Budi mi sto ni jedna do sad nije
Published on 06/03,2016
Nikada ne bih ni slutila da cemo nas dvoje zavrsiti zajedno. On je uvije bio u svom nekom svijetu koji je drasticno bio drugaciji od mog. Znale su da se prepletu slicne ili iste sitnice ali nista sto bi moglo ukazati da ce on biti ostatak mog zivota. Prisao mi je i poljubio me u obraz. Isto sam i ja uradila. Medjutim on me je poljubio u drugi pa opet u prvi i tako dok nam usne nisu bile jedne na drugu. U tom trenutku iz nekog meni nepoznatog razloga suze su same krenule da mi idu. Pokusala sam da ih sakrijem ali nije uspijevalo. On je svoje dlanove stavio na moje lice i palcevima mi brisao suze. Paznju mi je skretalo kucanje njegovog crnog sata na lijevoj ruci. Opet me je poljubio, a zatim zagrlio. "Sta nije u redu, smeta ti nesto?" pitao je ljubeci me u glavu. "Ne," rekoh "samo mi je malo cudno. Kako to odjednom? Kad i sam znas sta si tvrdio!" Nasmijao se, a zatim je odstupio korak i sjeo na obliznju klupu. "Hajde dodji, sjedi pored mene." Sjela sam a on je prebacio svoju ruku preko mog ramena. "Od prvog trenutka kada sam te ugledao znao sam, ti ili ni jedna druga. Desavale su se razne stvari, ali ja sam odlucio da sacekam pravi trenutak. I nekako mi je ovo bio idealan." Gledala sam ga u oci i znala sam da govori istinu, ali isto tako sam znala da nije siguran u ono sto ja osjecam. "I jeste." "Moram jos ovo da te pitam." "Pitaj?" "Jesi li sigurna da zelis ovo?" "Naravno."