Sve od mene mi je preče, zato stradam samo ja..
Published on 06/06,2016
Na mom mjestu se niko ne bi snašao toliko dobro kao ja. Neko drugi ne bi ni minutu izdržao u mojoj glavi. Izgubila bi se u ovom lavirintu misli iz kojih nema izlaza. I ja još uvijek tražim kraj svega. Ponekad u ratu sa svijetom, a ponekad sa samom sobom. Izgubljena u moru neizgovorenih riječi, tražim svjetlo na kraju tunela. Ali nije svako sjetlo spas. Na kraju nekih tunela čeka me sve ono od čega bježim, onošto sam zapostavil zbog nekih drugih očiju. Njegovih očiju.
Zvršim tako na nekoj neurednoj polici svih misli koje pokušvaju da se istaknu. Gužva je tu. One misli o njemu su označene crvenom trakom, kao najbitnije. Sve ostale, kad dođu na red. U trenutku kada zatvorim oči slike sa nijim samo se ređaju, kao da ne žele da ga zaboravim. U jednom uglu je peščani sat koji odbrojava kada će krenuti sledeća 'bomba' emocija koje će dovesti do potopa duše. Vojska suza se priprema za napad, ali ne dopuštam im da prođu. Sada nije vrijeme. Biće za to one duge noći, kada neću imati izbora već da mislim o svemu, o njemu.