Ljubav i laž
Published on 01/25,2016
Bilo je pomalo smiješno očekivati od njega, koji ni sam sebe ne voli, da voli mene. Mada opet, to je želja svake žene, da bude voljena. Situacije su uvijek bile različite. Dopuštao mi je stvari koje mnogi nisu. Teško se branio kada smo bili sami. Priznajem, poneke njegove riječi su me izenađivale, i na trenutak bih pomislila da mu značim, a opet u sledećem momentu se dizala oluja i svi gradovi bi bivali sravnjeni sa zemljom. Sve te epizode u meni su izazivale ogromnu količinu konfuzije bez ikakve namjere da se bilo šta uprosti i da mi makar do neke granice bude jasno šta on zapravo želi. To bi naravno bilo prihvatljivo sve do onog trenutka kada su moje modrice postale vidno primjetne. Od tada sam naučila i očima da ležem. Gledao bi me tako direktno u oči misleći da me posjeduje, a nije znao da se ispod tog plavetnila krije tuga. Ne ona klasična tuga gdje bih se zatvorila među četri zida, slušala tužne pjesme i pustila monotoniji da zavlada. Ne. To je bilo više čežnja za nekim dodirom punom ljubavi, iskrenim osmjehom i toplim zagrljajem. Od svega toga dobijala sam šamare stvarnosti. Za svaku moju pogrešno prrotumačenu riječ ili eventualno postupak bila sam gurnuta sa litice i počašćenja njegovim odlaskom. Kao i svaka djevojka koja je spremna da se bori za ljubav, ustaja sam se i krenula u potragu za njim. Na sve moguće načine pokušavala da ga izbavim od tolike oholosti koju je sam sebi nametnuo. Opet uzalud. Na kraju sam se umorila od pokušaja i shvatila da ne treba da se borim samo za ljubav, već za ljubav koju smatram da zaslužijem. A od njega sam samo dobijala padove. Zato ga ovoga puta puštam da ide. Oslobađam se.
01/25,2016, at 22:02
Visit plavisafir
Hvala ☺☺
01/25,2016, at 19:35
Visit Sansajn
Mnogo drugaciji tekst ali mi se mnogo svidja. Svaka cast.