Znam da znas #D

Published on 23:00, 09/29,2015

Ovaj dan je bio tezak za njega. I htjela sam da budem tu, kao neka vrsta podrske. Da mu budem oslonac kada koraca ispred mene, da svaki njegov pad ucinim pobjedom. Da budem tu kad mu treba tisina. Znam da je ponekad potreban neko ko te razume, neko pored koga ces ti moci biti ti bez ustrucavanja, bez straha da taj neko ne ode. Vidjela sam to u njegovim ocima danas. Osjetila sam da je njegov zagrlja na ulazu znacio "Hvala ti sto si tu." Da je njegov poljubac u obraz vristao "Nikad ti ovo necu zaboraviti". Zato nisu potrebne rijeci.

Nije mu bilo do price, ali je ipak pricao. Postovala sam to. Postovala sam sto na ovaj dan uopste moze da se smije.  I kako da odete od takvog covjeka. Od nekog ko se pretvara da je jak na danasnji dan a sve u njemu se lomi. E bas je on jak, najjaci je od svih. I mogu da pricaju sta hoce, ali on ce uvijek biti neko kome cu se diviti. Razlog je sasvim jasan. I da dodam jos ovo, kada pronadjete ovakvu osobu, osobu zbog koje vjerujete u dobro, ne pustajte je. Cak i kada je u najgorem izdanju. 

"Dragana, pricaj nesto." 

"Sta da pricam.." prekunu me i nastavi "...kad sve znam"  


Ovaj grad te skriva

Published on 12:04, 09/29,2015

Kotor 28.09.

 

Probudio me je miris muskog parfema, sto je bilo cudno jer zivim sama. Pitala sam se da li se to moja cula poigravaju sa mnom. Naravno da se poigravaju. Resila su da mi vrate sto ga danima nisam videla. Podsvest mi se smeje. A sada kada mislim o njemu dusa mi je ispunjena radoscu. Ne znam kako da vam opisem kako je to kada nekoga pronadjete i nije vam potrebno nikakvo upoznavanje jer osecate kao da ga znate ceo zivot. Vreme sa njim mi je ispunjeno osmesima, cak i kad sam u stanju u kome ni samu sebe ne trpim on je tu da me oraspolozi. Neke stvari mu nikad necu reci jer je premalo ceo zivot za to. Znam da i ja ponekad preteram, ali me on razume. Mada i ja razumem njega. Nekako prepoznam kada mu je los dan. To se oseti. Ne znam kako ali me dusa zaboli kada njemu nije dobro. Znate onaj osecaj u grudima kada predosecate da nesto nije u redu? Upravo taj. Pored toliko losih stvari on je jedina dobra stvar u mom zivotu. Zato ga i ne pustam. Jer zbog njegovog ponasanja prema meni koje je pokazao poslednjih godinu dana zasluzuje da bude voljen. Verujem da postoje ljudi od kojih ne umete da odete. On je jedan od tih. Rekla sam vec jednom da "Jedino zbog njega verujem u dobro". I tako je. Poznajem ga bolje nego sto on poznaje sam sebe. I da, pokusali su da me odvoje od njega sve takozvane 'drugarice', ali kada pronadjete nekog za koga biste dali sve, a njega ni za sta, e tada ste potpuni...


"Kako da te ikada objasnim njima?"

Published on 17:03, 09/26,2015

Naš život je nepotpun sve do onog trenutka dok u njega ne ušeta razlog našeg osmijeha. On. I tada shvatiš da su sve predhodne patnje i boli bile nebitne nasprem njega. Sreća će te uvijek iznenaditi.

 

Nisam ni slutila da će mi taj čovjek postati najvažnija osoba u životu. Sve je počelo u septembru. A taj mjesec sam najmanje voljela od svih ostali. Ali sve se promijenilo kad sam upoznala njega. Počeli smo da vjerujemo u isto. 

 

''Hvala Bogu što te imam.'' rekao mi je razvlačeći kez od uva do uva.
''Tebi hvala što me trpiš ovako blesavu.'' srce mi lupa.
''Imali smo sreće, zar ne?“
"Kako to misliš?”
“Što smo se našli. Neki ljudi prožive ceo život i ne nađu to što imamo ti i ja.''

 

I u tom trenutku shvatam da ni sa kim nisam imala osjećaj koji imam kad sam sa njim. Osjećaj zaštićenosti, pripadanja. Potpuno sigurna, opuštena, voljena, zaštićena od svih, od svega. Jer znaš da imaš zagrljaj u kome bi provela čitavu vječnost. Ruke koje grle kao ni jedne druge, koje kao da su krojene po tvojim proporcijama. Srećna sam dok je pored mene, i na trenutak mi se učini da nikad neće proći. On umije sa riječima. A kad umiješ sa riječima, možeš sve. 


Vise se ne vracam

Published on 20:10, 09/16,2015

I tako ti je on došao. Pripremio je jedno "izvini", buket cvijeća, a kad je ugledao da dolazim, zapalio je cigaretu da se malo smiri. Bila sam ozbiljna, osmijehe sam ostavila negdje usput, a ni ubrzani otkucaji nisu bili tu. Srce je normalno kucalo, nije me hvatala panika niti želja da ga zagrlim, zaplačem, čak ni da ga udarim. A on me pogledao onim svojim očima sakrivenim u dimu cigarete. Pružio mi je buket cvijeća, čiji miris me opio, rekao tiho "Izvini, znaš da sam kreten, ali ti si moja mala" i krenuo me zagrliti. Onda sam uradila nešto što nisam planirala. Što ni u najluđim snovima ne bih pomislila da ću uraditi. Vratila sam se korak-dva nazad i pobjegla od zagrljaja u koji sam inače trčala. One oči su me i dalje gledale. Ali ja više nisam gledala u njih onim zaljubljenim, naivnim pogledom. Znali smo. Jedno "izvini" nije ništa riješilo. Previše boli. Previše razočarenja. Previše drugih žena. Previše vremena. I tako sam ti ja otišla.


Previse rana iz starih dana

Published on 16:29, 09/15,2015

Da li je moguce da neko sa devetnaest godina bude umoran od zivota? E ja jesam. Vidjela sam sve i svasta, i svadje i razvode i brakove i sigurna sam da ne zelim takav zivot. Ispunjen lazima i obmanom. Moji tekstovi su sareni a narocito kad mi je inspiracija na nivou. Ali cemu zivot uci me? Da uvijek dobri ljudi ispastaju. Da su rane svjeze i nakon svih tih godina. Da ljudski zivot moze da nestane u sekundi. Ne, ne zelim takav zivot. I uvije cu za sebe govoriti da nisam dobra i da me ne treba voljeti jer ni ja ne umijem da volim ljude. Upravo zbog svih lazi kroz koje sam prosla. Ne vjerujem ljudima, a ponajmanje sebi. Distanca. Treba se drzati distance. Sto su ti dalji ljudi manje ce te povrijediti. A ja, ja svoja osjecanja ne mogu da dam svakom, ili volim ili ne volim nema treceg. A u glavnom ne volim. Rijeci. Tekstovi. To je nacin na koji ja mogu da se otvorim drugima. U pisanoj formi. I da. Muzika. Kada sam srecna tada uzivam u mizici a kada sam tuzna, onda je razumijem. A cini mi se da je uglavnom razumijem. Kad se amijem smijem se sa svima, a kad placem placem sama. Uvijek se salim sa ljudima kako kad pogledaju u nebo mogu se sjetiti mojih ociju, ali sam samo ja ta koja pamti. I pored svih njih koji kazu da neke stvari koje sam uradila za njih nece nikad zaboraviti, pa me poslije toga slome. Toliko da ni sama sebe ne mogu sastaviti vise, nikada...


Zar nije palo dovoljno suza?

Published on 22:24, 09/12,2015

Zagrlio me je s leđa i obmotao svoje ruke oko mene, isprepletajući moje ruke sa svojim. Držao me je snažno, jako, ali tako pažljivo kao da sam od stakla. A i jesam bila. Bar u tom trenutku. Osjećala sam se kao da me sve može slomiti u sitne komadiće, čak i on. Pogotovo on. Ali jedino me je on mogao slomiti na pravi način, da me ne boli. Slomiti me, a da sam opet cijela. Slomiti me od ljubavi. I nije mi smetalo. Željelasam da on to učini. Da slomi tu ljusku u koju sam se začahurila da mogu opet da volim i budem voljena.


Kad bi znala... Kad bi znao...

Published on 22:00, 09/09,2015

~On~ 

Hteo sam da ti napišem par redova, ali ruke nikako da se pomere. Znam da se neke ljubavi nikada neće ponoviti. Ali ja sam i dalje vezan za onu mrvu nade koja mi ne daje da prestanem da se borim. Za tebe. Za nas.
Ti si bila ta koja se brinula za nas. Kad me nije bilo, ti si čekala. I neće više biti sve u redu. Nema tebe. Nema te da mi kažeš da sam kreten kada preteram.  Nema te da mi svako jutro ozariš osmijehom. Ne slutiš koliko mi samo fališ. Gdje si sada da mi pošalješ poruku sa pitanjem ''Kako si?'' i to ne radi reda već zato što te je to svarno zanimalo. Nisam smeo da dopustim da odeš. Pogrešio sam i sada se kajem. Kada bih samo mogao da ispravim ove greške, kada bi mi samo pružila još jednu priliku. Da ti pokažem da mi je stalo, da mi je žao i da sam spreman da pristanem na sve samo da bi bila pored mene. Spreman sam da tražim put do srca tvog, da te osvojim ponovo. Da ponovo ugledam onaj dobro poznati sjaj u očima. Sve bih dao za onu tvoju poruku. Kriv sam, znam. Povrijedio sam jedinu osobu koja je bila spremna i život za mene da da, a znao sam to dobro. I sada dok sedim za ovi prokletim stolom mislim o nama. Možda je kasno, ali ti si moje sve na svetu. Uvek vek bila, uvek ćeš i ostati. Volim te zauvek.

 

~Ona~ 

''Kako si?'' kucam poruku pa brišem. Ne smem. Steže me nešto u grudima, ali se ne dam. Preveliko je iskušenje, a ja sam premala za ovu veliku borbu svim svojim srcem, ali nije mu bilo dovoljno. Nije mario za mene, a ovo moje srce voli kad boli pa bi sa njim sve ponovo. A oprostila bih sve kad bih znala da nije uzalud.  Lažem. Opraštam mu sve. Zato što ga volim, ali on to nikad neće saznati jer je kreten. On ne zna da sam ja i dalje tu za njega. Da mi je njegov život bitniji od mog. Ne zna, i nikad neće znati.


I riječ je dodir ako umiješ

Published on 19:24, 09/06,2015

Svaki početak je težak. I jednostavno, poslije mnogo početaka nisi siguran da li će ovaj biti bolji. I baš zbog toga što mu pružiš šansu bude. Naravno, kao i svako prijateljstvo i ovo je naišlo na neodobravanja. ''On je ovakav, on je onakav. Nemoj da se družiš sa njim, dvoličan je, bla, bla, bla.'' 'Dosta!' Rekla sam. 'Nas znaš duže.' Nisu znale koliko su se samo prevarile. On je bio jedan od prvih osoba koje sam upoznala tog septembra. I nikada se nisam pokajala. Reći ću vam jednu stvar. On je bio osoba koja se predstavljala na potpuno drugačiji način od onoga što zapravo jeste. I ne, nije to bilo loše. Samo je pokušavao sebe da zaštiti. I ako se sad on ne sjećam nekoh stvari koje je u radio za mene ja ću ih se uvijek sjećati i uvijek ću mu biti do neba zahvalna. Prihvatila sam ga onakvog kakav jeste, i ne želim da ga mijenjam. Žašto bih? Sigurna sam da neću naći više osobu kao što je on. Naprosto ga obožavam. Sa njim su mi se dogodile najljepše stvari, plesao je sa mnom, sjedjeo je sa mnom na zidinama starog grada i to na visini od oko 25 metara, pričali smo satima, naučio me mnogo stvari za koje nisam ni znala da sam sposobna. U jednom od ne mogu reći najtežih, ali najbolnijih perioda u mom životu on bi došao, bez obzira da li je imao obaveze, stao ispred mene, zagrlio me, poljubio u obraz i tiho na uvo šapnuo ''Jesi li dobro?'' Bilo je još takvih drugova ali ni jedan nije bio kao on. Sa njim nije billo vremena za tugu, samo za smijeh, smijeh i smijeh. I za to ću mu uvijek biti zahvalna. Sigurna sam da sam ga upoznala sa razlogom, kao i većinu ljudi u mom životu. 


Najljepše sjećanje

Published on 07:03, 09/03,2015

Nasmijala mi se kao da sam poslednje što će vidjeti u životu. Tako me je i zagrlila. Vidio sam neku sjetu u njemim očima, ali kao i svako muško nisam tome pridavao pažnje. Osjećao sam da se boji da me ne izgubi. Tada sam prvi put vidio suze u njenim očima. Srce mi se steglo. ''Ne umijem bez tebe.'' rekla je grleći me sve jače. Obgrlio sam je rukama, poljubio u glavu i šapnuo joj ''Pa ko je rekao da ćeš morati?'' Zatim sam se nasmijao. Što je bila greška. Napravila je korak unazad. "Gade, tebi je ovo smiješno?" Naravno nisam se smijao njenim suzama, već njenoj rečenici. Kako može sam pomisliti da može ostati bez mene. Bez nje ja nemam nikoga. Sve joj dajem, i sve joj moje pripada. Bože, zar ne shvata koliko ja samo volim njenu kosu. Koliko volim da provlačim svoje prste kroz nju i da joj pletem najružnije pletenice na svijetu. Sa time sam joj ukrao srce kao i njenu gumicu za kosu. I znam dok stoji ispred mene riječi su suvišne jer imam ruke koje govore umjesto mene. 


Samo da sam hteo...

Published on 21:18, 09/02,2015

Javljao sam se njoj uvek, jer sam znao da ona nema snage da ne odgovori na moju poruku, poziv, nema snage da ako je zovem ne dođe. Tako to ide valjda kada se zaljubiš.. Ne znam ja prijatelju da volim, ja nikada nju nisam voleo, nisam čak ni bio zaljubljen, ma nije mi se ni sviđala. Samo eto, voleo sam da provodim vreme sa njom, onako klasično da je iskorištavam. Ali znaš i sam da ljude koje voliš ne lažeš,a ja sam nju lagao, lagao iz dan u dan sve više i više.. A ona, ona je znala da je lažem, verovala je u sve te moje laži. Pravila se hladnokrvna, bahata. Ali opet kada bih je pogledao, video bi se osmeh na njenom licu, veliki osmeh .. I one smrknute oči, kao da se ljuti na mene.. Dobra je ona osoba, samo eto, nije trebala da zavoli, nije trebala da zavoli nekog ovakvog poput’ mene. Ali znam i ja da je kasno sada sve, znam da je sada nema. I da sada pokušam da joj se vratim, džaba. Voli ona mene, ali ima prijatelju ona ponosa, i zbog ponosa spremna je izgubiti me. Znam prijatelju, čekam da kažeš kako sam kreten, jesam, znam i ja. Ali ćutim.. Ne želim više da joj se javim.. Srešću je nekada, videću je da l’ samu da l’ sa nekim drugim, mene će to zaboleti više nego nju… Samo što to ona ne zna, niti će znati. Ali ako je vidim samu, zaboleće nju više. I proćemo jedno pored drugog, izgovorićemo jedno ćao u prolazu, jedan osmeh, i to je to. Okrenuće se posle, znam da hoće… Ali džaba sve to, uzalud je, uzalud me voli.. Ne može više biti moja. Ne može ni da ja to sada želim.. Pametna je ona, mnogo. Zaslužuje ljubav prijatelju. Mnogo ljubavi.. Ja sam bio kreten prema njoj, a ona je tog kretena uvek razumela, uvek bila uz njega. Neće više prijatelju, sada je nema. Možda mi bude falila nekada, ona, njena ljubav, sve pomalo .. Ali, falio sam i ja njoj, pa nije me bilo. Neće biti ni nje sada.. Mogao sam da je zadržim - nisam hteo, a kada budem hteo da je vratim, neću moći. Eto vidiš kakav je život, imaš – ne želiš. Nemaš – želiš. Biće mi teško, znam da hoće, i njoj je bilo teško.


Zamisljena

Published on 23:04, 09/01,2015

Prihvatila sam ga kao nekog svog. Stranca. Ali sam ga prihvatila. Ubedjivao me je da je tu da ostane, da smiri nemire i da razbezi oluje, a opet ona magla u ocima je sada tu zbog njega. Nije sve njegova krivica. Pomalo je i moja. Moja jer sam vjerovala da su njegove rijeci iskrene, da mu je stalo. Brzo se razocaras kada shvatis da su prijatelji rijetkost, i da je malo onih koji zaista misle ono kad kazu tu sam uvijek za tebe. Prevari se covjek dosta puta u zivotu i vise nije siguran kome vrijedi vjerovati. Mozda previse razmisljam o tome, mozda im pridajem previse paznje, ali sta da radim kad sam mislila da ce uvijek biti tu. Ja kojoj nikada nije bilo tesko pristati na svakakvu glupost sa takozvanim 'prijateljima' sada lezim u krevetu i piljim u plafom. Kao da ce mi on dati resenje za moje nesmotrene greske. A opet, prija. Kasno razmisljanje i istazivanje ovih mracnih dubina u mojoj glavi. Kopanje po zabranjenim djelovima visokih polica koje samo kriju tajne mojih misli. Svega li ima u ovoj mojoj glavi. Toliko ne izgovorenih rijeci, unaprijed smisljenih dijaloga, planova za neko buduce vrijeme. Njegovo lice. Glas. Osmijeh. Lazi. Lazi. Puste i podmukle lazi. Vjerovanje u njih. Ubedjivanje u nesto sto uopste nije logicno. Razocarenje. Suze. I zid. Oko mene.


Muzika je uvijek bolja od ljudi

Published on 16:37, 09/01,2015

https://www.youtube.com/watch?v=m9DO3zpdWqw

 https://www.youtube.com/watch?v=r_siYfZDh5w

https://www.youtube.com/watch?v=HCm6gRHINqA 

 https://www.youtube.com/watch?v=lWA2pjMjpBs

https://www.youtube.com/watch?v=Bag1gUxuU0g 

https://www.youtube.com/watch?v=SGlkwKA-t_4

https://www.youtube.com/watch?v=MwpMEbgC7DA

https://www.youtube.com/watch?v=yTCDVfMz15M 

https://www.youtube.com/watch?v=bnVUHWCynig

 https://www.youtube.com/watch?v=-YICuUtkjlg

 https://www.youtube.com/watch?v=XjwZAa2EjKA

https://www.youtube.com/watch?v=2vjPBrBU-TM 

https://www.youtube.com/watch?v=lp-EO5I60KA 

 https://www.youtube.com/watch?v=-CmadmM5cOk

 https://www.youtube.com/watch?v=ij_0p_6qTss


Djela, ne rijeci

Published on 08:01, 09/01,2015

Reko mi je da nisu sve kao ja. Da mi druge nisu nu do koljena. Da druge placu kad im se slomi nokat, a da sam ja nosila osmijeh kad mi je on slomio srce. I sad mu je zao zbog toga. Zao mu je sto mi je slomio srce onog dana, sto je rekao da mu moje suze nista ne znace i da samo dramim. Ali on ne zna da je to samo zbog toga sto sam to predosjetila i sto sam sagradila oko sebe zid. Da vise nikoga ne zavolim. Ali sam pogrijesila. Pojavio se onaj zbog kojega je taj zid postao obicna kula od karata.