Vise se ne vracam
I tako ti je on došao. Pripremio je jedno "izvini", buket cvijeća, a kad je ugledao da dolazim, zapalio je cigaretu da se malo smiri. Bila sam ozbiljna, osmijehe sam ostavila negdje usput, a ni ubrzani otkucaji nisu bili tu. Srce je normalno kucalo, nije me hvatala panika niti želja da ga zagrlim, zaplačem, čak ni da ga udarim. A on me pogledao onim svojim očima sakrivenim u dimu cigarete. Pružio mi je buket cvijeća, čiji miris me opio, rekao tiho "Izvini, znaš da sam kreten, ali ti si moja mala" i krenuo me zagrliti. Onda sam uradila nešto što nisam planirala. Što ni u najluđim snovima ne bih pomislila da ću uraditi. Vratila sam se korak-dva nazad i pobjegla od zagrljaja u koji sam inače trčala. One oči su me i dalje gledale. Ali ja više nisam gledala u njih onim zaljubljenim, naivnim pogledom. Znali smo. Jedno "izvini" nije ništa riješilo. Previše boli. Previše razočarenja. Previše drugih žena. Previše vremena. I tako sam ti ja otišla.