Najljepše sjećanje
Published on 07:03, 09/03,2015
Nasmijala mi se kao da sam poslednje što će vidjeti u životu. Tako me je i zagrlila. Vidio sam neku sjetu u njemim očima, ali kao i svako muško nisam tome pridavao pažnje. Osjećao sam da se boji da me ne izgubi. Tada sam prvi put vidio suze u njenim očima. Srce mi se steglo. ''Ne umijem bez tebe.'' rekla je grleći me sve jače. Obgrlio sam je rukama, poljubio u glavu i šapnuo joj ''Pa ko je rekao da ćeš morati?'' Zatim sam se nasmijao. Što je bila greška. Napravila je korak unazad. "Gade, tebi je ovo smiješno?" Naravno nisam se smijao njenim suzama, već njenoj rečenici. Kako može sam pomisliti da može ostati bez mene. Bez nje ja nemam nikoga. Sve joj dajem, i sve joj moje pripada. Bože, zar ne shvata koliko ja samo volim njenu kosu. Koliko volim da provlačim svoje prste kroz nju i da joj pletem najružnije pletenice na svijetu. Sa time sam joj ukrao srce kao i njenu gumicu za kosu. I znam dok stoji ispred mene riječi su suvišne jer imam ruke koje govore umjesto mene.