Pismo njemu
Published on 08/04,2015
Ne možeš me čuti kako plačem, niti vidjeti kako se svi moji snovi ruše. Ne, sa tvoje tačke gledišta sam neprimjetna. Sama sam u sobi. Znaš ovdje je tiho i osjećam da mi je hladno i ako ima hiljadu stepeni napolju. Gubiš moju ljubav polako, i moje srce za tebe više nije dom.
Sjećam se prvi put kad si mi rekao da odlaziš, osjećala sam kao da ne mogu da dišem, i u tom trenutku moja duša je pala na pod. Govorio si kako ti moje suze ne bi značile ništa. Učinio si da moje srce krvari sve te riječi koje ti nikad nisam i neću moći reći, ali Bog mi je dao ruke pa ih mogu napisati. Vjerujem da mi još uvijek duguješ ono ''Zašto?'' jer i dan danas ne shvatam. Ali kako god, zahvalna sam ti što si tog dana izašao iz mog života. Da nisi, sada ja ne bih upoznala njega. A da nisam upoznala njega moja nemirna duša bi i dalje tumarala hodnicima mašte. On je našao naćina da je ukroti.
Rekao si mi ''Zaslužuješ nekog boljeg od mene.'' Obaveštavam te da sam ga pronašla. I njemu sam jedina. Da, znam da nisam bila jedina. Mislio si da nisam znala šta si radio. Znala sam, itekako sam znala. Ali sam ćutala. Opraštam ti to, iako znam da ti to nećeš sebi nikad oprostiti.
I da te moje riječi nikad ne pogode, znaj da završavam sa ovom pričom. Kraj.