Published on 23:38, 10/30,2015
Ne sjećam se više kako je to voljeti te. Vidjeti u tebi samo najbolje. Dječaka koji me nasmijavao i kad sam bila najtužnija. Dječaka u čiji osmijeh i duboke tamne oči sam se zaljubila. Ludo i samo onako kako se jednom u životu voli. Okrenem se prema njemu, a on me već gleda sa već spremnom šalom za koju je siguran da ću se smijati, pa makar nateklih i umornih očiju od neprospavane noći tuge, zato što sam znala da taj osmijeh i te oči neće biti nikada moje, koliko god se trudila. I uvijek tako. U pozadini čujem, još uvijek, meni onaj najprepoznatljiviji glas na svijetu kako izvaljuje neku šalu na koju bi se i najtužniji nasmijao. I onako sav sretan, pogleda me upitno, podigne one obrve i izvije usne u osmijeh i čeka da mu se nasmijem, što sam uradila svaki put. He Bože, toliko ga ne poznajem,a toliko imam osjećaj da mi je najbliža osoba na svijetu. Onaj koga znam, onaj koga želim više od svega na svijetu, onaj koga volim više od mene same. A nikad nije znao. Ali ako bi pogledi govorili, i najveća budala je mogla zaključiti da bih dala život za njega, bez obzira na sve suze isplakane radi mene same, jer proklinjala sam sebe i sad se proklinjem što ga volim i što u svakom sljedećem tražim njega i što me niko ne može iskreno nasmijati osim njega. Naučio me da ne cijenim nikog ko me ne može nasmijati, znajući da samo on to može, osudio me na godine površnih krađa tuđih muških srca, a on je uzeo moje,onog trena kada me pogledao i nasmijao se.
Published on 15:32, 10/25,2015
"Da ga zagrlim onoliko koliko mi fali, ne bi preziveo taj zagrljaj."
Ljudi su jedini krivci za rastanke. Da nekog ne mozes da volis jer je daleko je samo izgovor. Ako nekoga istinski volis prisutnost te osobe je apsolutno nevazna. On je svuda oko tebe. Nesto ce uvijek imati njegov miris, marama, majica, duks... Njegov glas ce ti proci kroz usi kad se prisjetis nekog trenutka. Sve ce te podsjecati na niega. Samo plavetnilo neba, miris mandarine. Pjesma koju slucajno cujes i pjevusis je cijeli dan jer ti ne izlazi iz glave. E to je ljubav. Ljubav koja ne prestaje. I zapamti, nije savrsen, ali je uvijek tvoj.
Published on 08:45, 10/25,2015
Znaj da ces uvijek imati mene. Ovako ludu, blesavu. Da nicije rijeci nece promijeniti ono sto prema tebi osjecam. Ti, uspio si da smiris moje talase, moje misli, moje nemire. Znam da nista nije zauvjek, ali zelim da znas da ce moja radost zbog tebe da bude vjecna. Sreca je nesto prolazno, isto i tuga. Ali radost je ono sto se ne mijenja. Tu je, i uvijek je tik uz tebe. Kao i on. Tu da te podsjeti da nikad nijesii sama, da uvijek postoji neko ko misli na tebe i kada nije tu. Neko ko ti moze uljepsati dan samo svojim prisustvom. I zato ja bitam njega, njega koji je jedini uspio da smiri moje nemire. Njega, koji prihvata mene ovako luckastu. Njega, cije braon oci imaju drugaciji sjaj od svih ostalih. Njega, koji cini da sve ima smisla. Njega, koji me voli.
Published on 01:09, 10/24,2015
I krenula je potpuno neocekivano, potpuno nenadano. Klizila je niz obraze kao da je tu vec vijekovima, a nije bila. Bila je tu mozda tek dvije sekunde,i za sobom je ostavljala dubok trag. Trag koji cu sjutra tesko moci da sakrijem. Ostace mrlja, znak da je bila tu. Iako je sada vec uveliko nema, izdahnula je sa poslednjem sjecanjem na njega. Nisam se osvrtala, nije me zanimalo to sto je on u plavoj kosulji prosao hladno pored mene. Bio je to kraj. Kraj na koji se vec dugo spremam. Bilo je onih nevjernih krajeva u kojima bi mu se uvijek vracala. Ali ovo nije jedan od tih. Ovaj je po suzi drugaciji. Mada ne kajem se. Znam da sa njim nisam napravila ni jednu gresku zbog koje cu zazaliti, osim mozda sto sam mu poklonila svoje srce. Srce koke je on zakljucao i staklenom kredrncu i ne zeli da ga vrati natrah. A moza je i tako najbolje, za buduce. Jer da mi ga je vratio davala bih i vise od njegovih mogucnosti. To bi samo mene dovelo u goru situaciju. Onu iz koje upravo sada izlazim. Kraj je, ovoga puta zauvjek.
Published on 17:37, 10/22,2015
Prelazio mi je nezno prstima po licu. Zatvorila sam oci, a on polako spustajuci svoju glavu prema mojoj, poljubi me u oba kapka. To je probudilo osmeh na mojim usnama, koji je zbog njega utonuo u duboki san. "Smejes se." Naravno da se smejem, pomislila sam. Kako se ne bih smejala kad je on moja radost. "Da." "Hajde poljubi me!" Rekao je hvatajuci me za ruku i privlaceci me k sebi. "Necu!" Suprostavih mu se, a to i nije bas nesto narocito voleo. "Hoces!!" "Ne, necu." Nisam ni uspjela da izgovorim do kraja on je stavio svoje ruke na moje lice, privukao moju glavu prema svojoj, i poljubio me. Odgurnula sam ga, okrenula mu ledja i usnama napravila smijesak. "Zasto si to uradio?" Pitala sam ga i dalje stIjeci u istom polozaju sa istim onim smijeskom. "Hmm, reci da ti se nije dopalo?" Cutala sam. "Sta je lutko, nemas reci a-a?" "I nemam, za tvoje ponasanje nemam reci." "Moje ponasanje je sasvim prikladno mojim zeljama." Nasmijala sam se glasno. "Moram da idem," rekla sam "ali pre toga moram da uradim ovo." Prisla sam mu i poljubila ga u obraz. Znala sam da ce ga to izludeti ali sam ipak u radila. Krenula sam da idem, i kad sam vec bila dvadesetak metara od njega, krenuo je brzim hodom prema meni. "Sacekaj, zaboravio sam ovo da ti kazem." Zastala sam u nadi da ce imati nesto pametno da kaze. Ali ne on je opet uradio istu stvar, poljubio me. "Sad mozes da ides."
Published on 00:35, 10/22,2015
Želim da znaš da si ti moj. Moj si razlog za disanje. Moja si prva suza radosnca. Moje si svijetlo i tama. Mojs si podrška. Moj životni saputnik. Moj si oslonac i smisao života. Moj si kralj. Moja motivacija za svaki napravljeni korak. Moj si poseban u moru sličnih. Moja si budućnost. Moj si svaki osmijeh i iskra u oku. Moj si razlog za sreću. Moja si ljubav. Moje si svako novo jutro. Moj si prvi ples. Moje si prvo iskreno 'VOLIM TE'. Moj si najbolji. Moje si sve na ovom svijetu. Moja si svaka nijansa plave boje. Moj si pravi. Moj si početak i kraj. Bez tebe neću. Pored tebe do smrti. Moj si i tačka.
Published on 14:16, 10/20,2015
Od prvog trena sam znao da mi je na neki nacin sudjena. Iako nikada nije bila moja, pripadala je meni vise nego sto ce pripadati ikome drugo. Volio sam je, volim je i dalje. Izmedju mene i nje je postojala neka sila privlacnosti i ludila. Bila je osoba kojoj bih se uvijek obradovao kada bi je ugledao, mamila mi je osmijehe. Znala je za svaku zenu koja je prosla kroz moj zivot. Sve je znala, vise nego ijedna prije nje. Pricao sam joj o promasajima koje sam imao, o glupostima i greskama koje sam cinio. Bilo je tu uzasnih prica, ali je ona uvjek ostajala. Sjecam se kada sam je poslije tri mjeseca ugledao, dok mi je prilazila razvlacila je svoje usne od radosti. Ali iskren da budem tada sam prvi put shvatio da je njen osmijeh snazniji od mog i da sebi nikada necu moci da oprostim ako ikada povrijedim ovu zenu. Poznavala me je itekako dobro, znala je da moje burne dane popravi toplim rijecima i podrskom koja mi je znacila vise nego bilo sta na ovom svijetu. Znao sam se prema njoj ponasati kao prema svakoj drugoj, a nije bila kao svaka. Razumjela je svako moje stanje, i nikada me nije osudjivala. Da sam joj sam jednom rekao koliko je zaista volim i kako su mi bez nje dani prazni. Bez slike i boja. Da sam joj samo rekao da bih sa njom proveo ostatak zivota jer je ona bila smisao mog postojanja. Bila mi je najveca podrska u zivotu. Bila mi je duga poslije kise. Bila mi je svako sjecanje u kisnom danu. Bila mi je svaki osmijeh. Bila je moj zivot. Bila mi je sve na ovom svijetu. Bila je, sad je nekom drugom.
Published on 23:41, 10/19,2015
Nesto me je uvijek vracalo njemu. Bilo je hiljadu razloga zbog kojih bih ga se odrekla ali samo jedan zbog cega da ga zadrzim. Srce ga je zeljelo. Priznajem nisam ga voljela, ne da nisam htjela, stvarno je zasluzio da iscrpi svaku kap moje ljubavi, ali je ja vise u svojim zalihama nisam imala. Ne za njega, nego ni za koga. Ali sam se sa njim uvijek osjecala slobodno, nisam birala rijeci i nikad se nisam bojala da necu nesto pogresno reci. Medjutim ja sam od onih osoba koje 90% stvari koje osjecaju zadrze za sebe u nadi da ce se pronaci neko dovoljno mudar da ih sam procita. Nije se nasao niko. Uzalud je bilo svako trazenje. Ni pomaka mojim zeljama. Hmm na kraju se sve svede na jedno koliko dobijes toliko das!
Published on 10:30, 10/18,2015
18. Oktobar.
Jutro je pocelo sa nekom dozom radosti. I ako sam usla u trecu deceniju zivota imam osjecaj da je danas pocetak ostatka mog zivota. Okruzena sam samo ljudima koje istinski volim i postujem. I zahvalna sam na tome. One nebitne ostavljam u 19oj godini a ovu 20u zapocinjem osmijehom. Dobro priznajem da je jedina stvar koja mi ide na zivce ptica koja uporno pokusava da udje kroz grile od prozora. Hvala nebu koje nije zaplakalo danas, jer je vec tri dana neprestano plakalo. Ostavljam suze za neki drugi mjesec. Volim ja kisu, zaboga rodjena sam u oktobru, ali danas mi nije porebna. Potreban mi je ON, i par vijernih prijatelja koji bi upotpunili plavetnilo u mojim ocima. Sta cu zazeljeti? Pa nista. Mislim da nije potrebno. Imam sve sto mi treba. Imam Sunce, nebo i plavo more Bokokotorskog zaliva. Imam prijatelje za koje sam spremna i zivot da dam, porodicu koja me podrzava u svemu i taman toliko srece da znam da nije uzaludno mastati. I ovaj 18. Oktobar je zapozeo bas onako kako sam htjela. Hvala mu na tome.
Published on 00:33, 10/17,2015
"Rijetke su osobe koje znaju da upotpune svoje odsustvo sitnicama, a da pritom te sitnice mogu da pariraju velikim stvarima!!"
Evo vec pola sta pokusavam da ih otjeram sa lica. Jednostavno ne zele da se sklone. Valjda je to zbog srece. Cestitao mi je rodjendan iako zna da je sjutra. Sitnica, za njega mala a za mene ogromna. A to najvise cijenim. Dobro, znam da je pijan, znam da je sada u nekom klubu sa drustvom i znam da mi je cestitao rodjendan 24 sata unaprijed,ali to se racuna vise nego ista ostalo. Naravno ubicu ga zato sto pije kad mi dodje u nedelju. Ubicu ga, ali cu ga zagrliti najjace zbog svega sto je do sada uradio za mene. Kisne mi dusa zbog njega. Zbog te moje budale najbolje. Volim ga najvise na svijetu.
Published on 09:13, 10/16,2015
Naidjete tako na nekoga koga ne mozete da izbacite iz glave. Sta god on uradio lose nikada nece biti bitno, jer se sa jednom dobrom stvari iskupio za cijeli zivot. I to je ono sto je bitno. Posle toliko vremena jos ni jedna suza nije potekla zbog njega. Lazem, jeste. Onog dana kad je bio u bolnici. Naravno da mu to nikada necu reci, jer to ne mora da zna. Ponekad pomislim da je za njega zivot samo igra i da mu nista u zivotu nije bitno. Ali onda se sjetim da i ja isti radim. Krijem se od svih i svakoga. Moja osjecanja su samo moja, i niko za njih ne treba da zna. Isto tako i on krije, ali ja znam sve. Kako? Osjeti se. Ne znam kako, ali ja ispod tog titanijumskog oklopa grubosti i strogoce osjetim da jos uvjek ima ljubavi i da se osjecanja skrivaju duboko u tami njegove duse. A njegovo srce cuva otkucaje za bolje dane. A kad ga pogledate direktno u oci osjetite strah. Strah da vas ne izgubi, previse ponosa da bi vas zadrzao. I tada shvatite da ste vi zapravo taj koji je tu da se bori za opstanak. Mozda ce vas zaboljeti a mozda i nece. Sve zavisi do kolicine ljubavi koju ste rezervisali izricito za njega. A ja, ja sam prazna. Kazem mu da ga volim, i znam da bi trebalo da ga voli, jer me jedini razumije, i zna kroz sta sam prosla u proskosti, i sto je najvaznije bio je tu da me zagrli kada mi je sreca rekla NE. Ali ja sam se potrosila. I ne nije u pitanju samo ljubav vec sva osjecanja. Iako znam koje se mali stvare broje ne osjecam njigov znacaj. Naravno znam da su osjecanja tu negdje u mracnim uglovima mojega srca, bjeze na svaki privid svjetlosti, ali su tu. I cuvacu ih, za sebe, za poruke, za ove tekstove, za njega.
Published on 00:00, 10/16,2015
"Kiša, to je jedino što mi se lijepo desilo danas." Gledala sam ga sa cudjenjem. "Kiša?" ponovih zbunjeno. "Da, kiša." Pomislila samo kako me svakim danom sve vise iznenadjuje. Gledajuci njega, tako sigurnog i jakog covjeka kako mi na neki cudan nacin govori da mi je bio los dan. A znala sam, znala sam to po nacinu na koji mi je izgovarao te rijeci. Gledala sam ga dok je lezao pored mene. Njegova crna kosa se presijavala na odsjajima vjestackog svjetla. Kad bi mi nesto pricao pogledao bi me direktno u oci, pa u usne, koje bi se razvlacile na svaku njegovu rijec. Poljubio bi me u celo pa nastavio svoju pricu. "Reci mi sta nije u redu?" prekinula sam ga jer sam znala da nesto nije u redu. "A nervozan sam nesto." "Vidim, hajde ispricaj mi o cemu se radi." "Necu da te zamaram svojim problemima." "Tu sam jer to zelim! " Zatim sam ga poljubila u obraz i nasmijala se onako kako samo on voli. "Znam zivote. Ti mi dodjes kao andjeo cuvar. Tu si kad mi je potrebno, tu si da me dignes sa dna! " Moje oci su se napunile sitnim kristalima koji su krenuli da ostavljaju tragove po mojem licu. "Ne lutko, ne zelim to da vidim. Ne zelim da dopustim da ikada zaplaces zbog mene. Zelim samo da se smijes. To mi je potrebno." Ubijala sam rukama te sitne kapi, ali nije bilo trika da sam ih mogla zaustaviti. Snazne su bile njegove rijeci. Previse snazne za mene. "Volim te." je biko jedino sto sam mogla da izgovorim. Jedino sto je moje srce podrzavalo u tom trenutku. A htjela sam da mu kazem da je moje sve na svijetu. Da bez njega dan ne binbio isti, sunce ne bi isto sjalo. Ovaj grad ne bi bio isti. "Volim i ja tebe sreco moja najveca. Samo da znas, kisa je jedino lijepo sto mi se danas desilo. A ti u zivotu. Zivot bez tebe bio bi kao po kazni."
Published on 09:02, 10/12,2015
"Zar si mislila da cu odustati tako lako?" govorio je cvrsto drzeci me za ruku. "Vidis, te tvoje okice necu nikada moci da zaboravim. Gdje god da gledam, tu su. Pogledam u nebo, vidim tvoja dva plava oka" Nije me i dalje pustao. A htjela sam da odem, htjela sam da odem sto dalje od svega. Ali to mi nije bilo dopusteno. Cutala sam. Bilo mi je pametnije. Da sam rijec rekla tesko bih se izvukla. "Zasto samo cutis, zasto se izmices kad ti se priblizim?" "Jer ja rijecima ne mogu da ti kazem kako se osjecam." Trudila sam se da zadrzim suze ali nijesam uspjela. Previse ga ima u meni. Istog trenutka kada je krenula prva kap da klizi iz mojega oka trgnuo se i zagrlio me jako. Cula sam njegovo srce. Kucalo je brzo. Bojao se i on. Bojao se da ne izgubi jedinu osobu koja je spremna zrtvovati sve zbog njega, ali je morao da ide. Uzvratila sam mu zagrljaj. Obavila sam svoje ruke oko njega i slusala ga kako mi prica da ce uvijek biti tu i kako ce se vratiti po mene. Da me nikada nece ostaviti samu. Cuvace me gdje god ga zivot nosio. Uvijek ce naci nacina da mi se vrati. Nisam mogla vjerovati u to. Ne zato sto su to bile lazi vec zato sto se ne odlazi od onog kojeg volis. A izgleda da on mene nije volio dovoljno jako da ostane i da se bori. Ali eto. Ta stranica mojeg zivota ce biti prazna do nekog buduceg. A dok se on ne pojavi bojacu je bojama neba i mora. Samo da ne bude pusta.
Published on 01:36, 10/12,2015
Jesen se polako uvlaci pod kozu, i ove kise mute puteve kojima koracam. Voda nosi sve lose stvari. More vise nije plavo kao moje oci, ne znam, mutno je. Hmm. Izgleda da se u njemu skupila sva zloba prolaznih ljudi. Kad bolje razmislim, zato i kisa pada. Ali to nece oprati obraze nekih ljudi. Uzalud je. Ovim kianim danima u Kotoru vadi samo on. Najveca radost mojega zivota. Znate, odavno nisam srela takvu osobu. Osobu na koju je tesko da se naljutis jer sve svadje su samo gubljenje vremena. Sa njim sati izgledaju kao minuti, pa ni svo vrijeme ovoga svijeta nije dovoljno dugo da bih se naslusala i nagledala tog covjeka. Sa njim nikad nije dosadno. Rijetko za koga mogu da kazem ovako nesto. Teska sam osoba sto se tice ljudi. Ali ako te jednom zavolim, voljecu te za cijeki zivot. I rekla sam, mogu u sve da mi diraju, ali njega zivotom branim!
Published on 21:05, 10/05,2015
Gledao sam je sa puno ljubavi. Njene oči su sijale poput sunca. Zračila je nekom posebnom toplinom. Da li je to bilo zbog načina na koji se moje srce zagledalo u nju ili zbog onoga što je budila u meni? Bila je poput djevojcice, a opet dovoljno zrela da probudi istinsku ljubav u meni. Kapirala me je kao niko do sada. Citala je moju tisinu.