Dođi mi,ne umijemo mi drugima da pripadamo

Published on 02/03,2016

''Ne mrzis me...zar ne?" pitao me je. Gledala sam ga nijemo. Pitala se da li da mu odgovorim. Ne moze te popraviti ista osoba koja te je slomila. Kroz glavu su mi prolazile svakakve misli. Boze, je li pravilo da se zena najjace zaljubi u onog ko joj nije sudjen?? Naravno, a Univerzum je pomislio da sam dovoljno jaka da ovo prezivim. Mozda i jesam. Ne bi svako mogao da se smjeska dok mu se srce lomilo na komade. Trebala bih da ga mrzim. Doslovno mi je iscupao ssrce iz grudi. A ja bih posle svega radije imala danas sa njim nego zauvjek sa nekim ko nije on. Odmakla sam se od njega. I okrenula mi ledja. "Reci mi da me ne mrzis." zahtijevao je odgovor. "Sjecas li se kad smo se prvi put upoznali?" pokusala sam da skrenem sa teme. "Odgovaras na pitanje sa pitanjem. Dobro. Sjecam se. Kroz maglu ali se sjecam." "Cudno, poslije toliko vremena ti si mi priredio ovo. Shvatam. To je vama u krvi. Da idete okolo i skupljate zenska srca, ostavljajuci im samo oziljke. Ne znam zasto si se uopste vracao. Znas. Uhvatices samo prehladu od tolike hladnoce iz tvog srca." okrenula sam se prema njemu. Gledao me je sa ocima djeteta koje se spremalo da zaplace jer je svjesno da nece dobiti igracku koju je vrebao. "Ne gledaj me tako. I sam znas da govorim istinu. Vracajuci vrijeme u nazad i shvatajuci da je sve za tebe bila igra i da ti samo umijes da vrijedjas i povredjujes. U tome si sampion. Ali da volis, nemas pojma." Priblizavao mi se, kako sam se odmicala, bivao je sve blizi i blizi dok me nije uhvatio rukama. "To me boli, pusti me." "Necu dok mi ne odgovoris na pitanje." "Koje pitanje?" pokusala sam da se napravim luda. "Da li me mrzis?" Sacekala sam koji trenutak, ali kad su suze vec pocele da probijaju barikadu u mojim zenicama pukla sam. " Ponekad pozelim da te mrzim, jer bi tako bilo sve jednostavnije. Ali ne, ne mrzim te. Nemoguce je mrziti nekog koga si gledao kako spava, sa kim si dijelio misli. A zeljela bih. Ne vjerujes koliko." Zagrlio me je pogledala sam ga. Nacin na koji volim isti je kao i nacin na koji odlazim. Od oba moze da se umre. A ja sam umirala svakim danom sve vise. I pustila sam ga da ode. Pustila sam ga ne rekavsi mu koliko ga volim. Ali koga briga kad je njemu ljubav na poslednjem mjestu. Dok je meni, koja sam bila sanjar prije njega dok me nije iznevjerio, bila prva na listi.


Trackback URL

http://www.blog.rs/trackback.php?id=268824

Leave a Reply

Dodaj komentar





Komentar će biti proveren pre nego što se objavi.

Zapamti me

One Response to Dođi mi,ne umijemo mi drugima da pripadamo



  1. Visit plavisafir

    @daria I jedno i drugo. Medjutim, najvise je otisao iz straha da ja ne odem od njega.



  2. Visit daria

    lepo, mada mi kraj nije baš jasan; zašto odlazi ako ga ne mrziš i zašto pita ako odlazi - da mu bude lakše? i da ga ne grize savest?



  3. Visit plavisafir

    Pa da, uglavnom.



  4. Visit bezimeni

    Koliko je ovo samo tacno!!