Uvijek
Već par sati ležimo zagrljeni. Slušamo radio koji pušta pjesme koje volim. I taj trenutak je mogao da traje vječno da nije počela da svira ona. '' Kao ptica na mom dlanu skakućeš, priznaću ti zašto volim proleće, podeliću i ovu noć sa zvezdama, prekriću te nebom kad budeš zaspala.''
''Da li
možeš da prebaciš na drugu stanicu, molim te?''
''Šta nije u redu sa ovom? U pitaju je pjesma, zar ne?''
''Na neki način?''
''Onaj je u pitanju? Pa mislim da je vrijeme da mi ispričaš tu priču, mislim da
sam ti dao dovoljno prostora. Želim da zam.''
''Ne želim da te povrijedim.''
''Ne možeš me povrijediti, ništa i niko ne može promijeniti ono što osjećam
prema tebi.''
''Jesi li siguran da želiš da čuješ?''
''Jesam.''
''Za šta ćeš mu se zahvaliti?''