Tvoje je da voliš

Published on 14:55, 06/30,2016

 

Žestoko ću zažaliti zbog ovog, znam.”
“Zbog čega da zažališ?”
“Zbog ovoga.”
Onda je uradio ono što se ne bi nikada usudio da uradi. Obuhvatio joj je vilicu i sagnuo se da ustima dotakne njena usta. 
''Šta to radiš ?''

''Ono što već dugo vremena želim da uradim.''

''Ali ne smijemo.''

''Zašto? Zato što smo se oboje opekli jednom?  Ako te je on povrijedio ne znači da ću i ja. Priznajem imao sam svoje epizode, ali one su prošlost i nisu bitne naspram tebe.'' zatim je zastao i okrenuo se prema prozoru koji se nalazio sa njegove desne strane, kako ne bi vidjela strah u njegovim očima.

''Znaš, mnoge djevojke su mi zapale za oko , ali samo ti si mi zapela za srce. Samo si ti moja prva misao kada se probudim ujutru i posljednja misao kada legnem uveče.'' 

Prišla mu je i stala pored njega. On je okrenuo svoje lice prema njoj, a ona. Ona ga je pogledala nebesko plavim očima koje su u njemu budile nevjerovatnu želju da je opet poljubi. Ali ovaj put nije smjeo to da dozvoli. Ne bez njenog pristanka, jer nije znao da li ona osjeća isto. Samo je mogao da stoji tu pored nje i da gleda ta dva plava safira  koja su se vješto krila ispod te plave kose.

''Šta ako ne uspijemo?''

''Tvoje je da voliš, moje je da ti dajem razloge da ne prestaješ."

 

 


Kada snovi ostanu snovi

Published on 16:40, 06/24,2016

Kad sam se prvi put zaljubila, želela sam da to potraje zauvek. Čitala sam o prvim, pravim, večnim ljubavima i uveravala sebe da je naša takva. Baš takva.

Maštala sam da ćemo jednog dana sedeti u našoj kući, u dnevnoj sobi blizu kamina, negde kraj decembra dok sneg veje i veje napolju. Ti bi se zadubio u skiciranje tako savršenog momenta, a ja bih, nostalgična kakva sam, razgledala stare fotografije i pokušavala da se setim kada i kako se šta desilo. Možeš li da zamisliš scenu? I onda bi se pojavila ona; crne, guste kose, poput tvoje i prodornih, plavih očiju kakve su moje. Uzela bi fotografije koje sam stavila kraj sebe i, kao svaka petogodišnjakinja, neprestano zapitkivala: “Ko je ovo? Ko je ovo?” i moji odgovori bi se nizali istom brzinom kao i njena pitanja. Još nešto što je nasledila od mene. I onda bi onako blesavo, dečije rekla: “Pa vi se volite oduvek.” I ja bih se nasmejala, a ti bi podigao pogled ka nama i jedno sigurno “Da” bi prešlo preko naših usana.
Tako sam nekad videla život. Tako sam nekad zamišljala budućnost.
Iskreno, ne znam u kom trenutku su mi sve ove maštarije postale besmislene, jer sam ja uvek bila od onih romantičnih. Možda je to prestalo prvi put kad sam te videla kako ljubiš neku levu i celo veče gledaš u mene, ili je ipak presudni momenat bio kad si samo stajao, stajao i stajao ispred mene očekujući da prva reagujem. Da, verovatno si tada spao sa police na kom sam te tokom svih godina držala.
A kog trenutka je tačno počelo? Da li onda kada sam slušala roditelje mojih prijatelja kako pričaju o razvodu i govore jedno drugom najgore i najbolnije reči kao što su: “Nikad te nisam ni volela.” Ili je to bilo onog dana kada je tetka ostala sama sa detetom i morala da se snalazi, jer je ostavljena bez ičega. Ili kad sam prvi put videla ujka kako udara ujnu. Ili je moj tata uspeo da mi slomi srce i rasprši iluzije mnogo pre svih drugih. Ili su, najverovatnije, sve ove stvari uticale na mene, svaka na svoj način, pa sad jedino umem da teram ljude od sebe i nadam se da ću uspeti sve sama, jer ti dani, kada sam želela da budem nečija, samo nečija, su toliko daleko iza mene, da sada ni sama ne bih poverovala da su to nekada bile moje misli, da nisam pisala o njima.
I naučila sam da ljubav zna da bude magična, ali je magija često samo iluzija. Ranije sam videla samo površinski, bajni sloj i žao mi je što su mi uništene sve iluzije koje sam imala. Ti snovi su bili lepši.

 


Mene ćeš uvjek da imaš

Published on 03:16, 06/17,2016

''Kad ti loše krenu stvari, ti pozovi broj je stari.''

 

 Pogledaj, dijele nas kilometri, sve prećutane riječi i ponos. Poželim da te više ne volim, ali znam ja sebe, i mrtva bih ti ruke pružila. Stala bih pred cijeli svijet da te branim. Dešava mi se da dok sjedim u fotelji uspijem da osjetim miris tvog parfema. Onog parfema koji me je iritirao one noći kada je tvoja dukserica bila kod mene, i cijelu noć nisam mogla da spavam. Sada poželim da te zagrlim, i da te ne puštam. Jer sam sve upropastila upravo onda kad sam počela da osećam nešto prema tebi. I glupo mi je kada me pitaju šta se desilo između mene i tebe, zašto je sve prestalo, jer ni ja sama nisam sigurna. Ko bi rekao, da baš mi, koji smo pričali danju i noću, će biti ti koji se ne pozdravljaju kada se sretnu. A voljela bih da si mi tu, da ti ispričam kako sam provela dan, da ti kažem kako sam srećn ili tužna, da sam umorna, i da mi ti prepričaš svoj dan, koji bi bio uzbudljiviji od mog. Da ti kažem kako mi nedostaješ, a ti da mi kažeš da ćemo se brzo vidjeti. Da mi poželiš laku noć uz rijeći 'ljubim te i pokrivam' . Ali toga nema. Tebe nema. Ma biću ja dobro, samo dok isplačem Atlanski, Indijski i dva Tiha okeana. Biću dobro stvarno. Znam da ne pratiš više ni šta kačim, šta pišem, ni ništa, ali možda mi se ovaj put posreći pa onako slučajno ovo pročitaš. Fali mi da budeš tu, a tebe nema. Imam neki  osećaj da više nikada nećeš ni biti. Nemaš pojma koliko mi trebaš. Da,postoje ljudi koji bi da me utješe, oraspolože, ali oni nisu ti i nikad niko neće biti ti. Znaš, ponekad mi dođe da ti se javim, ali da li si ti vrijedan toga? Da li je tebi jednako stalo kao i meni? Nedostaju li ti naši razgovori, naše tajne i svi oni trenuci kroz koje smo zajedno prolazili? Žališ li i ti što nas više nema? Falim li ti? Osjećam se praznije bez tebe, priznajem. Kad bi barem rekao nešto.. Zar je to toliko teško? Samo jedna riječ sve bi promijenila, ma na sve bih zaboravila. Sve bih ti oprostila. Ali taj tvoj prokleti ponos će nam ovaj put presuditi. Valjda tako mora biti. Sudbina je razdvojila naše puteve zauvijek. Ali želim da znaš, sjutra, za dvije nedelje, pet mjeseci deset godina na mene možeš da računaš. Mene ćeš uvjek da imaš.


Bilerek beni kaybettin♥

Published on 07:17, 06/15,2016

Prst polako klizi po zamagljenom staklu, slova tvoga imena nestaju u sekundi. Razmišljam o tebi. Gdje si sad, šta ti se desilo sa srcem? Ne mogu da spavam. Gledam u nebo, ali mi ono govori da je ovih dana svemir bijesan na zvijezde i da nije više tih. Nemam više snova. Prestala sam da sanjam onog trenutka kada sam svoje snove ostavila pred tvojim nogama. Mislila sam da proćiće kad svane dan. Ali nije. Dijelim bol sa ovim gradom, on odavno zna šta nije moje. Znaš, ja sam sanjala ljubav, ali sa tobom je ona bila isuviše daleka. Nedostižna. Moja, tako blizu, tvoju uzalud je čekala. I stavim dlanove na srce da ne čuju kako satovi žure. Ovo srce i dalje kuca al' bez tebe nema nade pa zato puca na sitne komade. Eh, da možeš prići, pa da ih zauvjek pokupiš. Vremena ponestaje, ali čekaću te na našem mjestu. I kada ne budeš bio tu, čuću tvoje korake. Tvoje ime čuvam u sebi.

 

 

 Kao nekad, zauvjek tvoja!  


I’d like to tell you how much I care, but you’re not here and I’m not there.

Published on 07:17, 06/14,2016

Bilo je jako glupo od mene što sam je to veče pustio da ode u suzama i pretvarao se kao da ne primjećujem ništa. Ona je cijelu noć plakala dok sam se ja provodio u nekom kazinu. Zatim sam se sutradan ponašao kao da je njena krivica što me toliko voli. Evo, i sada ubeđujem sebe da je ona kriva. Da je kriva što nas sada dele kilometri. A dobro znam da sam ja kriv. I da je samo okretanje njenog broja ono što me deli od njenog osmeha. Ne bojim se njenog odbijanja, jer znam da smo mene čeka. Čeka da ponovo prođem svojim rukama kroz njenu kosu. Da je zagrlim ovim rukama koje već mesecima čeznu za njenim toplim telom. Nju volim očima, srcem, pogledom, dušom. Ona bi mi oprostila i ono zbog čega mrzim samog sebe. I sada želim da je vratim. Jako sebično od mene kad sam je pustio da ode. Ne dam ja nikom njeno mesto. Može posle nje i dvesta da ih dođe, ali nijedna neće imati mene. Imaće samo telo čoveka čija duša traga za samo jednom ženom. Ženom čije oči imaju boju nemirnog mora. Ženu sa kojom svako ćutanje ima smisla. Želim da isprepletem prste sa njenima. Da joj se lagano prikradem sa leđa, I uz osmeh da upijam miris njenog parfena. Da je grlim. Dugo. Predugo. I da joj tim zagrljajem ispričam koliko mi je samo prokleto nedostajala.


Vrati se dole

Published on 01:44, 06/14,2016

Ne plači. Ne dozvoli da te takvog vidi.  Njena krila te čuvaju, sada i zauvek. Nisi nigde pogrešio. I nisi ni za šta kriv. Ma koliko god ti krivicu svaljivao na sebe. Nemoj da mrziš sebe, niti druge ljude. Sada bi samo želeo da se probudiš iz ove noćne more. Ona će živeti u tebi iako je više ne vidiš. Znam da ti nedostaje, i da bi voleo da ne moraš da čekaš red. 

Prezivećeš, prebolećeš. Mozda ne danas. Mozda ne ni sutra. Mozda ne ni za dve nedelje, mesec dana. Ali jednog dana, u nekom sasvim glupom trenutku, izmedju smeha, stvaranja, plakanja, prelaska ulice, bol će prestati. I nećeš moći da je vratiš sećanjima. A znam da se bojiš da je ne zaboraviš. Nećeš. Bićeš dobro. Bolje nego što si ikada bio i bice ti jasno zašto je tako moralo da se desi. Daj sebi vremena.

I znam da ako nekada budeš čitao ovo, a mislim da nećeš, pomislićeš kako se usuđujem da ovako nešto govorim. Neke reči ostanu skrivene, neke poruke svi pročitaju osim onih kojima su namenjenje. Ali evo, usuđujem se, jer me boli tvoja bol. Boli me sama pomisao da kriviš sebe a nisi kriv. I još uvek važi sve što sam ti ikada rekla. Važiće i sutra i za trideset godina. Mene ćeš uvek da imaš. Znaš sve!!

 


Just don't

Published on 23:27, 06/11,2016

1. Do not kill yourself. Killing yourself is very messy and your mother will cry over you. It is not beautiful or brave, and even if it was, you will not be around to see that.

2. Washing your hair is going to be a chore. But you should do it anyway. Because you will feel better about yourself.

3. Get up late. Have a lay in. Sleep past your alarm. You have a very long life ahead of you and for now you should appreciate the cold side of your pillow.

4. He is going to break your heart but he’s just another male human who finds it hard to deal with Mondays, too. So in a month you’ll wake up and you won’t even remember that little scar on his knuckle you kissed.

5. Don’t spend hours looking up what your name means on google. Your name is your name and you should go out there and do heroic and good deeds and give your name your own meaning.

6. Don’t fight your demons. Your demons are here to teach you lessons. Sit down with your demons and have a drink and a chat and learn their names and talk about the burns on their fingers and scratches on their ankles. Some of them are very nice.

7. Music is good for your soul. Rap music will energise you and boost your ego and pop music will cheer you up. Indie music will make you think and emotional songs will make you cry and think about that boy again. It’s healthy.

8. Victim complexes are not attractive. Boys and girls will not date you because you are sad. They are not going to date you and kiss your aching bones and cure you of your dragging depression. Wake up. Take a bath. Do your hair. Be attractive.

9. Sadness is not poetic. Depression is not beautiful. Laying in bed all day and eating too much is lazy and disgusting and it is not tragic or pretty. Get up. Go outside. Let the sun warm your bones. Live.

10. If it makes you happy, buy twenty of it. Dedicate your life to it. Print it on tv shirts and collect things and draw art of it. Do not care what people think. They are the unhappy people you need to avoid. The abuse they will hurl at you is painless compared to how sad they are. Pity them. Remain happy.

11. You are allowed to be angry. But the world is not working against you. The flowers do not bloom for you and when your mother shouts ask her if she is okay instead of thinking she hates you. She never will. The world walks beside you and is silent. It does not trip you up or carry you.

12. Day and night cycles are natural. Humans only sleep at night because we used to avoid predators in the dark because of our poor eyesight. Stay awake until 5am watching bad reality shows. Wake up at 7pm and have breakfast.

13. Eat when you are hungry. Being bored does not constitute a chocolate bar. Sleep with you are tired. Do not mindlessly obey the sleep at night rule. If you are not tired, do not sleep.


Zauvek sam tvoj

Published on 21:01, 06/10,2016

Dva sata je ostalo do ceremonije, a ja ne znam gde sam. 'Šta ako zaboravim rečenicu?' razmišljajuči na glas počeo sam tražiti papire na kojima je bio ispisan zavet. Počeo sam se polako prisećati svega. Zašto sam toliko nervozan? Zato kad znam da će, pogledah a sat, kroz sat ipo vremena devojka koju volim postati moja žena? Samo ću se njoj na večnu ljubav zakleti. Bez nje sam samo običan čovek. Bez trunke premišljanja pokupih stvari i uputih se pred sudbinom.
Minut pred njen ulazak, gledao sam u ljude koji su željno iščekivali njen dolazak. U glavma su sigurno zamišljali kako će izgledati. Mene je bio briga, jer šta god ona nosila u mojim očima će biti najlepša. I tada, vrata se otvaraju, ona lagano ulazi i korača prema meni. Kako je prelepa. Dok mi prilazi ne obazirem se na uzdahe kojii je prate. Bitna mi je samo ona. Njen otac mi predaje njenu ruku uz reči 'Čuvaj mi je.' Osmehujem se i klimam glavom. Ispod vela joj ne vidim lice ali osećam da je strah. 
Nakom što su svi seli i nakon što je matičar izgovorio reči kojih se baš i ne sećam, došao je red na naše zavete. ''Od trenutka kada sa te ugledao, znao sam da su moje oči osuđene da se svakog jutra bude pored anđela. U tvom pogledu vidim sve naše godine, tu svaku sliku uspem da oživim. Tvoj osmeh je razlog zbog kojeg uspem da nastavim kad mi korak stane. Pored tebe sam i lud i jak. Ti si moja beskrajna sreća. Meni si uvek najlepša. Naročito kad stigneš kući i kad ostaneš bez sve te šminke i lažnog osmeha. Najlepša si mi kad ćutiš i misliš. I kad si ranjiva, kada te film rasplače, kad si svoja. Kada ti nije važno kako izgleaš. Sa tobom sve ima smisla, i mrak, i ćutanje, i držanje za ruke, i onaj tvoj sramežljivi osmeh kada nam se pogledi sretnu. Da, čak i posle toliko vremena. Sa tobom i život i smrt imaju smisla. Jedino sa tobom mogu zamisliti svoju starost. Jedino tebe mogu bezuslovno da volim...'' za trenutk je nastao muk, i mogao sam osjetiti kako joj suze kreći kvasiti obraze ''...Da li pristaješ da sa mnom provedeš ostatak svog života? Da li pristaješ da budeš moja žena?'' Njeno 'DA' će uvek ostati urezano u mojim ušima do kraja života.


Volela bih da možeš čuti sve ono što se bojim izgovoriti

Published on 11:08, 06/08,2016

  Pitali su me šta bih sve uradila da te ponovo vratim?
  Odgovorih im ništa.
  Gleaše me zbunjeno.
  Sigurno nisu očekivali takav odgovor.

  Mislim, znali su koliko sam te volela, i koliko samo krijem da te voli i dalje. Ali nas odavno nema. Od one noći kada si ti odlučio da nas više neće biti. Znaš, uništila su me tvoja prazna obećanja, tvoje naizgled nevine reći i osećanja.  Toliko smo toga prošli jedno uz drugo da bi ti moj strah gledao kroz njene laži. Nikada se nisam pokajala za sve reći koje sam ti prećutala, a kažu da one najviše bole. Lažu, ne bole. Naročito ako onaj kojeg gledaš u oči i ne pokušava da te čuje. Već odavno tvoje ime odnose vetrovi. Snegovi ga zatrpavaju na vrhovima Alpa. I mirim se sa tim da te je briga. Da mi se ne sećaš ni imena. Ni broja telefona. Ni datuma rođenja. Ali to nije ni bitno. Polako i ja zaboravljam sve. I tvoj glas. I tvoj osmeh. I boju tvojih očiju. I onu rupicu koju osetim svaki put kad ti dodirnem grudi. I ritam tvoga srca. I kako voliš kad te češkam. Više se ne trzam na pomen tvoga imena. Niti se okrećem kad u hodu osetim miris tvog parfema. Sve polako nestaje, i naše slike, poruke, reči. Volim te dovoljno da te pustim. Volim te dovoljno da ti poželim sreću, sa kim god da budeš. Želim ti da nađeš nekoga ko te neće činiti tužnim i ko će te bezuslovno voleti. Neko ko se nikada neće preispitivati da li te voli ili ne, i ko će učiniti da nikada ne skidaš taj tvoj tupavi osmeh sa lica. Nadam se da će ona biti u stanju da učini da sve tvoje tuge, nesreće, obriše sa lica zemlje u da te vrati na pravi put. I nadam se da ćeš je ti dovoljno voleti da uradiš to. I na kraju se nadam da ćeš je čuvati, kao što nikad nisi ume da sačuvaš mene.
 
 

 


Sve od mene mi je preče, zato stradam samo ja..

Published on 22:12, 06/06,2016

Na mom mjestu se niko ne bi snašao toliko dobro kao ja. Neko drugi ne bi ni minutu izdržao u mojoj glavi. Izgubila bi se u ovom lavirintu misli iz kojih nema izlaza. I ja još uvijek tražim kraj svega. Ponekad u ratu sa svijetom, a ponekad sa samom sobom. Izgubljena u moru neizgovorenih riječi, tražim svjetlo na kraju tunela. Ali nije svako sjetlo spas. Na kraju nekih tunela čeka me sve ono od čega bježim, onošto sam zapostavil zbog nekih drugih očiju. Njegovih očiju. 
Zvršim tako na nekoj neurednoj polici svih misli koje pokušvaju da se istaknu. Gužva je tu. One misli o njemu su označene crvenom trakom, kao najbitnije. Sve ostale, kad dođu na red. U trenutku kada zatvorim oči slike sa nijim samo se ređaju, kao da ne žele da ga zaboravim. U jednom uglu je peščani sat koji odbrojava kada će krenuti sledeća 'bomba' emocija koje će dovesti do potopa duše. Vojska suza se priprema za napad, ali ne dopuštam im da prođu. Sada nije vrijeme. Biće za to one duge noći, kada neću imati izbora već da mislim o svemu, o njemu. 


Budi mi sto ni jedna do sad nije

Published on 01:40, 06/03,2016

Nikada ne bih ni slutila da cemo nas dvoje zavrsiti zajedno. On je uvije bio u svom nekom svijetu koji je drasticno bio drugaciji od mog. Znale su da se prepletu slicne ili iste sitnice ali nista sto bi moglo ukazati da ce on biti ostatak mog zivota. Prisao mi je i poljubio me u obraz. Isto sam i ja uradila. Medjutim on me je poljubio u drugi pa opet u prvi i tako dok nam usne nisu bile jedne na drugu. U tom trenutku iz nekog meni nepoznatog razloga suze su same krenule da mi idu. Pokusala sam da ih sakrijem ali nije uspijevalo. On je svoje dlanove stavio na moje lice i palcevima mi brisao suze. Paznju mi je skretalo kucanje njegovog crnog sata na lijevoj ruci. Opet me je poljubio, a zatim zagrlio. "Sta nije u redu, smeta ti nesto?" pitao je ljubeci me u glavu. "Ne," rekoh "samo mi je malo cudno. Kako to odjednom? Kad i sam znas sta si tvrdio!"  Nasmijao se, a zatim je odstupio korak i sjeo na obliznju klupu. "Hajde dodji, sjedi pored mene." Sjela sam a on je prebacio svoju ruku preko mog ramena. "Od prvog trenutka kada sam te ugledao znao sam, ti ili ni jedna druga. Desavale su se razne stvari, ali ja sam odlucio da sacekam pravi trenutak. I nekako mi je ovo bio idealan." Gledala sam ga u oci i znala sam da govori istinu, ali isto tako sam znala da nije siguran u ono sto ja osjecam. "I jeste." "Moram jos ovo da te pitam."  "Pitaj?" "Jesi li sigurna da zelis ovo?" "Naravno." 


Moje su ruke, moje je sve cvalo i listalo, zbog nje!!

Published on 10:04, 06/02,2016

Šta bi sve dala da je sada u njegovom zagrljaju. Da joj prstima prolazi kroz kosu. Samo jedan njegov dodir bi joj oporavio dušu. U jednom trenutku zaželi da može sva sjećanja o njemu da strpa u kutiju i da je gurne pod keveta da tamo skuplja prašinu. Već u drugom, mašta se poigra sa njom i pojavi se onaj njen oblačić iznad glave. U njenim mislima oni plešu. Podijumi su im svaki minut drugačiji. Idu od grada do grada, od države do države. Zvijezde im prate svaki korak, ostavljajući trag velike ljubavi. Gledala bi ga u oči i pokušavajući da pročita ono što se ne usuđuje da joj kaže. 
On je njeno svjetlo koje nije umjela da upali, ali je ipak zasjalo kad je trebalo. On kraj nje nikada neće biti izubljen. Iako ne želi da prizna, u tim očima boje kestena pronašao je svoju sreću. Svoju sigurnu luku. Mic po mic sakupila je sve one djelove njegovog srca koje je ostavljao iza sebe u nadi da će se jednom vratiti. Ali nije znao da je već tamo gdje je odavno trebao da bude. Pored nje. U njenom srcu je njegov dom.