Svako od nas živi sa demonom u sebi

Published on 20:42, 07/11,2015

Ponekad kad zatvorim oči osjetim njegov miris na trenutak. Već u drugom otvaram oči i miris iščezava. I onda umjesto njegovog mirisa kroz glavu mi prolaze zadnja sjećanja, kad mi sasvim 'slučajno' dodirne ruku. Tada poželim da me zauvjek držii za ruku. To me čini sretnom. Ili me je činilo sretnom. Mislim da to zlo u njemu gradi stabilne temelje morala u meni. Živim u njegovoj podsviesti, njegovih sam misli sasvim funkcionalno djelo. `Volim te´ je samo riječ kojom muškarci opčinjavaju žene. Zatim ih polako uništavaju, jedu im dušu. Ubrizgavaju im otrov, onaj smrtonosni, strah. Strah od gubitka. Neke osobe volite samo zato što mogu da utišaju vaše demone. I onda bol prstane. Na kratko.

 

Ali ništa nije bolnije kao kad čovjek sam sebi nanosi bol. I to najviše preispitivanjem, šta bi bilo da je bilo. Ne, ne radite to sebi. Ne vraćajte se na stvari koje su sada prošlost. Ne vraćajte se u pakao. On je prazan. I svi demoni su pored vas. Oko vas. Samo je pitanje ispod koje maske se kriju. Borite se protiv njih. Svom snagom. Do zadnjeg atoma vaše energije. Kao što je svaka zla kraljica je princeza koju je neko razočarao tako je i svaki hladnokrvni đavo čovijek kome je neko porušio snove. Zapamtite, uvijek ostaje nada. Ostaje nada da tamo, negdje, postoji neko čiji se demoni slažu dobro sa našima.


Ne diži ruku na nas

Published on 01:46, 07/11,2015

''Priznaj mi, jesam li ti nedostajao?'' pitao je gledajući je direkto u oči. Rukom je krenuo da joj skloni  kosu sa lica ali se izmakla. Svaki njegov dodir bi je zaboljeo, ali on to ne bi shvatio.
''Nisi.'' Slagala je i skrenula pogled, nije željela da vidi slabost u njenim očima. A znao je sve što se događalo u njenoj glavi. Uvjek je željeo da bude dio nje.
''Znaš, sa mnom ne bi morala glumiti da si sretna.'' Bezobrazno joj je odbrusio jer su ga zaboljele njene riječi. A ona kako bi ostala jaka i podnijela njegovo prisustvo pokušala je da mu uzvrati ''Zaboravi samo sve što je bilo između nas ako nije problem, i to je to.'' Bilo mu je sada dosta svega, želio je da joj kaže da je voli ali mu ponos nije dozvoljavao. Mada ga je i dalje probadala u srce svaka njena riječ, koja je bila unaprijed isplanirana. ''Zašto mi sad to radiš?'' Jednom rukom joj je okrenuo lice prema svom tako da su im se usne našle na centimetar jedna od druge. Uhvatio je oko struka, čvrsto, dok se ona komešala. ''Dosta mi je vas`muškaraca´. Mrzim te.'' ''Ne.'' ''Mrzim.'' Bila je uporna, ali je on bivao uporniji. ''Ne, ne mrziš. Ludo me voliš. Ludo si zaljubljena u mene.'' Sve što joj je rekao bila je istina, gola, htjela je da vrišti. Njena duša je u tom trenutku grebala zidove njenog bola, zbog čega joj se činilo da se guši. Duboko je udahnula. ''Umorna sam više. Znaš, učinilo mi se na trenutak da me voliš. Ne brini se, prošlo me je.''  To je bila kap koja je prelila čašu. ''Dosta. O-o Bože kako me ubijaš nisi ni svjesna. Volim te glupačo. Volim te više od svega na ovom svijetu i niko mi to ne može oduzeti.'' Krenule su mu suze niz lice. Ona nikada nije vidjela muškarca kako plače, pa nije znala kako da reaguje. Zato ga je samo zagrlila. Znali su da su njih dvoje zbrkani i komplikovani, i veoma loši jedno po drugo.
Ali isto tako su znali da je grijeh ako se dvoje ljudi vole a nisu zajedno. A oni su naizgled voljeli svoj grijeh. Nisu mogli da se ne vole. Kako da ne voliš nekoga koga si gledao dok spava?