Zauvek sam tvoj
Published on 06/10,2016
Dva sata je ostalo do ceremonije, a ja ne znam gde sam. 'Šta ako zaboravim rečenicu?' razmišljajuči na glas počeo sam tražiti papire na kojima je bio ispisan zavet. Počeo sam se polako prisećati svega. Zašto sam toliko nervozan? Zato kad znam da će, pogledah a sat, kroz sat ipo vremena devojka koju volim postati moja žena? Samo ću se njoj na večnu ljubav zakleti. Bez nje sam samo običan čovek. Bez trunke premišljanja pokupih stvari i uputih se pred sudbinom.
Minut pred njen ulazak, gledao sam u ljude koji su željno iščekivali njen dolazak. U glavma su sigurno zamišljali kako će izgledati. Mene je bio briga, jer šta god ona nosila u mojim očima će biti najlepša. I tada, vrata se otvaraju, ona lagano ulazi i korača prema meni. Kako je prelepa. Dok mi prilazi ne obazirem se na uzdahe kojii je prate. Bitna mi je samo ona. Njen otac mi predaje njenu ruku uz reči 'Čuvaj mi je.' Osmehujem se i klimam glavom. Ispod vela joj ne vidim lice ali osećam da je strah.
Nakom što su svi seli i nakon što je matičar izgovorio reči kojih se baš i ne sećam, došao je red na naše zavete. ''Od trenutka kada sa te ugledao, znao sam da su moje oči osuđene da se svakog jutra bude pored anđela. U tvom pogledu vidim sve naše godine, tu svaku sliku uspem da oživim. Tvoj osmeh je razlog zbog kojeg uspem da nastavim kad mi korak stane. Pored tebe sam i lud i jak. Ti si moja beskrajna sreća. Meni si uvek najlepša. Naročito kad stigneš kući i kad ostaneš bez sve te šminke i lažnog osmeha. Najlepša si mi kad ćutiš i misliš. I kad si ranjiva, kada te film rasplače, kad si svoja. Kada ti nije važno kako izgleaš. Sa tobom sve ima smisla, i mrak, i ćutanje, i držanje za ruke, i onaj tvoj sramežljivi osmeh kada nam se pogledi sretnu. Da, čak i posle toliko vremena. Sa tobom i život i smrt imaju smisla. Jedino sa tobom mogu zamisliti svoju starost. Jedino tebe mogu bezuslovno da volim...'' za trenutk je nastao muk, i mogao sam osjetiti kako joj suze kreći kvasiti obraze ''...Da li pristaješ da sa mnom provedeš ostatak svog života? Da li pristaješ da budeš moja žena?'' Njeno 'DA' će uvek ostati urezano u mojim ušima do kraja života.
Minut pred njen ulazak, gledao sam u ljude koji su željno iščekivali njen dolazak. U glavma su sigurno zamišljali kako će izgledati. Mene je bio briga, jer šta god ona nosila u mojim očima će biti najlepša. I tada, vrata se otvaraju, ona lagano ulazi i korača prema meni. Kako je prelepa. Dok mi prilazi ne obazirem se na uzdahe kojii je prate. Bitna mi je samo ona. Njen otac mi predaje njenu ruku uz reči 'Čuvaj mi je.' Osmehujem se i klimam glavom. Ispod vela joj ne vidim lice ali osećam da je strah.
Nakom što su svi seli i nakon što je matičar izgovorio reči kojih se baš i ne sećam, došao je red na naše zavete. ''Od trenutka kada sa te ugledao, znao sam da su moje oči osuđene da se svakog jutra bude pored anđela. U tvom pogledu vidim sve naše godine, tu svaku sliku uspem da oživim. Tvoj osmeh je razlog zbog kojeg uspem da nastavim kad mi korak stane. Pored tebe sam i lud i jak. Ti si moja beskrajna sreća. Meni si uvek najlepša. Naročito kad stigneš kući i kad ostaneš bez sve te šminke i lažnog osmeha. Najlepša si mi kad ćutiš i misliš. I kad si ranjiva, kada te film rasplače, kad si svoja. Kada ti nije važno kako izgleaš. Sa tobom sve ima smisla, i mrak, i ćutanje, i držanje za ruke, i onaj tvoj sramežljivi osmeh kada nam se pogledi sretnu. Da, čak i posle toliko vremena. Sa tobom i život i smrt imaju smisla. Jedino sa tobom mogu zamisliti svoju starost. Jedino tebe mogu bezuslovno da volim...'' za trenutk je nastao muk, i mogao sam osjetiti kako joj suze kreći kvasiti obraze ''...Da li pristaješ da sa mnom provedeš ostatak svog života? Da li pristaješ da budeš moja žena?'' Njeno 'DA' će uvek ostati urezano u mojim ušima do kraja života.
06/10,2016, at 23:15
Visit plavisafir
Hvala ti puno :D
06/10,2016, at 23:11
Visit mina0308
Oduševljena sam..Svaka čast..