Ovaj grad te skriva
Kotor 28.09.
Probudio me je miris muskog parfema, sto je bilo cudno jer zivim sama. Pitala sam se da li se to moja cula poigravaju sa mnom. Naravno da se poigravaju. Resila su da mi vrate sto ga danima nisam videla. Podsvest mi se smeje. A sada kada mislim o njemu dusa mi je ispunjena radoscu. Ne znam kako da vam opisem kako je to kada nekoga pronadjete i nije vam potrebno nikakvo upoznavanje jer osecate kao da ga znate ceo zivot. Vreme sa njim mi je ispunjeno osmesima, cak i kad sam u stanju u kome ni samu sebe ne trpim on je tu da me oraspolozi. Neke stvari mu nikad necu reci jer je premalo ceo zivot za to. Znam da i ja ponekad preteram, ali me on razume. Mada i ja razumem njega. Nekako prepoznam kada mu je los dan. To se oseti. Ne znam kako ali me dusa zaboli kada njemu nije dobro. Znate onaj osecaj u grudima kada predosecate da nesto nije u redu? Upravo taj. Pored toliko losih stvari on je jedina dobra stvar u mom zivotu. Zato ga i ne pustam. Jer zbog njegovog ponasanja prema meni koje je pokazao poslednjih godinu dana zasluzuje da bude voljen. Verujem da postoje ljudi od kojih ne umete da odete. On je jedan od tih. Rekla sam vec jednom da "Jedino zbog njega verujem u dobro". I tako je. Poznajem ga bolje nego sto on poznaje sam sebe. I da, pokusali su da me odvoje od njega sve takozvane 'drugarice', ali kada pronadjete nekog za koga biste dali sve, a njega ni za sta, e tada ste potpuni...