"Kako da te ikada objasnim njima?"
Naš život je nepotpun sve do onog trenutka dok u njega ne ušeta razlog našeg osmijeha. On. I tada shvatiš da su sve predhodne patnje i boli bile nebitne nasprem njega. Sreća će te uvijek iznenaditi.
Nisam ni slutila da će mi taj čovjek postati najvažnija osoba u životu. Sve je počelo u septembru. A taj mjesec sam najmanje voljela od svih ostali. Ali sve se promijenilo kad sam upoznala njega. Počeli smo da vjerujemo u isto.
''Imali smo sreće, zar ne?“
"Kako to misliš?”
“Što smo se našli. Neki ljudi prožive ceo život i ne nađu to što imamo ti i ja.''
I u tom trenutku shvatam da ni sa kim nisam imala osjećaj koji imam kad sam sa njim. Osjećaj zaštićenosti, pripadanja. Potpuno sigurna, opuštena, voljena, zaštićena od svih, od svega. Jer znaš da imaš zagrljaj u kome bi provela čitavu vječnost. Ruke koje grle kao ni jedne druge, koje kao da su krojene po tvojim proporcijama. Srećna sam dok je pored mene, i na trenutak mi se učini da nikad neće proći. On umije sa riječima. A kad umiješ sa riječima, možeš sve.