala. Bio je buntovnik i nevjerovatan sarmer. Nikada nije voljeo da se uklapa u drustvo, zeljeo je da bude unikat. To mu je i uspijevalo. Nije bas vjerovao u ljubav. Nekako, davno slomljeno srce nije dopustalo da se ponovo sastavi. Tako je nastavio da luta. Nije je trazio, smatrao je da mu nije bila potrebna. Iskreno, mislim da se plasio. Nije dopustao sebi da osjeca. A opet svaki put kad bi se sreli osmijeh bi mu bio od uva do uva, ili mojim rijecima osmijeh mu se odbijao o zidove grada. Oci mu se zacakle, a svijet stane. Ponekad kad bi mu ruke bile hladne, a ja ga kritikovala zbog toga on bi tvrdio da mu je i srce hladno. Ta neka teorija bi mi izazivala smijeh. Ali koliko god to izgledalo savrseno nas svijet se otopio. Razlog? Nema razloga jednostavno je jednog trenutka nas svijet stao, a mi nastavili da koracamo. Razlicitim putevima. Bilo je trenutaka kada sam ga ubedjivala da ce jednom i on otici od mene i da ce me povrijediti, sto bi on demantovao i govorio da mu to nije cilj u zivotu. Ali izgleda da sam bila u pravu. Mrzim kad se to dogodi. Ali opet kazem, nije me razocarao. Bio je to ocekivani ishod. Ne volim ga, samo mi je jos uvijek stalo do njega.


Ne vidis ti sebe mojim ocima

Published on 21:41, 01/28,2016

''Ne idi!'' vristala sam iz sveg glasa. Na trenutak je zastao, okrenuo se i prosaputao "Ali ja te samo povredjujem." Onako ljuta i besna na njega samo sam pala na kolena i pokusavala da se izborim sa suzama koje su svakog trenutka mogle poceti padati. "Ne mozes da odlucujes umesto mene. Odakle ti pravo?" Zatvorio je vrata, krenuo je prema meni, spustio se na kolena i samo me zagrlio. "Povredjujem te znam to. Evo vidis, i sada radim isto. Ne umem drugacije. Ni sam ne znam kako si uspela da me zavolis. Nista ti dobro nisam doneo." Njegov zagrljaj mi je prijao ali ne i reci. "Mislim da nije na tebi da odlucis. Ja sam ta koja je izabrala da budem ovde. Uz tebe." Stajao je tako bez reci. Pomalo zacudjeno jer je shvatio da je svo vreme mislio da pravi greske. Ali jednina njegova greska bila je sto me nije pustio dovoljno blizu da sam tu da ostanem. Cak i kada dodje ono najgore. "U pravu si. Jako je sebicno od mene sto ti nisam dopustio da TI odlucis, vec sam sve odluke donosio kako sam mislio da je najbolje. " U tom trenutku pala je jedna kapljica na moja kolena, uhvatila sam se za obraze sva u dilemi da li nesvesno krecu iz mojih ociju. Ali dotakavsi svoje lice shvatila sam nesto. To nije bila moja suza, bila je njegova. Nenajavljena. Toliko iznenadna da ni on sam nije shvatio da je on taj zapravo cija osecanja izlaze na oci. Obrisala sam mu lice svojim rukama i jako ga zagrlila. "Prestani.." zaprijetila sam mu " ti ne vidis sebe mojim ocima! Ne vidis svoje lice koje se upravo rumeni od stida zbog suze, koji je toliko bespotreban i suvisan. Ne vidis da imam oci samo za tebe. Moje srce je zbog tebe puno. " Posmatrao me je, analizirao je svaki moj pokret pre nego sto je ucinio korak i poljubio me. "Hvala ti!" "Zasto? Sve sto sam rekla je tacno i ja stojim iza svojih rijeci i niko mi ih ne moze promeniti.. Zapamti to!"  "Nisi ne svesna koliko hrabrosti sada imam kad sam cuo tvoje reci. Ne samo zato sto su iskrene vec zato sto poticu od tebe. Osobe koja me je naucila da ljubav nisu samo reci 'volim te'. Vec se vezu za stisak ruke, osmeh, zagljaj, osecaj ispunjenosti u tvom pristustvu!"


Da ponekad boli te koliko volim te od bola bi umro!

Published on 05:37, 01/28,2016

Ovo je zadnja poruka koju cu napisati a necu ti poslati, i kad je napisem, brisem te iz svog zivota mirne savjesti, jer znam da sam na sve nacine pokusala ispraviti to i ponasala se neprikladno sebi jer mi je bilo najiskrenije zao. Ali ocito ti nisi dovoljno velika osoba da oprostis. Nisam se navikla tako ponasati prema nekome. Trudila sam se branila, pazila da ne prekrsim pravila spominjuci nas ili da me boli tvoje ponasanje. Osjecala sam se jadno, ali sam se cijelo ovo vrijeme nadala da se isplati boriti, cak i ponizavati. Na kraju krajeva ja sam samo htjela biti uz tebe i pored tebe. Ako ti to nije dovoljno stvarno vise nemam sta reci. Znam da sam te razocarala, ali i ti si mene. Mislila sam da i ti vidis da se za nase prijateljstvo isplati potruditi i preci preko ogromnog ponosa. Ako se zbog necega ne trebas ponositi, to je bas ponos koji te je pretvorio u kretena koji te je kostao mene. Ja sam isto ponosna osoba, ali ti si mi bio vazniji od nekog dostojanstva ili osjecaja superiornosti. Ti si taj koji se treba sramiti i gristi. Necemo vise biti nista, ni prijatelji ni poznanici. Sad te pustam na miru i ostavljam te sa tvojim ponosom. Falices mi, ne kazem da neces. Ipak se neke stvari ne mogu tek tako zaboraviti. Stvarno sam se trudila i budila znajuci da me mrzis i nadajuci se da me volis. Ovo me cini tuznom, ali i donekle mirnom jer sam uradila sve sto je bilo u mojoj moci. Dosegla sam dno zbog tebe, ali nije mi zao. Niko ne zasluzuje ovakvo tretiranje, ali to samo o tebi govori. Mozda bi trebao samo da se zapitas kako bi se osjecao da se neko ovako ponasa prema tvojoj sestri ili sjutra prema kcerci. Toliko od mene. Jos jednom mi je zao zbog svega sto sam napravila. Ali znam da, ako se nakon nekog vremena mozda pokajes ti ces biti osoba kojoj ces trebati oprostiti.

Eto ti taj tvoj ponos.... Vjencaj ga ako mozes!



Ljubav i laž

Published on 12:01, 01/25,2016

Bilo je pomalo smiješno očekivati od njega, koji ni sam sebe ne voli, da voli mene. Mada opet, to je želja svake žene, da bude voljena. Situacije su uvijek bile različite. Dopuštao mi je stvari koje mnogi nisu. Teško se branio kada smo bili sami. Priznajem, poneke njegove riječi su me izenađivale, i na trenutak bih pomislila da mu značim, a opet u sledećem momentu se dizala oluja i svi gradovi bi bivali sravnjeni sa zemljom. Sve te epizode u meni su izazivale ogromnu količinu konfuzije bez ikakve namjere da se bilo šta uprosti i da mi makar do neke granice bude jasno šta on zapravo želi. To bi naravno bilo prihvatljivo sve do onog trenutka kada su moje modrice postale vidno primjetne. Od tada sam naučila i očima da ležem. Gledao bi me tako direktno u oči misleći da me posjeduje, a nije znao da se ispod tog plavetnila krije tuga. Ne ona klasična tuga gdje bih se zatvorila među četri zida, slušala tužne pjesme i pustila monotoniji da zavlada. Ne. To je bilo više čežnja za nekim dodirom punom ljubavi, iskrenim osmjehom i toplim zagrljajem. Od svega toga dobijala sam šamare stvarnosti. Za svaku moju pogrešno prrotumačenu riječ ili eventualno postupak bila sam gurnuta sa litice i počašćenja njegovim odlaskom. Kao i svaka djevojka koja je spremna da se bori za ljubav, ustaja sam se i krenula u potragu za njim. Na sve moguće načine pokušavala da ga izbavim od tolike oholosti koju je sam sebi nametnuo. Opet uzalud. Na kraju sam se umorila od pokušaja i shvatila da ne treba da se borim samo za ljubav, već za ljubav koju smatram da zaslužijem. A od njega sam samo dobijala padove. Zato ga ovoga puta puštam da ide. Oslobađam se.


Čuvaj mi ga, ti koja imaš ruke nevinije od mojih

Published on 17:23, 01/23,2016

Kažu da je ljubav nešto lijepo, uzvišeno, nešto što nas nosi kroz život, hrabri, daje nam snagu da budemo bolji. Kažu da je ljubav plemenit osjećaj. Da nas ona pokreće i motiviše i da je ona smisao života. Koliko ljubav može biti jaka, koliko ljubav jeste jaka, uvjerila sam se u bezbroj situacija u desetinama književnih djela koje sam pročitala. Jednom je on za mene rekao da sam postala pravi mali knjiški moljac i da ću se izgubiti u svim tim pričama, da ću izgubiti osjećaj za stvarnost. Rekla sam mu da me pusti, da ne razumije. Nisu to samo tamo neke priče, napisane jer je nekom bilo dosadno. To su priče sa poukom. Rekla sam mu da nas pronalazim u nekim od njih, a znaš njega. Nasmijao se na to i rekao da ne budem luda. Smijao se uvijek kada sam iz torbe vadila svesku u kojoj sam pisala sve citate koji su me podsjećali na njega i kad sam mu onako sva oduševljena čitala. Tada nisam znala da ću jednom u tu svesku prepisati i pjesmu Vesne Parun Ti koja imaš ruke nevinije od mojih. Đorđe Balašević je rekao da ljubav ne pobjeđuje uvijek, ali da je nepobjediva. A negdje sam jednom pričitala i da kad nekoga volimo, dajemu mu moć da nas uništi. Sve smo mi dok smo bile djevojčice, češljajući barbike, sanjale kako ćemo jednog dana živjeti svoje bajke. Sve smo mi vjerovale da prinčevi postoje. Vjerovale smo da ćemo jednom doživjeti ono svoje I živjeli su sretno do kraja života. Ali, kako vrijeme prolazi, sve iluzije se ruše. Ruše se dvorci, kočije se pretvaraju u prah, princeze bivaju povrijeđene, a prinčevi se pretvaraju u dječake koji lome srca. A ta rečenica kojom završava svaka bajka pretvara se u uspomenu do kraja života. Pitanja Šta bi bilo da je bilo? Je li zaista nisam bila dovoljno dobra? Je li ona bolja? Zašto? I tako, u nedogled. Sreća je relativan pojam. Nju pronalazimo u sitnicama. Pronalazimo je u šuštanju lišća pod nogama, jutarnjim kafama, kockicama čokolade, poučnim dugim razgovorima. I ono najvažnije, sreću pronalazimo u sreći onih koje najviše volimo. Danas, dok se šetam ulicama davno napuštenog grada, grada njegove i moje ljubavi, praštam ti sve. I suze i bol. Nisi ti kriva. Niko nije kriv. Ne želim te kleti i proklinjati. Jesi, s njim si sad. Imaš ono najvrednije što sam ja u životu imala. Najvoljenije. Imaš onu moju šaku osmijeha, one oči iz kojih je isijavala sva moja sreća, najjači zagrljaj u kom sam pronalazila utočište od svih problema. Dio mene je sada sa tobom. Onaj dio koji sam najviše voljela. A najgore je osjećati se zamijenjenom. Kada vidiš da je neko drugi sve ono što si bio ti. Ali, ne želim ti ja zlo. Nikada se ne bih smjela usuditi poželjeti njemu zlo. Ipak, nekada mi je bio važniji i od mene same. I da se opet rodim, ništa ne bih mijenjala. Ja znam da sam dala sve od sebe. Ne znam gdje sam pogriješila. Možda mu je previše ljubavi smetalo, ne znam.. Nikoga nisam voljela toliko. Vjerovatno nikoga i neću. Ali, nekada je najbolje pustiti. Ja sam pustila. Niko ne zna koliko je bilo teško reći mu da slobodno može otići, a znati da će to i uraditi. Teško je živjeti sa činjenicom da je toliko stvari otišlo u korpu sa nazivom nikada više. Znaš, ja sam cijeli svoj život isplanirala s njim. I onda, jedno jutro, probudila sam se i shvatila da on nije sretan koliko bi mogao biti. Vidjela sam da ga sputavam, i nadam se da nikad nećeš spoznati kakav je osjećaj biti pogrešan za nekoga ko je tebi pravi. Ljudi su mi rekli da nisam normalna, da se trebam boriti za ono šo volim. Ali, čemu? Da ja budem sretna, a on nesretan? Ne, ne mogu to dopustiti. Ne bih sebi mogla oprostiti to. Sad je red na tebe. Ti koja imaš ruke nevinije od mojih, čuvaj ga. Molim te. Budi uz njega kad mu to bude potrebno. I voli ga. Nemoj, molim te nemoj nikada da ga povrijediš. Imaj razumijevanja za neke njegove gluposti. I nemoj tražiti od njega da se promijeni. Takav je, kakav je. i takav, vjeruj mi, može da ti bude najbolji na svijetu. Ja se nadam da hoće. Možda zvuči neiskreno i čudno, ali vam želim sve najljepše.


Ovde te ostavljam

Published on 15:30, 01/23,2016

"Moj jedini nedostatak je sto me nema u vise primjeraka." rekla sam kroz blesavi smijeh. On se samo lagano osmijehnuo. "Koja bi ti bila draza?" "Ne znam. Ti odluci." "Ona koju znas duze." "Pa tebe ludice." "Trik pitanje. Kako bi me prepoznao kad smo sve iste??"  Nisam znala kakav dogovor da ocekujem, ali on je znao. "Lako... Tebi sijaju oci." Ta recenica je bila tako savrsena i tako pogresna. Izgovorena u pogresno vrijeme i pogresnoj osobi. Meni, koja se borim mjesecima da obrisem osjecanja koja on uporno pokusava, doduse nesvjesno, da stvori. I stvar koju sam uradila da bih to 'ispravila' je najgora moguca stvar koju cu u svom zivotu uraditi. Iznjela sam svoje pretpstavke i zakuvala situaciju i samo gledala iz daleka kako se krcka. Jako zlobno i donekle nepromisljeno od mene. Ali Boze moj, nisam smjela da dopustim da opet prolazim kroz isto sr*nje kao i prosle godine. Onog trenutka kada su atomi nasih dusa bili toliko blizu da su se spojili znala sam da ne smijem da osjecam nista. I da je odlazak najbolje resenje. Priznajem da mi je donekle krivo sto sam morala da ga povrijedim na taj nacin, mislim zasluzio je, ali ne tako. Ni samoj sebi ne zelim da priznam da se plasim svojih osjecanja. Plasim se vezivanja, narocito za vrstu kao sto je on.  Sa njim su moji strahovi jaci nego glas. I zbog toga ga povredjujem na najgori moguci nacin, da bih spasila sebe. On mi nikad ovo nece oprostiti, a ja nikada necu biti zbunjena. Gubimo i jedno i drugo, ali ovako je najbolje. Znaci mi i previse da bih mu dopustila da mi oprosti. Ovdje ga ostavljam.


Nije bas sjajno, ali mi ipak sijamo

Published on 04:35, 01/13,2016

Ponekad stvari nisu onakve kakve ocekujes da budu. Ne razocaras se, ali ti bude svejedno. Bude te briga za ljude, svijet, jednostavno dignes ruke od drugih. Ovo je druga godina kako je moja dusa prazna.  Zato volim samocu. Ne pustam nikog blizu sebe. Uplasim se svojih emocija i osjecanja, koja su previse jaka, i jednostavno odem. Evo priznajem ti da me je strah. Da, meni koja se dvadeset godina nisam niceg bojala, sada ti govorim da me je strah. Ne zelim da ga izgubim kao sto sam i tebe. Prepoznao je on strah u meni, osjetio ga je. Ali ne zna. Ne zna da ja mogu svakog trena da odustanem. Da odem i da se vise ne vratim. Ne zato sto sam kukavica, vec zato sto me je strah. Nikad mu necu objasniti svoje strahove. 

Da ti malo pricam o njemu, tebi, jer nikome drugom nisam i necu. On je divan. Ne zato sto je lijep i jak, vec zato sto ima neke svoje nacine na koje pokazuje koliko mu znacim. Umije da bude brizan i grub, sto mi se jako dopada. Tvrdoglav je, itekako je tvrdoglav. Ali vremenom sam naucila kako da se nosim sa tom tvrdoglavoscu. I ono sto je najbitnije, umije da me nasmije. Umije da me natjera da zaboravim sve probleme. On je vise 'ja' nego sto sam zapravo ja sama. On je muska verzija mene. Naravno ja sam malo stidljiva. Dobro, malo vise. Ali i ako to on nikada nece htjeti da prizna, upoznala sam mu dusu. Ne onu koju pokazuje svijetu, vec onu koju ja nisam nikome pokazala, a on je pokazao meni. Komplikovano je sve to, znam. Ali me briga. I ne boj se, nikad te nece zamijeniti. Ima on dovoljno mjesta u mom srcu, ali nema i moje srce. Nikada se necu kajati zbog nekih stvari koje su se dogodile, jer sam ja tako htjela. I neke trenutke sa njim ne bih mijenjala ni za sta na svijetu. On je dobar, na neki sebi jedinstven nacin. Krije to i vise nego dobro. Kao i svaki momak pokusava da se predstavi kao neki dasa, mangup. I znam da i tebi odozgo to izgleda tako, ali nije. Cini ti se. Dobar je on.  I znam da ces ga sacekati gore da mu das koju ako me povrijedi, ali nece. Mozda je i njega strah, ali i sama znas da su miskarci previse ponosni da pricaju o tome. Ne oni se ne boje nicega. Oni su stijene. Ne, ne ipak planine. Dobro, malo pretjerujem. Ali jeste tako. 

Ej, nemoj da mislis da sam zaljubljena, jer nisam. To nije zasluzio. Bar ne jos.  Potrebno je da neke stvari sredi sam sa sobom, da sebe dovede i red. I ne ne trebam ja da mu pomognem u tome. To su knjige u njegovoj glavi koje treba po tomovima da razvrsta i vrati na police.

I naravno ako on ne bude ispao prema meni fer i ispostovao me kao sto sam ja do sada njega postovala ja njega mogu isplakati kroz jedan,dva, eventualno pet dana, ali mila moja njemu  ni cijeli zivot nece biti doboljan da ispravi ono sto mi je uradio. 


Ostavljam ti još jedan deo sebe

Published on 20:30, 01/10,2016

''Hteo sam da mi budeš poslednja.'' 

 

 Upoznali smo se još dok smo bili klinci. Naravno tada nismo mnogo znali o pravim osećanjima kao ni o iskrenoj ljubavi. Puno vremena smo provodili zajedno. Zajedno smo i sanjali snove. Tako bi na podu njene sobe zurili u plafon i samo pričali. Bio sam najsrećniji kad joj izmamim osmeh. Među nama nije bilo tajni, jer smo sve tajne delili. Znao sam sve o njoj i ona o meni. Oprostila je što sam je čuvao kao rezervu, a hvatao se lošeg društva, kafane i one druge vrste djevojaka. Oprostila mi je što sam ljubio druge, znala je da samo nju volim. Oprostila mi je sve pijane noći, sve te kafane, znala je da ću joj se, opet, kad - tad vratiti. Oprostila mi je svaku poruku koju joj nisam poslao, svaki poziv kojem se nadala, a nije ga bilo. Znala je, još je ima u meni. Oprostila mi je što sam je mijenjao za lude noći, lude provode, dok me je u suzama čekala držeći telefon u ruci. Opraštala mi je uvrede, psovke. Čekala je, kao niko ona je znala da čeka. Dok sam bio daleko, stotinama kilometara, s nekim djevojkama za jednu noć - bila je sama.

Često pitam za nju, jesu li me kilometri i moje ponašanje izbrisali iz njenog srca, ljube li je neke tuđe usne. Kažu, još je sama. Ona za mene ne pita, a znam je. Ludica mala, ne bi priznala ni za šta na svijetu da sam jedino čemu se moli, da sam bio i ostao jedini razlog onih zlih suza što joj svakodnevno kvase ono lijepo, umiljato lice. Pustila me je, ne zove više, ne da da joj žute minute unište sve što je započela bez mene. I neka je, neću je dirati. Neću da joj sreću opet pokvarim. A samo kad bi znala .. volim je, prijatelju, volim kao prvog dana. Đubre sam bio godinama, godinama je ubijao. U jednom trenutku stvorio bih joj sve, u drugom sve uzeo, vratio na samo dno.

Sada se kajem, ali natrag nema. Šta bih sve dao, da tu moju malu garavu opet učinim najsretnijom na svijetu, šta sve ne bih dao za jedan osmijeh - a da sam ja tome razlog. Fali mi, prijatelju, i ona, a i ja onakav kakvim me samo ona uspijevala učiniti. Nikada neće saznati, što sam gori bio - više sam je volio.