Pričam ti o... ljubavi

Published on 21:58, 08/13,2015

Poslednje čega se sećam u vezi nje jeste njen odlazak. Nekako će mi taj dan zauvek ostati urezan u sećanju. Voleo sam je, i previše ako mene pitaš. Eto, njoj to nije bilo dovoljno. Ali ja nisam mogao da joj pružim više od onoga što sam imao. Znam da ćeš me ti razumeti, ti koja si svakog trenutka posle njenog odlaska bila tu. Tu za mene i za ovo moje slomljeno srce. Kad god sam bio na rubu provalije ti bi me uhvatila za ruku i rekla mi da će sve biti u redu. Uvek ću ti biti zahvalan na svemu, ti si me spasila. Ti si spasila ovaj moj bedan život od kojeg su svi već davno odustali. Prihvatila si me onakvog kakav zaista jesam. I nemoj mi reći da to nije ljubav, jer jeste. Samo je ti još ne vidiš i ne prepoznaješ. Znam da i ti, kao i ja čekaš da naleti prava ljubav. Mila moja zaboravi na to. Prihvati već jednom činjenicu da sam već odavno tvoj i dušom i telom. Prihvati da sam sada deo tebe. Ako je naša ljubav tragedija reci mi zašto si ti moj lek? Zašto si ti moj razum u ovom svetu ludila? Prihvati već jednom da me voliš. Jer sam ja već odavno prihvatio da si ti moj život. Pričam ti o ljubavi koju ja i ti već imamo. Hajde zažmuri na trenutak, i zamisli da odem od tebe. Hajde reci mi šta osećaš. Daj, nemoj da plačeš. Ali sada shvataš da moje reči nisu u neosnovane. Ludice, ništa ne može da promeni ono što u dubini duše osećaš prema meni i ja prema tebi. Ta osećanja mogu samo da budu jača. A ja želim da ostarim sa tobom.

 

 

 

 https://www.youtube.com/watch?v=VgXOPeobPcI


"Voleću onog dana kad me muškarac potčini svojom inteligencijom, kulturom i autoritetom..."

Published on 17:43, 08/12,2015

Naučena sam da volim tiho. Rekli su mi da samo takve ljubavi uspjevaju. One bučne i glasne, one se brzo razbježe. Ali ja sam voljela sam tog čovjeka. Voljela sam način na koji je uvijek mirisao. Znao je gdje i koliko treba da nanese taj otrov. Stavljao ga je ne previše da ga drugi ne osjete, ali sasvim dovoljno, dovoljno da me cijelu veče drži prikovanu uz svoj vrat. ''Kad nestane riječi ostaće tišina." rekao mi je jednom prilikom, dok sam stajala kraj prozora i posmatrala kako se more talasa. Razmišljala sam o njegovoj blizini i kako mi je drago što je baš sada tu. Nisam smjela predugo da razmišljam, jer bi u moje misli ušetali nemiri, ali ovog puta on prekinu nemire, i oni ostadoše pred vratima. " Hajde dođi. Samo lezi. Priljubi se uz mene i ćuti... Hoću da na tren osetim tvoju blizinu. Tvoje nago telo tik uz moje. Tvoje otkucaje srca. Taj nežni poljubac na mom ramenu i toplotu koju šire naša tela..." Oduševljavao me je na neki neobjašnjivi način. Čuvala sam nježnost i hrabrost u istoj posudi. Taj njegov otrov ću pamtiti do kraja života. Ubijao me je ljepotom na sve moguće načine. Toliko da svaki put kada bi me pogledao onim njegovim blagim očima boje kestena moje srce bi stalo. On je mome životu donio boje, prave one dugine boje. Spektar svih nijansi. Takvog sam nekog željela oduvjek. On je taj koja moju nemirnu sudbinu iz ovog bednog haosa vodi prema tajni i čaroliji. Ali on je uvek tu i uvek me privlači i upija svojim ćutljivim, mističnim pogledom. Njegovog mirisa ću se sjećati na svakom koraku, to je prvo što me je za njega vezalo. On. Ja. Miris mora i noći. Sami. Zavoljela sam ga prvim uzdahom. Jako. Poput čelika. Ali sam se idalje plašila da će otići prvim svitanjem. Bila sam sigurna da će me i on pustiti kao i svi, ali nije.Tu je. Drži me za ruku i priča mi o sreći. Zatim mi se obratio blagim tonom "Ja samo hoću da sjednem u auto sa tobom. Naspemo goriva do vrha. Spustiš ruku na moju. I krenemo. I ne vraćamo se. Molim te. Pristani." Nesigurno ali najhrabrije moguće sam rekla da pristajem. Nema nam kraja.  Dovoljno ga volim da ga ne zaustavljam.


Čekaću te sa osmijehom

Published on 22:30, 08/11,2015

Nije bio tipican muakarac, mozda mi je i zato postao tako drag. Hmm -drag- i nije bas najbolje upotrebljena rijec. Postao je i vise nego bitan dio mog srca. Srca razbijenog na komade. Bojala sam se da se ne posijece na te komadice crvenog stakla, ali ne, on ga je spojio. Prema njemu ne osjecam ljubav, vec strahopostovanje, odanost i zahvlnost. On mi je u ovom trenutku najvaznija osoba na svijetu. Prihvatajući njega, prihvatila sam i sebe samu. Dokazao mi je da se ne voli samo riječima već i dodirima i pogledima.

''Nemoj da ideš još. Ostani još malo.''

''Znaš da ne mogu.''

''Znam, ipak sam pomislio da ću te moću ubijediti da ti ukradem još koji minut. Mada volim što si takva. Ti si moj anđeo.''

''Lakše bi ti bilo da si pronašao neku đavolicu.''

''Lako je zagrliti đavolicu, ali anđela je komplikovano zbog krila, a ja volim ta tvoja krila.''

''Ti si lud. Mada sam i ja oduvijek bila usamljeni anđeo koji traži svoje visine. Ali si opet lud.''

''Pa sama si mi rekla da trebam imati neki cilj. I imam ga. Tebe.''

“A meni nitko drugi ne treba. Samo ti.”

''Ti si moje savršenstvo.''

''Ne volim da mi to govoriš. Pljesni me po obrazima, pa mi ukradi poljubac, kaži mi da sam idiot i da te čuvam. I zbilja. Čuvaću te. Bićeš srećna.''

''Teška vremena rađaju pravu ljubav.''

'' Zašto se smiješ?''

''Nemoj tako da me gledaš, zaboravljam da dišem.''

''Baš bi mi legli tvoji poljubci.''

''Taman da potrošim ove usne na tvojoj koži.''

''Pa šta čekaš? Ljubi me.''

 


Trebas mi sad, kao nikad, kao nekad...

Published on 00:28, 08/11,2015

Ne odlazimo svi isto. Neki gledamo u oči, a neki samo pobjegnete. 

 Bitan je samo onaj kojeg puštaš da ti se vrati. Po hiljaditi put. Praštajući mu. Sve. Bez obzira koliko te je povrijedio. Bez obzira koliku je ranu ostavio na tvom srcu. Dopuštaš mu da korača po tvojim otvorenim ranama i ako znaš da praviš grešku. A kad ti najviše treba, njega nema. Treba ti on, da te zagrli jer samo bi njemu sve dala. Nisu sve prave ljubavi tužne, samo su nedostižne. Uvjek neko voli za gram manje od drugog. Ili sekundu kraće gleda u oči. Ili su prave ljubavi u pogrešno vrijeme. Ali ko zna, sve se dešava sa razlogom. Koliko se žrtvuješ za nekoga, toliko ćeš ga imati. Potpisano je to. Odavno.


Strah je vrlo intimna emocija

Published on 15:28, 08/10,2015

''Ljudi uvijek odlaze'' je rečenica koju iznova i iznova sebi ponavljam u glavi. Prvo ti govore da te vole a zatim samo nestanu. Iščeznu poput jutarnje magle. I plašim da zavolim nekog svim srcem. Plašim se da ne budem povrijeđena. Možda nam se sve ono čega se pašimo već dogodilo. I onda kada se pojavi osoba koja nađe put do tvoga srca, kao da ga je znala godinama, srce ti se steže. Počinješ teško da dišeš jer se strah vraća. ''Šta ako me i on povrijedi, šta ako i on ode od mene?'' 

''Ja nikada neću zaboraviti, dovoljno razloga si mi dala da budem tu..''

Bumm... Dokaz da je tu da ostane. Dovoljno jak da sumnja nestane. Ali ne, mene strah i dalje parališe, mene, oduvjek hladnu i odvojnu. Sada se previše brinem za njega. Pašim se da počinje da mi biva bitan. ''Šta ako me i on povrijedi, šta ako i on ode od mene?'' On pokušava sa me smiri, svom snagom, da mi odvuče pažnju od loših stvari, tužnih misli i velikih strahova.

''E vjeruj mi ja te neću povrijediti jer si mi tu bila kad mi je podrška bila potrebna, neko ko mi je rekao glavu gore, možeš ti to. Svaku prepreku si u životu savladao pa možeš i to. Ti si to i niko te ne može zamijeniti!!!!!!!''

Još jedan razlog više da ga volim bezuslovno, bez trunčice sumnje, ali ne. Ja se plašim, kao malo dijete mraka. Taj stalni strah od gubitka. Ne plašim se ni smrti, koliko se plašim njegovog odlaska. On je prva osoba (pored moje mačke) do koje mi je do srži stalo. Obično kad zavolim nešto/nekog ono ode. Ovog puta ću se truditi da ostane. Gledaću na strah kao na svoju najveću motivaciju. Gledaću na njega kao na znak da sam na pravom putu. Umesto odustajanja, strah će me još više inspirisati da ostvarim ono što želim. A to je da nikad ne ode. 

Strah živi u blizini ludih ideja. 


Jedino zbog tebe vjerujem u dobro

Published on 00:39, 08/08,2015

Čudan je ovaj naš smrtnički život. Toliko se stvari u sekundu može promijeniti, pred našim očima, a da to i ne primijetimo. I sve su to sitnice. Jedan mudar čovijek je jednom rekao ''Čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni, i još čudnije: kako nam često baš to malo nedostaje.''  I tako je. Ona poslednja slagalica našeg šablona, onaj savršeni oblik koji će upotpuniti naš horizont snova. Ovo današnje vrijeme svemu mijenja boje. A ja ću uvijek ostati ja. Ja živim u svom svijetu mašte. Uvijek ću biti ovakva kakva jesam. Dobra, luda, naivna i neiskvarena; uvijek ću voljeti kišu i Balaševića. Ja ću i dalje vjerovati pogrešnim osobama. Stajati na mjestu između jave i sna, slušati tišinu, gledati u prazno i sjećati se. Uvijek ću čitati knjige za koje niko drugi nije čuo, i boriću se za ljude od kojih su svi odavno odustali. Ja ovako savršeno nesavršena boriću se za naše savršeno prijateljstvo. Trudiću se da uljepšam tvoj ostatak života, da te nikada ne povrijede moje riječi. Da svaki dan obojamo mladošću i radošću. Dok sam živa nećeš biti sam, pa i ako te nekada okrenu protiv mene, zle duše, zapamti na mene uvijek možeš da računaš. I dobro znaj da ću uvijek biti tu za tebe, i kad svijet stane. Stajaću uz tebe i na ivicu života, jer si mi pokazao da LJUDI još uvijek postoje, jer kad bi me i ti razočarao odustala bih od svijeta, odustala bih od ljudi... Jedino zbog tebe vjerujem u dobro...
                                                     
 
                                                                                   Volim te Drago! 


Čovijek izludi kad nekog bitnog izgubi

Published on 15:25, 08/05,2015

Do juče smo bili zajedno, a sada te nema. Iščitavam naše poruke, gledam naše slike i pitam se kako? Pa zar je moralo biti ovako? Nema te. A ja ne vidim i ne čujem ljude oko sebe. Dani su sivi, tamni od kad nisi tu. Ni da sam od čelika ne bih podnijela taj teret. Kao da je neko iščupao dio mene,  ali ne brini neću dati da me slome. Čini mi se da je prošlo samo par sati od kad sam zadnji put vidjela tvoje lice. Pamtim svaku poru, mladež, sve pamtim. Dobar umire mlad. Teško je oprostiti se kad se nađeš u ovoj situaciji. Da te gledam u oči kad ti kažem šta me muči, i da vidim tvoje nježne oči kako mi uzvraćaju pogled govoreći mi da će sve biti uredu. Poželim da te nazovem, ali znam da nećeš biti tu da se javiš. Gledaš li me sada odozgo? Da li si ponosan na mene, i na ono što sam postala? Tvoja mala djevojčica je odrasla. Iako smo planirali da kroz život plovimo zajedno sada sam sama na sred Tihog okeana. Borim se sa talasima i olujama koje pristižu. Znam život je surov, svaka ljubav ima cijenu koju plaćamo. A ja, ja je skupo plaćam. I plačem, i gušim se u suzama. Pomozi mi da razumijem zašto? Fališ mi, ni ne znaš kako. Želim da te zagrlim jako, jer mi srce puca kao staklo. Javi se makar u snovima, da znam da si dobro, da si sa tvojima. Vedro nebo iznad grada, a ja još vidim sivo. Bože zašto si ga uzeo, šta ti je on skrivio. Tom ulicom više ne mogu proći, jer vidim tvoju sijenku i mislim da ćeš meni doći. Nema te. Poželim dušu đavolu da prodam samo da ti se pridružim. Misli mi poremeti eho tvoga glasa ''Čuvaj se, voli te tvoj dasa.'' 

 

 

Tekst posvećujem svima koji su  
nekad izgubili nekoga bitnog.
Bol je uvijek ista. 


~Jer ljubav je kad sve o tebi znam, I sve što znam ti opraštam~

Published on 04:07, 08/05,2015

 

''Hvala ti.''
''Zašto?''
''Zato što si ostala uz mene.''
''Dok sam živa nećeš biti sam.'' 
''Ludoo. Volim te najviše. Ti si moje sunce.'' rekao je stavljajući mi ruke oko struka. Nježno. Kao da mu život zavisi od tog dodira.
''Voliš me?'' volim i ja njega, ali ja sam od onih osoba koje teško izgovaraju tu riječ. Jer kad je izgovorim to stvarno mislim. I zauvjek. 
''I previše. Apsurdno je sada govoriti šta si meni ti.'' znala sam šta mu je bilo na umu, poznavala sam ga i suviše dobro da bih znala da on u meni vidi cijeli svoj svijet. ''Čuvaću te od svih. Iako mi to do sada nije uspijevalo, sada će morati.'' privukao me je k sebi, osjetila sam toplinu njegovog tijela, spustila sam svoje ruke na njegove i čvrsto ih zagrlila. 
U tom trenutku se jedna suza iskrala iz mog oka, pokušala sam da je sakrijem, i možda bi mi uspjelo da ta kap nije pala na njegovu ruku. On se trznuo kao da ga je ta sitna kapljica zaboljela. Okrenuo me je prema sebi, stavio svoje ruke na moje lice i palčevima počeo da mi briše suze. ''Ne, ne. Ne želim da plačeš. Gdje si čula da sunce curi'' To me nasmijalo, i prestala sam da plačem. ''Ljubi me budalo.'' kroz smiješak mu naredih. A on pokorno ispuni naređenje. ''Niko kao ti ne ljubi tako jako.'' Nasmijao se i poljubio me u vrat. ''Noć je kriva za sve što radim.''  

 


Pismo njemu

Published on 01:31, 08/04,2015

 Ne možeš me čuti kako plačem, niti vidjeti kako se svi moji snovi ruše. Ne, sa tvoje tačke gledišta sam neprimjetna. Sama sam u sobi. Znaš ovdje je tiho i osjećam da mi je hladno i ako ima hiljadu stepeni napolju. Gubiš moju ljubav polako, i moje srce za tebe više nije dom.

 

Sjećam se prvi put kad si mi rekao da odlaziš, osjećala sam kao da ne mogu da dišem, i u tom trenutku moja duša je pala na pod. Govorio si kako ti moje suze ne bi značile ništa. Učinio si da moje srce krvari sve te riječi koje ti nikad nisam i neću moći reći, ali Bog mi je dao ruke pa ih mogu napisati. Vjerujem da mi još uvijek duguješ ono ''Zašto?'' jer i dan danas ne shvatam. Ali kako god, zahvalna sam ti što si tog dana izašao iz mog života. Da nisi, sada ja ne bih upoznala njega. A da nisam upoznala njega moja nemirna duša bi i dalje tumarala hodnicima mašte. On je našao naćina da je ukroti.
Rekao si mi ''Zaslužuješ nekog boljeg od mene.'' Obaveštavam te da sam ga pronašla. I njemu sam jedina. Da, znam da nisam bila jedina. Mislio si da nisam znala šta si radio. Znala sam, itekako sam znala. Ali sam ćutala. Opraštam ti to, iako znam da ti to nećeš sebi nikad oprostiti.
I da te moje riječi nikad ne pogode, znaj da završavam sa ovom pričom. Kraj. 

 


Najveća laž svakog pisca - “Ovo će biti poslednje što pišem o njemu”

Published on 08:30, 07/29,2015

Voljela sam ga. Na neki glupav, djetinjast, pomalo i bolan način. Ipak sam ga volela. Bila sam na putu ka nečemu. Znala sam da mi je na neki način važan. Nešto me je na njemu divlje privlačilo. To je bilo vrijeme kada sam htjela dati sve što imam za samo jednu njegovu reč. Željela sam ga očajno, toliko očajno da nisam ni marila što mi nanosi toliku bol. Sjećam se, kada sam ga prvi put srela, dolazio mi je s leve strane; kao da je znao da će nekad baš tu lijevo, u mojim grudima, biti samo njegovo mjesto. Kad me je prvi put poljubio, vjerovatno su negde neke druge veze pucale. A one večeri kad mi je slomio srce, drugi su ljudi ponovo pronašli ljubav. Bez obzira na to šta se dogodilo svakom od nas, život teče dalje. Bila sam zarobljena svoljim očekivanjima, a njegovom prazninom. Nisam znala ja polovično da volim. Onako proračunato, s rezervom. I nikako nisam mogla da kliknem srce i kažem dosta. Da odem kad je nemoguće. Ili volim bezuslovno. Ili ne volim nikako. Pa kako bude. Ali nekako sam uvek željela da ostanem bez emocija i sad kad se desilo. Ne bih znala da opišem šta (ne) osjećam. Nisam ni sretna ni tužna..Samo prazna…Kao bijeli papir što iščekuje bilo kakav dodir…Kao ispijena čaša..Prazna…Gore je i od tuge. Ne znam zašto, ali konačno osjećam da mi je svejedno za sve što dolazi. Valjda to dođe sa vremenom, kada shvatiš da trebaš da pustiš ono što ti ne pripada. Mada kada pogledaš, ma koliko vremena prošlo, uvek osjetite čiji ste (niste) zapravo i bili. Onda kad se opet pronađete… U pogledu, dodiru. Osjetite da ta osoba još uvek pripada vama, kao što i vi nakon svega i dalje pripadate njoj. 
 
 


The Script - If You Could See Me Now

Published on 03:44, 07/29,2015


 
 
 "If You Could See Me Now"

(Oh if you could see me now)

(Oh if you could see me now)

It was February 14 Valentine's Day
The roses came but they took you away
Tattooed on my arm is a charm to disarm all the harm
Gotta keep myself calm but the truth is you're gone
And I'll never get to show you these songs
Dad you should see the tours that I'm on
I see you standing there next to Mom
Both singing along, yeah arm in arm
Now there are days when I'm losing my faith
Because the man wasn't good he was great
He'd say "Music was the home for your pain"
And explain I was young, he would say
Take that rage, put it on a page
Take the page to the stage
Blow the roof off the place
I'm trying to make you proud
Do everything you did
I hope you're up there with God saying "That's my kid!"

[Chorus:]
I still look for your face in the crowd
Oh if you could see me now (Oh if you could see me now)
Would you stand in disgrace or take a bow
Oh if you could see me now (Oh if you could see me now)

(Oh if you could see me now)

If you could see me now would you recognize me?
Would you pat me on the back or would you criticize me?
Would you follow every line on my tear-stained face
Put your hand on a heart that was cold
As the day you were taken away?
I know it's been a while but I can see you clear as day
Right now, I wish I could hear you say
I drink too much, and I smoke too much dutch
But if you can't see me now that shit's a must
You used to say I won't know a win till it cost me
Like I won't know real love till I've loved and I've lost it
So if you've lost a sister, someone's lost a mom
And if you've lost a dad then someone's lost a son
And they're all missing out, yeah they're all missing out
So if you get a second to look down on me now
Mom, Dad I'm just missing you now

I still look for your face in the crowd
Oh if you could see me now (Oh if you could see me now)
Would you stand in disgrace or take a bow
Oh if you could see me now (Oh if you could see me now)

Oh, oh
Would you call me a saint or a sinner?
Would you love me a loser or winner?
Oh, oh
When I see my face in the mirror
We look so alike that it makes me shiver

I still look for your face in the crowd
Oh if you could see me now (Oh if you could see me now)
Would you stand in disgrace or take a bow
Oh if you could see me now (Oh if you could see me now)
Yeah I'm just missing you now

I still look for your face in the crowd
Oh if you could see me now (Oh if you could see me now)
Would you stand in disgrace or take a bow
Oh if you could see me now (Oh if you could see me now)

You could see, you could see me now [x2]


''Ja cu samo da ti kažem da si ti sve moje''❤❤❤❤

Published on 03:15, 07/28,2015

Uvijek sam gradila svijet na sitnicama. I nekako su sve te sitnice bile vezane za ljude. Trudila sam se da se ne opeče, ali jednostavno ljudi ti ne pokazuju pravo lice. Uvijek sam bila iskrena, ali moja iskrenost je povrijeđivala mnoge. Ne znam zašto kad su sami htjeli da budem iskrena, a možda su samo htjeli da ih lažem kako bi čuli ono što žele da čuju. I to se dešava stalno, ne samo kod mene već i kod drugih. Ali moje mišljenje se nikada ne bi promijenilo da nisam upoznala njega. Morala sam da znam da li taj čovek kojem sam otvorila vrata svog srca želi da podeli svoje tajne sa mnom. I željeo je. Nisu to bile bilo kakve tajne, ono male, bile su to mračne tajne. Tajne poslije koje bi svako normalan otišao, ali ne i ja. ''Čuvamo se.'' što bi on rekao. Bio je jedan od onih koji se čuvaju.Prije njega bilo je gubitaka koliko vam duša želi. Ali preživela sam gubitke i naučila da se oslanjam na prijatelje i da cenim njihove savete koji su bili rijetki. Najviše zbog toga što sam ih ja uglavnom davala. 

''E-e ludače.''

''Moramo negdje zajedno...''

''Ma da, budalo ja tebe obožavam.''

''Ma ti si duša moja, nikad neću zaboraviti ko mi je bio tu kad mi je bilo najpotrebnije.. Ti si bila!!!! Malo je takvih kao sto si ti.''

''❤❤❤''

''Ljubim jako i volim najviše..''

''I ja tebe najmnogopunije...''

 

''Znam..❤❤❤''

''Ti si duša moja :* ''

''Ja cu samo da ti kažem da si ti sve moje❤❤❤❤❤❤''

 


Nikad ne vjeruj. Uvijek sumnjaj.

Published on 22:22, 07/26,2015

Slušaj, ispričaću ti jednu priču. Za nauk. 
Pitala zmija čoveka da je prenese preko planine. Nema više snage da puzi. Iscrpljena je. 
Čovek je upita - Kako da ti verujem? Kako da znam da me nećeš usmrtiti tvojim otrovom? 
Ona mu odgovori - Neću, obećavam, veruj mi. 
Poverova joj čovek. Nabaci je preko vrata i krenuše uz planinu. Na pola puta zmija pusti svoj otrovni jezik na čoveka. Ujede ga. On pada! 
Upita je čovek - Zašto kada si obećala? 
Ona mu odgovori - To je moj karakter. To sam ja. To je moja osobina. To sam ja. 
Pouka ti je jasna, zar ne? Nikad ne veruj. Uvek sumnjaj. U svakom čoveku, i ako nije životinja, ima nešto životinjsko. U svakom čoveku spava zmija. Ili će te zadaviti ili otrovati. Nikada to neće uraditi na početku. Uvek će te preseći na pola puta ili na samom kraju do tvog cilja. 
Slušaj me, nikad ne veruj!
Onaj ko te gleda u oči, laska ti i nema nijednu zamerku na tebe, navodi te da mu veruješ. Malo po malo, započinje lukav rat. I bitno mu je da tebe vidi na dnu, ne sebe zajedno s' tobom. Al' imaš priliku da se spasiš, a to je da ne veruješ svemu što te nevino pogleda.Ti nisi osoba koja napada sa leđa dok pre toga gradi poverenje. Takve borbe pripisuje se kukavicama. A ti si hrabra osoba.
Zapamti, kukavice sa sobom nose tu lukavost, ali nikada nemaju hrabrost. Jer su baš zbog svoje lukavosti satkani od straha. Svako ko u igru ulazi prljavo nema jedan strah, ima ih milion. Svako ko u igru ulazi čisto ima šanse da izvojeva pobedu. Velike šanse, samo zbog svoje hrabrosti u sebi, bez grama straha. Ali iz te igre izlazi drugačiji.
Jer kada si okružen krvoločnin zverima naučiš se da ne budeš pitom.


Kada se sretnemo

Published on 23:15, 07/25,2015

Nije joj bilo svejedno kad ga je vidjela poslije mjesec dana. Mislila je da će moći tek tako da prođe pored njega, ali nije. Zaustavio je. Njen svijet je u tome trenutku stao a srce joj je zadrhtalo. ''Pa gdje si ti?'' upitao je ljubeći je u obraz. Nije mu odgovorila. Nije znala šta da mu kaže. Uhvatio ju je za ruke ''Kaži nešto, ili ti je možda maca pojela jezik.'' Samo se nasmijala, ali se pomalo pravila važna, jer je to bio lažni osmijeh. ''Gdje ti je djevojka?'' bilo je jedino pitanje koje je mogla da izusti. Nije mogla predugo da ga gleda u lice jer bi sjećanja samo počela da naviru, a sa jima bi došle i suze koje nije bila  u stanju da zaustavi. Spuštila je glavu. On je uhvti za bradu i podignu joj glavu.''Glavu gore. Kući je valjda. Šta radiš ovdje?'' ''Uživam.'' drsko mu je odgovorila. ''A odakle ti ovdje?'' ''Radim.'' Da li se to sudbina igra sa njom, pomislila je. Od svih ljudi na ovom svijetu gdje baš njega da sretne. ''Izvini, moram da idem, čeka me drugarica.'' Uhvatio ju je za ruku, ali ovoga puta čvršće ''Čekaj, nemoj još da ideš. Uželjeo sam te se.'' Hmm dobro glumi, pomislila je. ''Ozbiljo, pusti me.'' doslovno je isčupala ruku iz njegove. ''U redu. Pusti ću te, ali mi prvo reci nešto.'' Znala je šta će je pitati, ali mu je dopustila. ''Hajde, pitaj.'' ''Voliš li me?'' ''Čemu sad to? Više nismo mi, sad smo ti i ja. I to pitanje je apsurdno.'' ''Bilo apsurdno ili ne odgovori mi.'' Pogledala ga je, cijeli njen svijet je stajao je pred njena dva plava oko. ''Volim.'' ''Još nešto, u slučaju da ovo sa njom ne ispadne dobro, bili bi mi pružila još jednu šansu?'' Podledala ga je direktno u oči, nasmijala se i rekla ''Ne.'' zatim se okrenula i otišla. On je ostao da stoji u mjestu i gledao je kako je odlazila. Nedostajeće mi taj osmijeh, pomislio je dok mu je isčezavala u daljini šetališta.


Stihija

Published on 02:22, 07/25,2015

Sjedim pored prozora i udišem ovaj težak vazduh. Nešto se dešava, sve se odjednom mijenja. Prije par godina ljeta nisu bila ovako ljuta na ljude. Bila su prijatna, sasvim dovoljna za svakodnevno uživanje. A sada, u ovoj gužvi sunčevih zraka i ljudi izgube svoje smjernice. Izgube putokaze koji ih vode pravim putem. Jeste se vi ikad osjećali toliko zbunjeno da ne znate ko ste zapravo?  Kako ste dospjeli tu gdje jeste? Koga volite? Što volite? Toliko zbunjeno da ne znate što radite na ovom svijetu? Toliko zbunjeno da ne znate zašto se trudite i za koga? Toliko zbunjeno da ta zbunjenost prelazi u strah? I da produ dani da ne progovorite ni rijeci? Da izadete na ulicu i ne znate zašto ste izašli ,koji vam je cilj? I samo se vratite jer vas je strah. To ova vrućina utiće na vašu podsvijest, uptavlja vašim mislima kao da ste marionete.  Ali kad padne noć sve se polako ispravlja. Ležaiš nekoliko minuta i gledaš svetlost uličnih svetiljki i slušaš je kako tišinu i razmišljaš o tome koliko ti nedostaje samo da spavaš pored nekog. Pored nekog svog. Ali to su stvari koje ne možeš da kontrolišeš jer nije na tebe red. Univerzum kuje posebne planove i za mene i za tebe, a i sa nekim gubitcima se moramo pomiriti. Jer ako ostanete na istom mjestu, i ne pokušate se pomaknuti velika je mogućnost da će vas progutati vatra ili odnijeti velika bujica vode. Svako od nas ima svoj brod kojim plovi mirnim plavim morem, svoju sigurnu luku, veličanstvenu kao što su nebesa. Jednom kada ukapiraš koji je tvoj ritam, nastavi da sviraš po njemu. 


Uvijek

Published on 18:00, 07/24,2015

Već par sati ležimo zagrljeni. Slušamo radio koji pušta pjesme koje volim.  I taj trenutak je mogao da traje vječno da nije počela da svira ona. '' Kao ptica na mom dlanu skakućeš, priznaću ti zašto volim proleće, podeliću i ovu noć sa zvezdama, prekriću te nebom kad budeš zaspala.''

''Da li možeš da prebaciš na drugu stanicu, molim te?''
''Šta nije u redu sa ovom? U pitaju je pjesma, zar ne?''
''Na neki način?''
''Onaj je u pitanju? Pa mislim da je vrijeme da mi ispričaš tu priču, mislim da sam ti dao dovoljno prostora. Želim da zam.''
''Ne želim da te povrijedim.''
''Ne možeš me povrijediti, ništa i niko ne može promijeniti ono što osjećam prema tebi.''
''Jesi li siguran da želiš da čuješ?''
''Jesam.''

''Uredu onda. To je bila moja druga ljubav u ovih mojih 19 godina. Da me je on volio koliko sam ja njega, bila bi to najveća ljubav na svijetu.  Ali nisam mu bila dovoljna. Ni ja ni ova moja ljubav. ''
''On je kreten, ali zahvaliću mi se kad ga sretnem.''
''Za šta ćeš mu se zahvaliti?''
''Zato što te je pustio. Jer da nije, ti sad ne bi ležala pored mene. ''
''Znam da se bojiš da tebe neću moći da volim kao njega, ali to nije tako.''
''Znam. Ali i ti duboko sebi znaš ko si i šta želiš. Ljubav će uvijek zahtijevati veliku količinu vjere. I možda se na tom putu ka pravoj ljubavi opečeš i završiš slomljenog srca. Ali ćeš u nekim trenutcima  biti najsrećnija osoba na planeti. A ja sam rećan što si izabrala mene.''
'Čak i da nemam izbora, izabrala bih tebe. Uvijek bih tebe izabrala. Uvijek.''

 


On je umeo da zagrli moja ludila. I da ih smiri. I da ih iznova probudi. — celebrating love.

Published on 17:00, 07/21,2015

''Hajde, dođi lezi pored mene.'' rekao je dok je širio lijevu ruku, jasno stavljajući mi do znanja gdje je moje mjesto. Legla sam pored njega, stavila glavu na njegovo rame a on je obavio svoje ruke oko mene. ''Tako, sad ne možeš nigdje pobjeći.'' ''Nisam ni namjeravala, ovdje je kao u raju.'' Poljubio me je u čelo. Mogla sam osjetiti njegove nježne usne na svojoj koži. A grlio me je tako pažljivo i osjećajno kao da se bojao da će me slomiti ako stisne malo jače. Na kratko sam zatvorila oči prepuštajući se trenutku. ''Ne volim kad spavaš jer tada ne mogu vidjeti tvoja dva prelijepa plava oka. Znaš li da ti i treptanje jedva opraštam.'' pričao mi je dok mi je ljubio obraze, pa os, pa oči pa usne, pa vrat. Nasmijala sa se njegovim riječima, ali sam je još više počela smijati kad je počeo da mi ljubi vrat. To me je golicalo. Komešala sam se kao malo dijete, ali nisam željela da prestane. Znala sam i ja ponekad da mu uzvratim poljubac, ali su njegovi bili slađi.  


Sa posvetom

Published on 14:58, 07/20,2015

''Te svoje plave oči imaš sa razlogom. Dva plava mora u zjenicama, koje čekaju nekoga da jedri kroz tvoje duboke okeanske poglede.'' rekao mi je sklanjajući mi kosu sa lica. Ali iskreno ova moja dva oka nikad nisu vidjela tako lijepo lice kao što je njegovo. Priznajem imao je mnogo ljepše oči nego ja. Ja sam u ta dva zelena oka vidjela cijeli svoj svijet. ''Ma daj, a tvoje su bezobrazno zelene. '' Šta drugo da mu kažem, ostala sam bez argumenta. Posmatrala sam ga kako skidao svoju crvenu majicu. Prišla sam mu, obavila moje ruke oko njegovog stomaka i poljubila ga u leđa. Uhvatio me je za ruke i zarotirao ispred sebe. Krenula sam da ga poljubim, ali me je on zaustavio riječima: ''Pokušavaš da se opravdaš zbog nečega ali ti neće uspjeti.'' A onda je on poljubio mene. ''Ha prevario si me.'' ''A ti si mi dopustila. '' Uhvatio me je rukama oko stomaka i privukao k sebi. Zatim me je poljubio prvo u jedno pa u drugo oko. Naslonila sam glavu na njegove grudi, a on je počeo polako da pleše tako sa mnom. Lagano, poput jutarnjeg povjetarca. ''Šta radimo?'' ''Pa plešemo.'' ''Ali nema muzike.'' ''Zamisli je.'' I zamislila sam je. Bila je poput ljubavi, proljeća, sreće. Njegovo srce je kucalo pod mojom glavom, i nekako se činilo kao da se sinhronizovalo sa mojim. Teško mi je riječima da opišem taj trenutak. Ne znam. Mislim da se to jednostavno ne može opisati. Mora se osjetiti. Uvijek sam se bojala izgovoriti te dvije (volim te) riječi jer ih ne zaslužuje svako. On ih je zasluživo cijelim svojim bićem. I opravdao je moja očekivanja. Nisu to očekivanja u ponašanju, izgledu i slično, to su očekovanja vezana za osjećanja. Pitala sam se da li će on moći da prati moj ritam? Da li će moći da mi posveti toliko ljubavi koliko sam ja njemu spremna da dam? I da. Uspjeo je u tome, čak ih je i nadmašio. ''Hvala ti.'' ''Za šta ludice.'' ''Za ovo, za sve.'' Poljubio me je jednom, dvaput, triput. ''To je sve zato što te volim najviše.'' ''I ja tebe volim, iako ti do sad to nisam rekla.'' ''I nisi morala jer sam to vidio, to si pokazala svojim djelima.'' Svi smo satkani od istina i laži i na kraju nam uvijek ostaje isto. Pogled, dodir.