Plavi Safir blog

Nije joj bilo svejedno kad ga je vidjela poslije mjesec dana. Mislila je da će moći tek tako da prođe pored njega, ali nije. Zaustavio je. Njen svijet je u tome trenutku stao a srce joj je zadrhtalo. ''Pa gdje si ti?'' upitao je ljubeći je u obraz. Nije mu odgovorila. Nije znala šta da mu kaže. Uhvatio ju je za ruke ''Kaži nešto, ili ti je možda maca pojela jezik.'' Samo se nasmijala, ali se pomalo pravila važna, jer je to bio lažni osmijeh. ''Gdje ti je djevojka?'' bilo je jedino pitanje koje je mogla da izusti. Nije mogla predugo da ga gleda u lice jer bi sjećanja samo počela da naviru, a sa jima bi došle i suze koje nije bila  u stanju da zaustavi. Spuštila je glavu. On je uhvti za bradu i podignu joj glavu.''Glavu gore. Kući je valjda. Šta radiš ovdje?'' ''Uživam.'' drsko mu je odgovorila. ''A odakle ti ovdje?'' ''Radim.'' Da li se to sudbina igra sa njom, pomislila je. Od svih ljudi na ovom svijetu gdje baš njega da sretne. ''Izvini, moram da idem, čeka me drugarica.'' Uhvatio ju je za ruku, ali ovoga puta čvršće ''Čekaj, nemoj još da ideš. Uželjeo sam te se.'' Hmm dobro glumi, pomislila je. ''Ozbiljo, pusti me.'' doslovno je isčupala ruku iz njegove. ''U redu. Pusti ću te, ali mi prvo reci nešto.'' Znala je šta će je pitati, ali mu je dopustila. ''Hajde, pitaj.'' ''Voliš li me?'' ''Čemu sad to? Više nismo mi, sad smo ti i ja. I to pitanje je apsurdno.'' ''Bilo apsurdno ili ne odgovori mi.'' Pogledala ga je, cijeli njen svijet je stajao je pred njena dva plava oko. ''Volim.'' ''Još nešto, u slučaju da ovo sa njom ne ispadne dobro, bili bi mi pružila još jednu šansu?'' Podledala ga je direktno u oči, nasmijala se i rekla ''Ne.'' zatim se okrenula i otišla. On je ostao da stoji u mjestu i gledao je kako je odlazila. Nedostajeće mi taj osmijeh, pomislio je dok mu je isčezavala u daljini šetališta.