Stihija

Published on 07/25,2015

Sjedim pored prozora i udišem ovaj težak vazduh. Nešto se dešava, sve se odjednom mijenja. Prije par godina ljeta nisu bila ovako ljuta na ljude. Bila su prijatna, sasvim dovoljna za svakodnevno uživanje. A sada, u ovoj gužvi sunčevih zraka i ljudi izgube svoje smjernice. Izgube putokaze koji ih vode pravim putem. Jeste se vi ikad osjećali toliko zbunjeno da ne znate ko ste zapravo?  Kako ste dospjeli tu gdje jeste? Koga volite? Što volite? Toliko zbunjeno da ne znate što radite na ovom svijetu? Toliko zbunjeno da ne znate zašto se trudite i za koga? Toliko zbunjeno da ta zbunjenost prelazi u strah? I da produ dani da ne progovorite ni rijeci? Da izadete na ulicu i ne znate zašto ste izašli ,koji vam je cilj? I samo se vratite jer vas je strah. To ova vrućina utiće na vašu podsvijest, uptavlja vašim mislima kao da ste marionete.  Ali kad padne noć sve se polako ispravlja. Ležaiš nekoliko minuta i gledaš svetlost uličnih svetiljki i slušaš je kako tišinu i razmišljaš o tome koliko ti nedostaje samo da spavaš pored nekog. Pored nekog svog. Ali to su stvari koje ne možeš da kontrolišeš jer nije na tebe red. Univerzum kuje posebne planove i za mene i za tebe, a i sa nekim gubitcima se moramo pomiriti. Jer ako ostanete na istom mjestu, i ne pokušate se pomaknuti velika je mogućnost da će vas progutati vatra ili odnijeti velika bujica vode. Svako od nas ima svoj brod kojim plovi mirnim plavim morem, svoju sigurnu luku, veličanstvenu kao što su nebesa. Jednom kada ukapiraš koji je tvoj ritam, nastavi da sviraš po njemu. 


Trackback URL

http://www.blog.rs/trackback.php?id=256711

Leave a Reply

Dodaj komentar





Komentar će biti proveren pre nego što se objavi.

Zapamti me

One Response to Stihija



  1. Visit plavisafir

    Sve se desava sa razlogom, a na nama je da vapimo za srecom. A lanci nase sudbine ce nam odobravati pravu putanju.



  2. Visit Nikoleta

    Ne znam šta mi je Univerzum skovao? Znam samo da je sigurnost privid. Juče su bili ogromni talasi i neverovatno prljavo more, a jutros mirno i čisto, čisto kao da talasa nikada nije bilo. Stvari se začas okrenu i malo toga zavisi od nas. Možda to biranje pozicije gde ćemo stajati ... a možda ni toliko? :-)