Obale su puste bez nje

Published on 12:28, 02/29,2016

I posle toliko vremena kad mi pomenu nju, iznenada mi nesto upadne u oko, mozda prasina, a mozda secanje. Protrljam oci i nastavim. Nastavim da se sjecam. Tiho, toliko tiho da niko ne primjeti. Nabacim osmijeh, jedan kvalitetan iz moje mnogobrojne kolekcije. Vjest sam u skrivanju bola. Valjda su me godine naucile da se ljudi hrane tvojom tugom. Zatim stavim svoj omiljeni sesir i krenem. Krenem u potragu za njom. Ili mozda samo za njenim likom. Glasom. Ocima. Smijehom. Svaka moja potraga je bila uzaludna. I zavrsila bi se u sutonu. Kada sjednem na klupu pored obale i gledam kako more pokriva sunce, i pozelim mu laku noc. Ostanem sjedjeti tako jos par sati u nadi da ce, kad se okrenem biti tu. Spremna da me zagrli. I o toj se zamisli opecem. Ne odustajem. More me podsjeca na nju pomalo. Neukrotivo je. Nemirno. A opet svi mu se dive. Misteriozno, kao i ona sto je  bila. Kada osjetim da je zahladnilo, pokupim se i vratim se u stan. Oh, navikao sam da samo prespavam u njemu. Tu se sve na nju sjeca pa ne volim da sam dugo u njemu. Taj stan krije moje mracne strane. Strane koje je ona uspjela da osvijetli, a sada su ponovo tu. Ne ispustam ih iz vida. Kriju se u svakom cosku. Iza kredence sa porculanom, iza police sa knjigama, iza fotelje, iza njene fotografije... Da ne nabrajam.. Pred spavanje zapalim tamjan, da mi zamirise dusa. Zatim uzmem njenu sliku, i zaspam sa njom. Svake noci je ista zelja. Da se sutra ne probudim, da budem sa njom. Vjecno. Mada mi ona uvijek uskrati to, valjda me vise ne voli ili nije moje vrijeme, ali u svakom slucaju blizi se moj odlazak. Dolazi vrijeme kada ce me poljsko cvijece pokriti, a moju dusu oblaci ljubiti. Do tada cu je traziti.


Moja jahta je njegova ruka za koju se cvrsto drzim

Published on 01:52, 02/29,2016

Voljeti njega je bilo suludo. Nisam marila, uvek su me privlacile nemoguce stvari. S toga sam ga voljela bezuslovno. Volim ga jos. Volim onaj, samo nas ponedeljak. Ponedeljak koji je bio i vise nego dovoljan da ga zavolim. Volim svaki mjesec u godini jer je svaki po necemu poseban. Svaki je zasluzan za po jedan dio moje kolekcije sjecanja. Svaki je zasluzan da mi slova njegovog imena znace ljubav a ne tugu. Jos uvijek ne mogu sebi da ga objasnim. Normalna osoba bi izgubila osmijeh poslije slomljenog srca, ali ne i ja. Cak je i moja tuga vesela. Ponekad zaboli, priznajem, nisam ni ja od kamena. Mada i kad placem sjecam se svega, sa osmjehom. Ni jedan dio ovoga grada nije prosao bez nas dvoje. Svaki kutak, svaka odslusana pjesma vezuje nas za nesto. Svaki brod koji je uplovio u luci ima svoje znacenje, svoju pricu. On je bio moja ruza, ruza cije trnje je duboko u mom srcu, latice po dusi, a listovi po sobi. Mozda zbog njega stradam, ali me briga. Da mi trazi smrt, dala bih zivot. Toliko! I vise! I ako kazu da nije vrijedan toga, meni jeste. Ne vide ga oni mojim ocima. Ne vide ga mojim srcem. Ne znaju da je svaka njegova rijec pustila korenje po mom srcu. Volim ga svim srcem, dusom i tijelom. Voljela sam ga, volim ga i voljecu. Zauvjek. To mi niko ne moze zabraniti.


Do neba i nazad

Published on 15:10, 02/24,2016

Bilo je svakakvih trenutaka sa tobom. I onih dobrih i onih  loših. Ali najviše ću da pamtim one loše. Zašto baš one loše? Razlikujem se od drugih i volim drugačije stvari. A ove loše su mi nekako najiskrenije, jer znam da si tada to bio TI u potpunosti. Ponekad sam se znala praviti naivnom kako bih dopustila da s osjećaš superijornije. Međutim ni to ti nije bilo dovoljno dobro da bi ostao. Kukavica si. Pitaju me što ti se ne osvetim, ma ne treba, vratiće ti život sve kad tad.

Imam ja i dalje brze otkucaje srca kad god te vidim ili kad te neko pomene, ali to vješto krijem i kažem da mi je sve jedno, ali nije. Niti će ikada biti. Kako ne shvataš, ja sam na tebe potrošila svu svoju ljubav a ti mi je nikada nisi vratio. Zaključao si je kod sebe i nećeš da mi je vratiš. Na svaki mogući način pokušavaš da isisaš i ovo malo sreće što mi je ostalo kao da ti nije dovoljno to što već imaš. Ali uzmi mi sve, meni i onako ne treba, a tebe ću uvjek voljeti do neba i nazad. Zauvjek, zapamti to.


Ne dam na tebe

Published on 14:46, 02/22,2016

Upitaše me večeras za njega, jesmo li još uvijek zajedno. Odgovorih da nismo…sreća pa nisu pitali zašto. Šta da im kažem? Istinu? Da me je prestao voljeti? Ne bih to mogla izgovoriti a lagati ne znam.

Pogledaše onda u centralnu fotografiju na komodi, gdje smo nas dvoje, nasmijani, srećni Nejasno im bi, kako to da ona i dalje stoji tu. Našališe se, upitaše zar je moguće da nisam sve fotografije spalila. Odgovorih im da je to najvažniji dio mog života,i da nemam potrebe mrziti i spaljivati slike od osobe koja mi je nekada predstavljala cijeli moj svijet. Prećutah jednu malu sitnicu…tu da nije predstavljala, da i dalje predstavlja.

Onda se pokrenula priča oko toga kako je možda i bolje da sam se riješila tereta, da ću se sad moći posvetiti obrazovanju, da ću moći uživati u mladosti. To nisam mogla prećutati. 
Rekoh im kako mi on nikada nije bio teret, da sam ponosna na njega, da je bio moja snaga i podrška, moj idol. Onaj san iz djetinjstva, o pravom muškarcu i pravoj ljubavi, to je bio on. Rekoh i da sam uz njega provodila svoje vrijeme na najljepši mogući način. 
Ućutali su svi. A šta više i mogu reći ovoj budali?!

Na njega ne dam. To je jedino za šta uvijek imam snage da se borim. Kad me lome nek me slome, njega nek ne diraju.


Osmijeh koji pamtim

Published on 17:40, 02/21,2016

Sunce izlazi.

 ' Hajde udahni, udahni duboko. Smiri se. Ne razumijem kako do sad ni jednom nisi odustala od mene. Poslije svega što sam uradio. Bojiš se, znam. Osjećam kako ti srce brzo kuca. '

' Tačno je, prestavljena sam!!' urlala sam na njega 'ali ne odlazim, ni pod koju cijenu.'

' Čekaj. Znam. Zatvori oči, ponekad pomaže.' govoreći to prilaz mi i ljubi me u čelo

' Pitam se, da li ćemo gledati izlazak sunca ponovo, zajedno?'

' Ne bih znao na to da ti odgovorim. Ali jedno znam, pamtiću te po onoj tvojoj cvjetnoj haljini, i po načinu nakoji si gledala zalazak sunca. '

' Ne treba ti mene da pamtiš, nisam ja ona koja odlazi, ja tebe treba da pamtim.'

' Hajde reci mi, po čemu ćeš me pamtiti?'

' Pa ovako, ništa kod tebe nije tipično i predvidljivo. Uvijek si me ostavljao zbunjenu. I ovo sad, ako si mislio da će me to što umireš uplašiti i natjerati me da odem, gadno si se prevario. Nego da se vratimo na tvoje pitnje. Pamtiću te osmijehu.'

' Haa po osmijehu?' nasmija se

' Da po osmijehu, upravo onaj u kojeg sada gledam.'

' Ali to je običan osmijeh...'

' Za mene nije, i ne prekidaj me...'

' U redu, nastavi.'

' Dalje, pamtiću te po očima. Očima punh iskrica kad god pogledaš u mene, očima u kojima vidim sve ono što kriješ od mene. Sve borbe koje se dešavaju u tvom tijelu, oslikavaju se u tvojim očima. Zato znam kada me lažeš, a kada govoriš istinu.'

' A...'

' Tišina... Sledeće po čemu ću te pamtiti jeste naš prvi sastanak. Sjećam kako je to bilo. Provela sam sat vremena smišlajući šta ću da obučem. Na kraju sam obukla veliki bijeli džemper koji je savršeno išao uz moju plavu majicu. Koračajući prema mjestu našeg susreta ugledah tebe. I danas sam ubijeđena da je u tom trenutku moje srce prestalo da kuca, čekajući mene gledao si u telefon ne obraćajući pažnju ni na koga. Kada si ne ugledao rekao si mi da priđem bliže i onda si me poljubio.'

' Sjećam se, ali nisam tako rekao. Rekao sam -ako se usuđuješ priđi bliže- i onda sam te poljubio, ovako.' i poljubio me kao i prvi put, samo što je ovoga puta bilo snažnije, ne po jačini, nego zbog straha da će me izgubiti. Ali ne zna da sama pomisao da ću ja izgubiti njega mi tjera suze na oči.

' Šta je bilo sad ludice, zašto uništavaš to tvoje lijepo lice tim slanim suzama? Nemoj da pačeš zbog mene, znaš da ne volim drame. Tu sam, još ne idem nigdje.' rekavši to zagli me jako, ali suze nisu prestajale, tekle su još više i jače. ' Polako, znaš, postoji mogućnost da preživim. Međutim, kako si počela izgleda da će doći do velikog potopa. A Nojeve barke nigdje u blizini nema.' nasmija se

' Tebi je ovo smiješno, šta bi bilo da su uloge zamijenjene, da sam ja ona koja umire, kako bi se ti osjećao?'

'  Vidiš, Bog je i o tome mislio. Znao je da ja to ne bih mogao da podnesem, da bih venuo za tobom poput cvijeća bez vode. Isto tako je znao da si ti jača od mene i da ćeš, kakav god krajnji ishod bio uspijeti da preživiš. Ne bojim se ja toliko smrti koliko od činjenice da ostajem bez tebe, da možda više nikada neću vidjeti to tvoje prelijepo lice, te rumene obraze i te dvije rupice koje ih krase. A najviše se bojim da više neću vidjeti ta dva oka boje mora. Sada prestani da plačeš.'

' Kako očekuješ da živim sama na ovome svijetu? Kada ti nisi tu ja ne mogu da dišem, kao da ostajem bez vazduha, Potreban si mi, kao što je Suncu potrebno nebo, zemlji voda tako si i ti meni potreban.'

' E moja budalice, da mi je znati šta li ti se sve mota po tvojoj glavici. Nemoj da si tužna, uspjećemo. Zar nismo do sad. Ako sam uspio da prebrodim svako tvoje mijenjanje raspoloženja, prebrodiću i ovo. A znaš li zašto?'

' Zašto?'

' Jer si ti moj početak i kraj, jer si moja sudbina, jer te volim. Eto zato.'

Sunce zalazi.


Pretvaranje

Published on 12:00, 02/20,2016

Ne boli mene to što ne vrijedim, što mu nikad neću biti dovoljno dobra. Ne boli me što sam uvijek druga, nikad prva. Ne boli me ni to što kao osoba u njegovim očima ne postojim, što sam predmet, objekat, čija je svrha samo da njega čini srećnim. Ne boli mene ni to što me se ne sjeti, što ga nije briga kako sam, sve dok mu ne zatrebam.

Ma koga ja lažem. Sve to boli itekako. Kida. 
Ali najviše, najviše od svega to što se ponovo rodim, oživim zbog pomisli na njegove zagrljaje, poljupce, na vrijeme provedeno sa njim.Pristanem na sve samo zbog toga. Samo da bih slušala njegov glas, upijala njegove mirise…

I onda. Onda ne dobijem ništa. Još jednom sam ostala na ulici, sama. Prazna, iskorištena. Ostavljena da idem gdje god znam. Po ko zna koji put. Ne d'o Bog da on ikad osjeti išta slično… tu količinu boli. 
Taj osjećaj u tebi, kad polako sve umire, gasi se, osjetiš to, osjetiš kako nestaješ….. Samo da se mogu nikad ni ne vratiti… Samo to.


Zadnji osmijeh

Published on 10:10, 02/20,2016

Nakon svih tih promašaja pojavio neko. Sa braon očima. I osmijehom dječaka. On koji najviše od svih zasližuje da mu vjeruješ. Ali ne možeš. Jer si previše puta vjerovala onima koji nisu to zaslužili. Jer su ti pokazali da si se kao dijete bez potrebe plašila mraka a ustvari jedini mrak kojeg si trebala da plašiš je onaj u ljudima. Samo se prisećam. Dok sam ležala na njegovim leđima, pokušavala sam da upamtim svaki detalj tog trenutka. Njegovo srce je kucalo pod mojim. Osećala sam da tu pripadam. Mirna. Spokojna. Srećna. Pitam se da li će mi ijedan muškarac biti toliko blizu? Da li ću ikad više voljeti tako detinjasto, neobuzdano, lepršavo?  Tregnem se iz tog razmišljanja jer shatam da neću. Nisam više dijete, nemam snage da se borim za nečiju ljubav. Brine me da nikog neću voleti, kako sam volela njega. On je bio moj zadnji osmijeh.


Januar

Published on 01:41, 02/20,2016

Jesam, stajala sam pred tobom, gledala te pravo u oči. Ja, djevojka koja ti je dala najviše ljubavi, a za uzvrat od tebe dobila izdaju, bol i suze. Ali stajala sam ponosna pred tobom, zadovoljna što sam ti pokazala da nikada neću spustiti pogled pred tobom jer zapravo i nemam čega da se stidim. Zašto bih se trebala stidjeti? Zato što sam te voljela? Poklonila ti svoje srce i pustila ti da mi budeš jedini, za mene nezamjenjivi? Ne, mili moj, nisam ja ta koja treba da se stidi jer imati srce i znati voljeti vrijedi više nego imati sva bogatstva svijeta. Kada ustaneš, pogledaj se u ogledalo. Ja ću šminkom pokriti podočnjake, čime ćeš ti izdaju?


I prijatelj ti može slomiti srce

Published on 02:50, 02/16,2016

Kazu 'Sad si u najboljim godinama' , najboljim za sta? Najboljim da ze izdaju, da te povrijede, da ti slome srce? Ponekad bacim pogled na stare tekstove koje sam posala u julu i avgustu prosle godine i pozelim da ih imam na papiru i da ih pocijepam, ne obrisem vec pocijepam. Ma njima se nalazi sve ono sto jedna djevojka moze iskreno da osjeca, i da joj to za pola godine bude oduzeto, jer gospodin vjeruje u zabludu. Lako se kloniti tudjega bola, kad je dio zivota uzeo. I bice drugih, ali ja ne mogu da obrisem sjecanja tek tako. 'Tudje se ruke ne brisu lako'. I sta cu ja sa polovnim srcem, a novo ne mogu naci. Sto bi Marchelo rekao 'Kupicu novo srce, jer je ovo prepuno rana iz starih dana'  . I svi su sad pametni i svi su znali da ce ce ovo dogoditi, jedino ja sam vjerovala. Nas sanjare je tesko ugusiti. Ali njegovo 'cuvamo se' je nestalo, prestalo, i sve njegove zakletve su se ugasile sa jednim 'Objasni im Boze da mi se moze' . 
Lako je reci preboli. Sve ovo lomi i kida kad je neko najbolji dio tvog zivota, ali i dalje ne shvata. Ne shvata da sve sto radis ne radis jer moras vec jer zelis. Tu si jer zelis biti tu. Suze ce teci uvjek. I ove kise sto padaju samo su dio moga bola. To su sve suze koje nikad necu moci isplakati ma koliko plakala. I opet kazem bio mi je dio zivota najbolji.
Jos uvjek je.
Samo to ne zna. 


Samo tebi se na ljubav zaklinjem

Published on 02:45, 02/14,2016

Tvoji dodiri na meni su kao mastilo. Tvoj lik me ogrebe i vrati na prošle rane koje si mi ostavio. I kada mi se cio svijet ruši, ja zatvorim oči, ti si opet tu. Luda sam za tobom. Samo se tebi na ljubav zaklinjem. U tuđe ruke neću, još se tebi nadam. Još te ludo, ludo volim. I prisjećam se tvojih očiju u polutami. Ti me grliš i ljubiš nježno, kao da smo na svijetu sami. Ti živiš u meni. Čuvam te ispod kože. Možda ponekad zastanem jer pomislim da varam sebe i da osjećanja smatram greskom, ali samo se tebi na ljubav zaklinjem. I sada dok tvoja ruka prelazi preko njenog lica oprostićeš mi što sam uzaludno voljela. I ne mogu da te gledam kako pored druge stojiš jer me boli kad kažeš da me voliš. Kako to da poslije me ti voliš drugu? Uvijek sam bila tu za tebe kada nije bilo nikoga. Mislila sam da ništa neće moći da nas razdvoji ali očigledno sam pogrešno mislila. Tako si htjeo. Možda nisi trebao. Ali.... Srce je slijepo... Ja se ne kajem jer....bilo je lijepo...dok je  trajalo..


Cutim, jer ne umijem ni samoj sebi da objasnim, kako bih tek vama?

Published on 18:57, 02/13,2016

Što joj je na umu? O čemu razmišlja? Je*eno joj je dosta svega. Čak i previše razmišlja, ali koga briga? Probudi se svako jutro, u nadi da će nešto biti drugačije, da će neko nešto preduzeti, primijetiti. Da će neko pokazati da mu je stalo, ali ono stvarno, bez muljanja, bez laži. Da će neko doći do nje i reći “Biću tu bez obzira na sve.” To joj treba. Neko ko će krenuti za njom i na kraj svijeta. Možda traži previše, možda je previše bezobrazna, glupa, ravnodušna, drska. Ali to je ona. Nije savršena, niti pokušava biti. Treba nekoga kome može vjerovati. Koga može zvati u ponoć i ko će je saslušati. Traži puno? A znate što se desi uveče? Kada nema nikoga da je gleda. Kada je potpuno sama. Kada ju obuzmu emocije. Više ništa nije bitno. Sjeti se stvari koje je s*ebala u prošlosti. Počne žaliti za propuštenim prilikama. Hoće vratiti vrijeme unazad, makar na trenutak, da promijeni ono što nije moglo biti. I sama, ležeći u mraku, vraća film unazad. Sjeća se trenutaka, osoba, uspomena. Ne može da izdrži. Previše boli. Prekipi joj sve više, boli je neka stvar, samo se rasplače. Zar je tako teško osjećati se voljeno? Biti nekome nešto? Ma, ustvari, nikoga nije ni briga. Ljudi te i onako neće voljeti. No, neko joj je jednom rekao: “Oni koji vrijede, ostat će… Ostali će ionako otići.''


Da su noći duge koliko te volim - nikad ne bi svanulo

Published on 16:37, 02/11,2016

''Jednom u životu sretneš nekoga
 koga 
ne moraš upoređivati ni sa
 jednom drugom osobom na svijetu.'' 

 

''Dobro jutro princezo.'' probudila me poruka na telefonu. ''Dobro jutro ljubavi.'' odgovorila sam i okrenula se na stranu na kojoj se nalazio prozor. Sićušni zraci sunca probijali su se kroz roletne i u jednom trenutku su počeli da plešu po mom licu. Ubrzo se oglasila još jedna poruka. ''Volim te.'' nasmijala sam se. ''Stvarno me voliš?'' pitala sam i ako sam znala odgovor. ''Ne. Nestvarno te volim.'' On je lud, pomislila sam. ''Ti si lud.'' ''Lud za tobom. Samo da znaš da sam te se uželio. Brojim sate do tvog zagrljaja.'' ''Još samo malo. Vidimo se na starom mjestu.... I ja tebe.'' Nakon što sam poslala poruku, prevrtala sam se još malo po krevetu do se nisam ustala.

Bila sam nestrpljiva i ta nestrpljivost je nestala onog trenutka kada sam ga ugledala. Vjerujte mi, da postoji sud ljubavi, ja bih tužila njegov osmijeh. Ne znam šta bih sa njim. Ali da ga nema znam da bih ga opet tražila. ''Jedva sam dočekao da te ponovo zagrlim.'' zagrlio me je, a ja sam ga zagrlila jače. Ponovo se pretvarao da ne može da diše kako bih ga poljubila. Mogu reći da su ove 'fore' postale tradicija. Tradicija koju bih rado njegovala godinama. ''Nedostajao si mi.'' ''I ti meni ludice...'' sjeli smo na našu omiljenu klupu ''...Znaš, to me ispunjavaš. Činiš da budem cio.'' Stisnuo mi je ruku malo jače, a zatim se okrenuo prema meni i nasmijao se. Uzvratila sam mu osmijehom. ''Kada sam sa tobom ne treba mi ništa, ali zato kad nisam trebaš mi samo ti.'' Nije prestajao da se smješka. ''Ljubavi...'' ''Molim dragane.'' ''Želim da me zagrliš. Onako kao što se grle ljudi koji su osuđeni da ostare zajedno.'' Nisam znala kakav je to zagrljaj, ali sam ga zagrlila. Ne znam zašto, ali kad ga pogledam sve što je loše, samo tako, nestane. ''Anđele,'' pogledala sam ga u oči, koje su se bile napunile suzama ''jak sam ja. Ali se onda pojaviš ti. Moja slabost. I tada postanem jači zbog tebe. ali u istom trenutku na tebe najslabiji.'' Poljubila sam ga ''Ti si moj kralj. A ako išta na ovom svijetu znam. onda je to da bih se budila u tvom zagrljaju do kraja života.'' 

 

 


Volis onu kojoj pokazes svoje slabosti

Published on 23:14, 02/09,2016

Ali sta ako ni to ne uspe? Sta ako vam jednostavno nije sudjeno? Ako svaki korako koji zajedno napravite je uzaludan. I uprkos tome sto znas sve njegove najmracnije tajne i dalje ne znas ko je. Svaki njegov potez te iznova i iznova iznenadi. Iznenada pocinje da se mijenja. Mijenja se njegovo ponasanje, mijenja se njegov odnos prema tebi sve dok na kraju ne shvatis da te pocinje lagati. Lagati za neke nebitne stvari, sitnice. Dok on misli da mu sve prolazi glatko, ti u medjuvremenu saznajes sve ono sto te je slagao.  I pokusavas preci preko svega, boris se sa slobom, da mu na kraju oprostis. Ali vec sledeceg dana on stoji ispred tebe, laze te u oci, kune ti se da govori istinu, a znas da laze. Tada ti je vec dosta svega toliko i preko glave da vise nemas snage da se boris ni sa cim. I odustanes. Odes poverdjujuci i njega i sebe. A znas da ga volis i znas da te voli, ali ne mozes dalje. 


I was dreamer before you

Published on 17:40, 02/06,2016

Ljubav ne prestaje zar ne? Zasto onda kazes da ces je ostavii ako ne promjeni ono sto ti smeta? Zar ne volis nacin na koji se smije na sve sto kazes? Oci kojima te gleda kao da si jedini? Zar ne vidis da ona u tebi vidi svemir, neotkrivene galaksije, misteriju koja je svaki dan iznova raduje i ispunjava? Nije li ti dovoljno sto je vjerna? Da, mozda komentarise sa prijateljicama ostale bomboncice u gradu, ali svaki put pomisli na tebe, tvoj glas koji je smiri kada je ljuta, zabrinuta, depresivna, cudnjikava, izljubljena. Tvoje ruke u kojima vidi utociste i toplinu. Tvoje poljupce koji joj brisu oziljke s duse. I od svih bomboncica u gradu jedino si joj ti sladak, a inace obozava sve slatkise. Oduzeo si joj sve osjecaje i bacio je u trans. Zar ne volis kako ona  tvoja mala budalica voli cijeli svijet. Zar ne volis nacin na koji uvijek kasni 10 min, a ti je s nestrpljenjem cekas i svaki put iznova te natjera da pomislis da ce doci na vrijeme ili bar malo ranije nego obicno, ali ona nije obicna. Zar ne volis kako voli izigravati andela, a opet ne moze odoljeti tvojim dodirima pa se odjednom, iznenada, pretvara u zvijer. Zar ne volis nacin na koji moze blebetati satima, a da te ne natjera na zijevanje i da te navede da mislis da su stvari koje prica zanimljive i imaju smisla, nacin na koji moze slusati sve sta joj kazes i truditi se razumjeti nesto za sto nikad nije cula prije samo kako bi mogla pomoci i biti blize teb. Zar ne volis one duge zagrljaje koji govore “i’ve missed u so much” iako se niste vidili samo jedan dan. Zar ne volis cinjenicu da znate sve jedno o drugome, vrline, mane, tajne. Da ste dio jedno drugoga i zivite jedno za drugo. Zar to nije dovoljno?  Zar ona nije dovoljna?


Dođi mi,ne umijemo mi drugima da pripadamo

Published on 01:47, 02/03,2016

''Ne mrzis me...zar ne?" pitao me je. Gledala sam ga nijemo. Pitala se da li da mu odgovorim. Ne moze te popraviti ista osoba koja te je slomila. Kroz glavu su mi prolazile svakakve misli. Boze, je li pravilo da se zena najjace zaljubi u onog ko joj nije sudjen?? Naravno, a Univerzum je pomislio da sam dovoljno jaka da ovo prezivim. Mozda i jesam. Ne bi svako mogao da se smjeska dok mu se srce lomilo na komade. Trebala bih da ga mrzim. Doslovno mi je iscupao ssrce iz grudi. A ja bih posle svega radije imala danas sa njim nego zauvjek sa nekim ko nije on. Odmakla sam se od njega. I okrenula mi ledja. "Reci mi da me ne mrzis." zahtijevao je odgovor. "Sjecas li se kad smo se prvi put upoznali?" pokusala sam da skrenem sa teme. "Odgovaras na pitanje sa pitanjem. Dobro. Sjecam se. Kroz maglu ali se sjecam." "Cudno, poslije toliko vremena ti si mi priredio ovo. Shvatam. To je vama u krvi. Da idete okolo i skupljate zenska srca, ostavljajuci im samo oziljke. Ne znam zasto si se uopste vracao. Znas. Uhvatices samo prehladu od tolike hladnoce iz tvog srca." okrenula sam se prema njemu. Gledao me je sa ocima djeteta koje se spremalo da zaplace jer je svjesno da nece dobiti igracku koju je vrebao. "Ne gledaj me tako. I sam znas da govorim istinu. Vracajuci vrijeme u nazad i shvatajuci da je sve za tebe bila igra i da ti samo umijes da vrijedjas i povredjujes. U tome si sampion. Ali da volis, nemas pojma." Priblizavao mi se, kako sam se odmicala, bivao je sve blizi i blizi dok me nije uhvatio rukama. "To me boli, pusti me." "Necu dok mi ne odgovoris na pitanje." "Koje pitanje?" pokusala sam da se napravim luda. "Da li me mrzis?" Sacekala sam koji trenutak, ali kad su suze vec pocele da probijaju barikadu u mojim zenicama pukla sam. " Ponekad pozelim da te mrzim, jer bi tako bilo sve jednostavnije. Ali ne, ne mrzim te. Nemoguce je mrziti nekog koga si gledao kako spava, sa kim si dijelio misli. A zeljela bih. Ne vjerujes koliko." Zagrlio me je pogledala sam ga. Nacin na koji volim isti je kao i nacin na koji odlazim. Od oba moze da se umre. A ja sam umirala svakim danom sve vise. I pustila sam ga da ode. Pustila sam ga ne rekavsi mu koliko ga volim. Ali koga briga kad je njemu ljubav na poslednjem mjestu. Dok je meni, koja sam bila sanjar prije njega dok me nije iznevjerio, bila prva na listi.


Nije sve sto luta izgubljeno

Published on 21:00, 02/01,2016

"Ostaje nada da ce neko negdje htjeti da shvati mene,
moja lutanja, mastanja i sanjanja i znati da ih prati." - Marchelo

On: tvrdoglav kao mazga, neozbiljan, koliko jedan mladic u dvadesetim godinama moze biti, a opet dobar u dusi. Imao je oci boje kestena. Oci u koje bi se mogla izgubiti kada bi se dublje zagledala. Bio je buntovnik i nevjerovatan sarmer. Nikada nije voljeo da se uklapa u drustvo, zeljeo je da bude unikat. To mu je i uspijevalo. Nije bas vjerovao u ljubav. Nekako, davno slomljeno srce nije dopustalo da se ponovo sastavi. Tako je nastavio da luta. Nije je trazio, smatrao je da mu nije bila potrebna. Iskreno, mislim da se plasio. Nije dopustao sebi da osjeca. A opet svaki put kad bi se sreli osmijeh bi mu bio od uva do uva, ili mojim rijecima osmijeh mu se odbijao o zidove grada. Oci mu se zacakle, a svijet stane. Ponekad kad bi mu ruke bile hladne, a ja ga kritikovala zbog toga on bi tvrdio da mu je i srce hladno. Ta neka teorija bi mi izazivala smijeh. Ali koliko god to izgledalo savrseno nas svijet se otopio. Razlog? Nema razloga jednostavno je jednog trenutka nas svijet stao, a mi nastavili da koracamo. Razlicitim putevima. Bilo je trenutaka kada sam ga ubedjivala da ce jednom i on otici od mene i da ce me povrijediti, sto bi on demantovao i govorio da mu to nije cilj u zivotu. Ali izgleda da sam bila u pravu. Mrzim kad se to dogodi. Ali opet kazem, nije me razocarao. Bio je to ocekivani ishod. Ne volim ga, samo mi je jos uvijek stalo do njega.