Tvoje je da voliš
''Šta to radiš ?''
''Ono što već dugo vremena želim da uradim.''
''Ali ne smijemo.''
''Zašto? Zato što smo se oboje opekli jednom? Ako te je on povrijedio ne znači da ću i ja. Priznajem imao sam svoje epizode, ali one su prošlost i nisu bitne naspram tebe.'' zatim je zastao i okrenuo se prema prozoru koji se nalazio sa njegove desne strane, kako ne bi vidjela strah u njegovim očima.
''Znaš, mnoge djevojke su mi zapale za oko , ali samo ti si mi zapela za srce. Samo si ti moja prva misao kada se probudim ujutru i posljednja misao kada legnem uveče.''
Prišla mu je i stala pored njega. On je okrenuo svoje lice prema njoj, a ona. Ona ga je pogledala nebesko plavim očima koje su u njemu budile nevjerovatnu želju da je opet poljubi. Ali ovaj put nije smjeo to da dozvoli. Ne bez njenog pristanka, jer nije znao da li ona osjeća isto. Samo je mogao da stoji tu pored nje i da gleda ta dva plava safira koja su se vješto krila ispod te plave kose.
''Šta ako ne uspijemo?''
''Tvoje je da voliš, moje je da ti dajem razloge da ne prestaješ."
