Moje su ruke, moje je sve cvalo i listalo, zbog nje!!
Published on 06/02,2016
Šta bi sve dala da je sada u njegovom zagrljaju. Da joj prstima prolazi kroz kosu. Samo jedan njegov dodir bi joj oporavio dušu. U jednom trenutku zaželi da može sva sjećanja o njemu da strpa u kutiju i da je gurne pod keveta da tamo skuplja prašinu. Već u drugom, mašta se poigra sa njom i pojavi se onaj njen oblačić iznad glave. U njenim mislima oni plešu. Podijumi su im svaki minut drugačiji. Idu od grada do grada, od države do države. Zvijezde im prate svaki korak, ostavljajući trag velike ljubavi. Gledala bi ga u oči i pokušavajući da pročita ono što se ne usuđuje da joj kaže.
On je njeno svjetlo koje nije umjela da upali, ali je ipak zasjalo kad je trebalo. On kraj nje nikada neće biti izubljen. Iako ne želi da prizna, u tim očima boje kestena pronašao je svoju sreću. Svoju sigurnu luku. Mic po mic sakupila je sve one djelove njegovog srca koje je ostavljao iza sebe u nadi da će se jednom vratiti. Ali nije znao da je već tamo gdje je odavno trebao da bude. Pored nje. U njenom srcu je njegov dom.