Pretvaranje

Published on 12:00, 02/20,2016

Ne boli mene to što ne vrijedim, što mu nikad neću biti dovoljno dobra. Ne boli me što sam uvijek druga, nikad prva. Ne boli me ni to što kao osoba u njegovim očima ne postojim, što sam predmet, objekat, čija je svrha samo da njega čini srećnim. Ne boli mene ni to što me se ne sjeti, što ga nije briga kako sam, sve dok mu ne zatrebam.

Ma koga ja lažem. Sve to boli itekako. Kida. 
Ali najviše, najviše od svega to što se ponovo rodim, oživim zbog pomisli na njegove zagrljaje, poljupce, na vrijeme provedeno sa njim.Pristanem na sve samo zbog toga. Samo da bih slušala njegov glas, upijala njegove mirise…

I onda. Onda ne dobijem ništa. Još jednom sam ostala na ulici, sama. Prazna, iskorištena. Ostavljena da idem gdje god znam. Po ko zna koji put. Ne d'o Bog da on ikad osjeti išta slično… tu količinu boli. 
Taj osjećaj u tebi, kad polako sve umire, gasi se, osjetiš to, osjetiš kako nestaješ….. Samo da se mogu nikad ni ne vratiti… Samo to.


Zadnji osmijeh

Published on 10:10, 02/20,2016

Nakon svih tih promašaja pojavio neko. Sa braon očima. I osmijehom dječaka. On koji najviše od svih zasližuje da mu vjeruješ. Ali ne možeš. Jer si previše puta vjerovala onima koji nisu to zaslužili. Jer su ti pokazali da si se kao dijete bez potrebe plašila mraka a ustvari jedini mrak kojeg si trebala da plašiš je onaj u ljudima. Samo se prisećam. Dok sam ležala na njegovim leđima, pokušavala sam da upamtim svaki detalj tog trenutka. Njegovo srce je kucalo pod mojim. Osećala sam da tu pripadam. Mirna. Spokojna. Srećna. Pitam se da li će mi ijedan muškarac biti toliko blizu? Da li ću ikad više voljeti tako detinjasto, neobuzdano, lepršavo?  Tregnem se iz tog razmišljanja jer shatam da neću. Nisam više dijete, nemam snage da se borim za nečiju ljubav. Brine me da nikog neću voleti, kako sam volela njega. On je bio moj zadnji osmijeh.


Januar

Published on 01:41, 02/20,2016

Jesam, stajala sam pred tobom, gledala te pravo u oči. Ja, djevojka koja ti je dala najviše ljubavi, a za uzvrat od tebe dobila izdaju, bol i suze. Ali stajala sam ponosna pred tobom, zadovoljna što sam ti pokazala da nikada neću spustiti pogled pred tobom jer zapravo i nemam čega da se stidim. Zašto bih se trebala stidjeti? Zato što sam te voljela? Poklonila ti svoje srce i pustila ti da mi budeš jedini, za mene nezamjenjivi? Ne, mili moj, nisam ja ta koja treba da se stidi jer imati srce i znati voljeti vrijedi više nego imati sva bogatstva svijeta. Kada ustaneš, pogledaj se u ogledalo. Ja ću šminkom pokriti podočnjake, čime ćeš ti izdaju?