Neću biti sama kada dođeš

Published on 00:42, 05/28,2015

"Gdje si? Sta je bilo, zasto mi se nisi javljala?" "Nisam mogla." Mogla sam, naravno da sam mogla, ali nisam jer sam se davila u suzama. Zbog koga, zbog kretena. Ali eto, volim ga i oprostici mu. Oprosticu mu sve gnusne lazi koje mi je izgovorio predhodno vece, lazi u koje je mislio da cu da povjerujem. Naravno budala ne zna da ja znam sve, znam da je isti dan bio sa drugom, a poslije meni pricao kako se zadrzqo kod drugova. Prokletstvo. Zasto bas sad, sada kad amo krenuli pravim putem, kad nas za 9 mjeseci ocekuje divno cudo. U stvari nije ni bitno, nece saznati za to nikada. Vec sam isplanirala sve. Ostavljam ga ovaj put zauvjek. Da, iako ga volim najvise na svijetu, iako ga volim vise i od sebe same. Ali ne moze tako da se poigra sa mojim srcem. Odlucila sam i to je moja konacna odluka, nema predomisljanja. "Reci, sta nije u redu?" "Ma nije nista." "Znam da nesto nije u redu, glas ti nije kao i obicno. Cekaj me, sad cu doci." O ne, molim te ne dolazi. Ne mogu da se suocim sa tobom. Ne u ovim trenutcima. ''Otvori.'' vikao je kao lud i lupao po vartim. ''Odlazi, ne zelim da te vidim.'' ''Sta sam sada uradio?'' ''Samo idi, i ne vraćaj se nikada više.'' ''Jesi li sigurna da tako želiš?'' ''Idi.'' Idi mi i budi srećan sa nekom drugom, ja ću da čuvam naš dom. Ovo je jedini poklon koji sam od tebe dobila. I da znaš ako nekad poželiš da nas potražiš, nas te dvoje čekamo. ''Samo da znaš da te volim i da mi je žao zbog toga što se rastajemo iz meni nepoznatog razloga. Volim te.'' Koliko drugih bi samo dalo sve da su sada na tvom mjestu.
.......9 mjeseci kasnije.....
Jutro je. Bude me sunčevi zraci koji poput leptira plešu po mome licu. Naravno ovu idilu mora da pokvari Dijana. Da Dijana, moja ćerka. Ustajem se iz toplog kreveta sa namjerom da je smirim, ali me omete kucanje na vratima. Pođok po Dijanu i uputih se prema vratima. Otvaram vrata kad on. ''Zašto mi nisi ništa rekla?'' '' Jer si ti bio sa drugom, što dovodi o zaključka da tebe mi ne zanimamo.'' ''Znači to je bilo u pitanju. Pa ako te baš zanima bio sam sa nekom đevojkom, ali da izaberem ovo budalice.'' Izvadi kutijicu crnu iz džepa i kleknu preda mnom. ''Znam da je prošlo dugo vremena i da je možda kasno i da mi nikada nećeš oprostiti što sam tek tako otišao, što se nisam borio za našu ljubav, volim te i previše da bih te zauvjek pustio a odeš.'' ''Volim i ja tebe.'' samo samo počela da plačem, a on je uzeo našu ćerkicu i zagrlio me najljepše do sada. ''Kako si joj dala ime?'' ''Dijana.'' ''Baš onako kako sam ja želio, hvala ti. Zapamti, volim te.''


Blizina - l dio

Published on 15:50, 05/27,2015

Ponekad stanem i gledam u daljinu. Ali prekine me mastanje o tebi. Onda skrenem pogled jer ne zelim da se vracem na staro. "Sta je bilo?" prilazi mi on. "Ma nista." "Kod tebe nista je uvijek nesto, ali ako ne zelis da pricas o tome u redu." Kad bi samo znao koliko me boli tvoje prisustvo ne bi sada bio ovdje. "Pogledaj me i reci da me ne volis." "Ne volim te." "Lazas me, ne gledas me u oci." Ne mogu kad to nije tacno, ali moram da te natjeram da se odaljis od mene.  Prilazi mi i grli me. "Nemoj." "Zasto, da ti mozda ne smeta." Naravno da ne smeta. "Smeta mi." "Zasto? Jer nismo vise zajedno? Ne pretvaraj se da ti jos uvjek nije stalo, osjecam da jeste." "Stavi se na moje mjesto, ne smijem nista do osjecam." "Zbog nje?" "Ne zbog nje, zbog mene." 


Nema te

Published on 01:51, 05/27,2015

Stvar je u tome što, kad si povređen, ne dopuštaš nikome da ti se približi. Ne željiš da iko otkrije tvoju ranjivu stranu. Jer onda zna tvoju slabu tačku i u svakom trenutku može da ispali smrtonosni hitac koji će probiti sve tvoje blokade i proći kroz glavnu arteriju i ostaviti te da do smrti iskrvariš. I zato ne daš nikome da ti se makar malo približi. Kao da se bojiš da će tvoji napukli delići povrediti osobu koja ti priđe, ili još gore - da ćeš se potpuno slomiti od jačine zagrljaja, IPa šta ti onda preostaje, da tjeraš ljude od sebe kako bi pronašao nekog dovoljno ludog i hrabrog da ostane i poželi da nikada ne ode. Uprkos svim tvojim glupostima. Takve osobe su dragocjene, ali rijetke. One su kao nebrušeni dijamant koji tek treba da ide na obradu kako bi se formirao. Takvi smo i mi, neformirani. 


Apsolutna ljubav

Published on 10:22, 05/25,2015

Povrijedio si me. Smrvio si moju dušu na parčiće.Ali neka oprostiću ti sva tvoja nedjela, jer imam osjećaj da te znam oduvjek.Mislim da sam se zaljubila jos prvi put kad sam te vidjela, i svaki sledeći sve vise i vise, potajno i nesvijesno.Znaš, ona prava zaljubljenost se desila kad smo počeli da se družimo i konstantno dopisujemo. Zavoljela sam te mnogo pre 'onog' poljupca, zanš ti dobro kojeg. Da bas onog, na stubu ispred moje kuće. Ee taj dan nikada necu zaboravitii, ali nikad.Kao ni bezbroj stvari koje sam doživjela sa tobom. Neke po prvi put, kao što su bile šetnje, držanje ta ruku. E takve sitnice ja cijenim, zato ti i opraštam. Hvala ti što si me trpio nervoznu i što si znao da me razljutiš sa samo dve reci. Hvala ti za svu uzvraćenu ljubav, hvala ti za tebe. Naravno,  imam bezbroj razloga zašto te volim i mogla bih da nabrajam u nedogled. Volim te jer si isti kao ja, jer si me prihvatio onakvu kakva sam. Volim te jer svaki moj dan ispuniš radošću i osmijehom  čak i kad su tmurni i hladni. Volim te jer i ti voliš mene. Ne znam da li ti pamtiš ali ja, ja pamtim svaki ali svaki naš zajednički trenutak. Sjećaš se da si me zaprosio? I to dva puta.          Ali šta mi vrijede sve tvoje riječi kad ti radiš ono što tebi odgovara. Sebičan si.  Zašto si me ostavio na onakav nacin?  I sam si rekao da je bio ružan. Rekao si mi da me volis kao nikog do sad, i da ne znas kakva bi devojka trebala da se pojavi da bi je voleo vise od mene. A sto bi se mucio da je trazis kad imaš mene? I znas to. Zašto jednom zauvjek ne završiš priću sa njom i vratiš mi se da nastavimo tamo gde smo stali? Jer znam da naša ljubav nije samo igra nesrećnih okolnosti. Sa razlogom je tu. Molim te opravdaj taj razlog. Zbog mene. Zbog nas. I ako si mi nanjeo veliku bol, opraštam ti to. A ti budi čovjek, dođi, zagrli me i satstavi sve ove razbacane parčiće što leže oko mene. Sastavi ih i vidjećeš da si u njima ti. 


Jer ja tebi nisam važna, koliko ti meni značiš

Published on 09:56, 05/25,2015

Sve se to odigralo jedne divne majske veceri. Okupili smo se moje sestre Dragana, Maja, Ksenija, Majin momak Dejan, moja drugarica Zorana i moj brat Ilija kako bi smo proslavili nešto. Za stolom smo sedjeli Zorana, Ksenija i ja, Maja i Dejan su bili na terasi, dok se Igor spremao u sobi kako bi otišao da sretne druga do obližnje vatrogasne stanice. Neko je zakucao na vrata. I ja, koja nisam bila najbliža nešto me je poviklo prema vratima i bez predhodne provjere ja sam ih otvorila. I gle čuda, na vratima je stajao on, Stevan, osoba koja se tako olako poigrala sa mojim osjećanjima i osoba koju ne mogu nikako da zaboravim. 'Ilija traži te Stevan.' On uđe unutra i poljubi me u obraz. Bila sam u potpunosti zbunjena, ali sam se brzo povratila. Sjeo je i počeli smo neku neobaveznu priču. Cijelo vrijeme me je posmatrao. Ne mogu da kažem da mi to nije godilo, ali šta on ima mene da gleda kada više nismo zajedno. Zatim je neko predložio da se spustimo do igraonice  da odigramo partiju stonog fudbala. Naravno to bi sve bilo u savršenom redu da on nije mene zagrlio par puta. Nekako ne obraća pažnju na to, ali kad smo završili krenusmo da izlazimo, i on mi prepreči put i nasloni se na sto za bilijar i kaže mi 'Moramo da razgovaramo. Znaš dugo te nisam vidio.' 'Pa hajde.' I sjeli smo za jedan od stolova koji su bili u blizini, tačno jedno naspram drugog. I tako on mene ispituje nešto, kako sam, šta sam radila poslednjih nekoliko dana? I ja njemu dam neke sasvim obične odgovore. Zatim sam smatrala da je došao i red na mene da ga priupitam nešto, ali sam se suzdržavala još par minuta. 'Znaš, kada sam dolazio ovamo, zastao sam kod onog stuba..' inače stub kod kojega smo se prvi put poljubili '...da iskuliram malo, i sjetio sam se koliko sam se samo namučio oko tebe. I tu ga ja iz čista mira pitam kako mu sada ide. 'Loše, jer sam ispao najveći debil, ne zbog Irme nego što se nisam borio za tebe u potpunosti. Jer mi je stalo do tebe, kao ni do koga prije. Ne mogu da vjerujem kako sam samo raskino sa tobom na tako jadan način.' Hmm ne znam šta da mu kažem, ne mogu tek tako da pređem preko svega. 'Marija zaljubljen sam u tebe još od prvog dana, a ono zbog čega mi je najteže jeste zato što te volim puno.'  Zatim mi je ispričao kako se smuvao sa Irmom, što naravno meni nije bilo do slušanja pa sam predložila da bi bilo bolje da se vratimo gore kako bi on nešto pojeo. Kad smo se popeli postavila sam mu sto da jede, a kad je završio izašao je na terasu. Ja sam ostala da pospremim.  'Marija dođi.' Pozvao me je da izađem na terasu. 'Molim  Stevane.'  'Voliš li me?' Volim, naravno da te volim. 'Molim te reci mi šta ja imam od toga?!' 'Imaj ja i to dosta, ali imaćeš i ti, vjeruj mi.' Ha da ti vjerujem, ne dragi moj vise nikada. 'Znaš Marija, ja sam tebi rekao sve što sam imao.' To sigurno da možeš mirno da spavaš poslije svoje izdaje. 'Šta ti znači ono Irma.M?' 'Irma Milović' kako mi se samo osmijehnuo kad je to izgovorio, ima ubedljivo najljepši osmijeh. 'A jesi li joj vidjela opis i datum što je postavila?' 'Aham, a sjećaš li se našeg datuma?' Samo sam htjela da ga podsjetim na nas. 'Marija nemoj da me izazivaš. Datum koji ćeš ti da pamtiš biće onaj najvažniji, a na taj dan ću da te oženim. To ćeš da pamtiš.' U tom trenutku da sam mogla vrištala bih. ' A reci mi jo ovo. Voliš li Irmu?' 'Volim na neki način, ipak smo provodili neko određeno vrijeme zajedno, nekako se vežeš za osobu,' Kao što sam se vezala za tebe. 'ali nikada neću moći da volim nekoga kao što sam voljeo i volim kao tebe. Naprosto ne mogu da zamislim kakva djevojka treba da bude, da bih je voljeo kao tebe.' 'Znam da ti se više ne sviđam, i da sam te povrijedio...' Znaš ti itekako da mi se sviđaš. '...ali sam morao ovo noćas da ti kažem.' Da olakšaš dušu.


Susret

Published on 17:52, 05/24,2015

Prošlo je puno vremena od kad sam ga poslednji put vidjela. Nedostaje mi. Nekako je prazno bez njega. Počele su neke stvari da me nerviraju, stvari koje su potpuni irelevantne. Zašto obraćem pažnju na sitnice, ne razumijem. Nešto mi je, sitnice me ljute. Ljude ne tolerišem. Plakala bih po cijeli dan. Ali ne, držim se. Ne želim da me gledju sa žaljenjem. Jaka sam ja. Izdržaću. Ovo su moje misli svakoga dana, zašto jednostavno sebi ne dam oduška. Znam pozvaću drugarice da prošetamo. Uzimam telefon u ruke, i u tom trenutku mi stiže poruka od njega 'Da li si slobodna noćas da prošetamo' O Bože, šta da radim? Ne mogu da ga vidim. 'Jesam' Poruka poslata. Ne, šta sam to uradila. 'Uredu, doći ću po tebe u sedam.' Šta da mu kažem, nisam spremna za ovo.  Bolje da otkažem. Ili ipak ne.  Da li je zaslužio još jednu šansu? Mislim da jeste. Ipak je on dio mene. Ne mogu ja ovo ili ipak mogu. A sad sam zbunjena. Razmišljajući šta ću da obučem izgubila sam pojam o vremenu. Neko   je zakucao na vrata. Zar je već sedam. Kako?! Nijesam spremna. Otvorila sam vrata ne pitajuć ko je jer sam dobro znala da je on. 'Idemo odmah, vodim te na jedno posebno  mjesto i neću da gubimo vrijeme. Jer je svaki trenutak proveden sa tobom za mene dragocijen.' 'Samo da znaš da ne mogu dugo da ostanem.' A mogla sam i cijeli život da je htjeo. Stvarno me je odveo na posebno mjesto, tačnije na plažu kaoja je bila ukrašena svijećama i cvijećem. Bilo je predivno, ali nisam htjela da mu stavim do znanja da je sve bilo tako savršeno. 'Kako ti se čini?' 'Pa, fino je.' 'Samo fino?!' 'Šta hoćeš da ti kažem? Da ćeš sa ovim moći da se iskupiš za sav bol koji si mi nanjeo. Ne, ne ide to tako.' 'Oprosti mi, znam da sm te povrijedio i da sam ispao budala zbog svega. Vidjeo sam da mi je život bez tebe siv i prazan. Volim te više od svega na ovom svijetu.' 'Znam ja sve to, ali..' 'Samo nemoj ALI, to nikad ne sluti na dobro.' '...ali, ja ne želim da budem povrijeđena ponovo. Taj bol bi me psihički uništio, a ja to sebi ne mogu da dopustim.' 'Ne boj se, nikada te više neču povrijediti.' Spustila sam glavu i slegla ramenima. On me je privukao k sebi, prstima mi podigao glavu i poljubio me na najljepši način, na način na koji me do sada nije nikad poljubio. Prijalo mi je to. 'Oprostiću ti..'  ali neću zaaboraviti.


Sve

Published on 11:47, 05/24,2015

Ponekad je bolje neke stvari ostaviti za sebe. Neke price trebaju ostati neispricane. Toliko sitnica cini nas zivot da ne treba obracati paznju na krupne stvari, jer svakome ce doci period tuge,nesrece ili suza. Ali znate kako kazu "Poslije kise, since dodje. Jednom mora sve da prodje." I proci ce. Uvijek prodje. Nece nas Bog ostaviti nezasticene i nezbrinute.


On - II dio

Published on 10:41, 05/24,2015

Ne da mi da ga upoznam. Samo me blokira. Ponaša se prema meni kao da sam stvar.
Zato ću ga ignorisati, potrudiću se da me odgurne od sebe jer ja nisam sposobna da sama odem. Nemam snage da se trudim, želim da me sve ovo brzo prođe, da mi se srce pretvori u gvožđe, da me ova želja za njim prođe.
Ali ne mogu, prevelika je želja za tobom. Previše mi značiš da bih mogla tek tako da te izbacim iz života.
Jednom prilikom mi je rekao da su sve žene komplikovane i da mu nisu ponekad jasne a da sam ja najkomplikovanija od svih i gotovo uvijek sam nejasna i ne znam šta hoću.
Nisam komplikovana. Samo on ne zna da ja uspijem da nađemo sve povezano s njim, tekstove, citate, filmove, pjesme… Ne zna da mogu ostati budne do kasno uveče samo da bi makar malo razgovarala sa njim.Ne zna da mogu da pričam o njemu sa bilo kim i da mi nikad ne dosadi, pa makar istu prču ponavljala sto puta.
Ubiću ga negdje. Sve mi se čini da ovo radi namjerno iako on kaže da ne radi, nego se sve to meni čini i sve je to nesvjesno.
Primijetila sam da on briše poruke od mene, nisam baš sigurna ali mislim da to radi kad se naljuti. A ja, ja ih čuvam. Da bih  ga pamtila, da ne bih zaboravila koliko mi samo znači.  Možda je čudno ali meni nije mnogo potrebno od njega. Želim samo da je tu, ne mora da radi ništa, ne mora ništa ni da priča. Samo da znam da je tu.
 Nikad neće saznati koliko ga samo volim, koliko volim način na koji pjeva. Koliko slušam pjesme koje on voli jer se prisjećam kako ih on pjeva.  Ponekad, kada je tišina mogu kroz prozor da ga čujem kako pjevuši. Kad bi samo znao koliko sa koliko radosti je moje srce ispunjeno. Ne vidim nikoga, ne čujem nikoga, samo je on tu. 


Lutanja, maštanja i sanjanja

Published on 11:14, 05/23,2015

 Začu se kucanje na vratima. ''Ko je?'' 'Ne pravi se luda, dobro ti znaš ko je.' Bio je u pravu, znala sam da je on. 'Šta radiš ovdje, zar ne bi trebalo da si sa kući?' 'Da, ali nisam mogao da izdržim da te ne vidi.' 'Zna li ONA gdje si? 'Naravno da ne, uostalom nadam se da neće ni saznati jer ne bismo  mogli imati ovakve susrete.' 'Imaš li ti imalo srama?' 'Pa i ne baš, a i ključ od moje sobe je kod tebe.' 'Zato si ga i ostavio kod mene. Da bi imao opravdanje da dođeš. Zašto joj ovo radiš?' 'Ne treba mi nikakvo opravdanje, znam koliko me voliš i potajno znam da i ti želiš isto. A što se tiče nje, ne radim ja njoj ništa, sama je kriva što ne može da me ima u potpunosti.' Zatim počinje da se približava i hvata me rukom oko struka. Kreće da me ljubi ali se izmičem. Želim ja sve ovo, ali ne preko nečije sreće. Nije ona zaslužila da se on ponaša ovako. Znam da će oni još dugo biti zajedno, a ona baš i nema mušku podršku. Žalim je zbog toga. I onda dođe ovaj ovaj balavac i uništi joj sve snove o idealnom muškarcu. Već je jednom moje uništio, neće i njene. Zagrlih ga snažno, a on me poljubi u čelo. 'Hvala' 'Zašto?' Pitah ga još zamotana njegovim rukama. 'Što ne daš da je povređujem. Predobra si ti za mene. Nadam se sa ćeš naći nekog pravog, koji će se boriti za tebe onako kako si se ti borila za mene.' Htjedoh da mu kažem da ja sve moje na svijetu imam tu pred sobom,ali se ugrizoh za usnu i prećutah. 'Šta je bilo? Zašto si tužna?' 'Nisam tužna, srećna sam.' 'Tako ne izgleda neko ko je srećan, tako izgleda neko ko upravo gubi sve zbog ponosa.' 'Nije to ponos, to je čast.' 'Sve ja to znam, zato se nas dvoje toliko i volimo.' 'Dragi moj, ne voli se ovako.' Samo ga pustih i odgurnuh. 'Kreni svojim putem, i nemoj da mi se vraćaš kad te ona ostavi. Poslušaj me ovaj put. Bori se za nju svim silama ovog univerzuma. Voli je na svaki mogući način. Čuvaj je, ne daj je nikom.'


On - I dio

Published on 10:41, 05/23,2015

Njega  sam upoznala ovdje u studentskom domu. Na prvi pogled me je nešto privuklo kod njega, da li je bila ta nevinost kojom je on zračio ne znam, ali znam da je u meni probudio neka davno zaboravljena osjećanja koja se rijetko po drugi put pronalaze. Ne znam koliko je pametno da se ponovo zaljubljujem  i da ponovo budem razočarana. Sama pomisao na to već mi tjera suze niz obraze. Ne želim da me gleda kao drugaricu. Mislim ne znam šta želim, ali znam da mi to mi ništa ne treba, drugova mogu imati koliko god hoću.  Meni treba on, da me zagrli kad mi je loš dan, da mi kaže da će  sve će biti u redu. Ali on je još dječak koji nije iskusio ništa o životu. A ja se uvijek zaljubim u nekog pogrešnog i nemogućeg misleći da je pravi i mogući. O proklet bio što bez tebe ne mogu zamisliti ni jedan dan. Zaljubljena sam kao budala u njega, a počinjem i da ga volim. Da, da ga volim. Ne znam šta je tu čudno.Rekla sam pred njim danas da je nemoguće nekog poslije dva mjeseca zavoljeti , ali ti se vremenom uvuče pod kozu i postane dio tebe. On me naprosto izluđuje.Postao mi je navika.
 Rekla sam da neću vise o tome sa njim da pričam,jer šta god on rekao i uradio ja sve vise da se zaljubljujem. Volim sto je drugačiji, sto je poseban, jer znam da neću naći nekog kao sto je on. I to boli, jer znam da će ON nekoj drugoj dati ono sto meni nije nikad mogao, svoje srce.
Ne znam kao da se odviknem. Za mene ne postoji niko drugi samo on. Svjestan je on toga, zato mu je lako. Iako me ne želi neka barem zna da ima neko ko će uvjek biti tu. Možda se moje mišljenje vremenom promijeni i on me prestane, ali do tada želim da uživam u ovom divnom osjećaju. Nije mi svejedno kad sam sa njim, njegovo prisustvo mi uliva strah i istovremeno prouzrokuje promjenu mog ponašanja. To ne valja. Postajem ranjiva, i ne mogu da se oduprem njegovim zahtjevima, njegovom osmjehu, njegovim riječima a prije svega njemu. Zna li on koliko je samo hrabrosti i snage potrebno stati ispred njega i ne pokazivati ništa. Kao da je nebitan, a bitan je, itekako bitan.  On će uvijek ostati sve što imam i nemam.On nije svjestan činjenice koliko mi nedostaje kad nije tu, koliko samo priželjkujem da ga vidim, da mu kažem šta osjećam. Da mu kažem sve, koliko me boli njegova ravnodušnost. Ne zna koliko mrzim svaki petak jer znam da on tada ide kući, koliko samo volim nedjelju jer on tada dolazi. Ma nije ni važno, nikada neće shvatiti jer on ''ne može protiv sebe''. Kukavica. Ne može u lice ništa da mi kaže. Sebičan je. Pokušava da bude nešto što nije, ali ne ide čitam ga.


Suze

Published on 20:47, 05/22,2015

 Kiša već uveliko pada.
Njega još uvijek nema. Da se nije negdje izgubio? Ipak je za njega bio šok saznanje da i pored nje takve on i dalje misli o meni. Možda ga je zaboljelo to što je pokušao da ima nešto sa njom a nije mogao da me zaboravi. Smiješno, zar ne? Zašto mi se stalno vraća? Šta želi time postići? Nikad ne mogu preći preko toga da je izabrao nju umjesto mene, a znao je koliko ga volim. Ne boli mene to jer znam da je njena ljubav prazna i neosnovana. I znam da ga nikad neće moći imati u potpunosti zbog toga što će dio njega uvijek pripadati meni. Ona zna za mene i ljubomorna je. Zašto tako mislim? Pa iskreno mislim da nije baš sigurna u njegovu ljubav prema njoj, i zato se pojavljuje ta ljubomora kao doza nesigurnosti. Ne treba da se boji. Ne želim ga više. Tako istrošenog i prljavog. Ali stanem i razmislim, ipak se on meni vraća jer je siguran u moju ljubav. Neće tako biti zadugo. Odričem ga se zauvjek.Odjednom on se pojavljuje. Stoji na vratima moje sobe i smiješi mi se. U tom trenutku mu uzvraćem osmijeh, ali sa nekakvim bolom, kao da je taj osmijeh maska za nešto. I samo mi kreću suze niz obraze. On mi prilazi i grli me. Pokušavam da ga odgurnem jer osjećam miris njen po njemu, ali mi on ne da i sve me čvršće drži. ''Volim te, upamti to. I kad sam sa njom ja sam samo tvoj.'' 
 Kiša prestaje da pada.


Godina

Published on 20:00, 05/22,2015

Da li je ta sklonost prema pisanju mana ili pak vrlina? Mislim da je oboje podjednako. Jer, istina jeste da da papir trpi sve, ali onda imaš uspomenu, još jednu uspomenu. Zamišljam da spaljujem sve napisano tebi. Možda će tako izgoriti i sve uspomene, zajedno sa mastilom. Mnogo emocija sadrže ta slova. Mnogo suza je padalo na tu parčad papira. Na nekima su čak i tragovi ostali. Mnogo bola je skriveno iza tih riječi. No, ko bi to primijetio? Ti? Nisi nikada prihvaćao to. To da svoje srce unosim u te riječi. Nisi shvatao da su te bilješke namijenjene tebi. Nisi mario za to. Tebi su te riječi bile samo razlog podsmjehivanja. A suštinu još nisi shvatio. To je sitnica, ali.. Ako se pisac koji je svoje redove poklanjao tebi, zaljubio u tebe ne baš savršenog, zauvijek ćeš živjeti, jer čak i kada napustiš ovaj svijet, ostati će ti stihovi i pisati će se novi. Ispravka, daleko si od savršenog, nego eto. Ja ću i dalje da pišem. Za sada tebi, mada nikada nećeš pročitati, riješio si tako. A tko zna, možda se ta prokleta navika nekada i promjeni pa najzad spalim sve upućeno tebi i tako i ti izgoriš, ali zauvijek.


Smijeh

Published on 19:57, 05/22,2015

On je meni uvjek izazivao osmeh na lice. U bilo koje doba dana i noći. Često me pitaju zašto se stalno smijem, šta da im kažem da je zbog njega. Pa da me osuđuju. Neka hvala, dobro mi je ovako. Pitao me je jednom da li naše zajedničko smijanje budi u meni neka osjećanja. Odgovorila sam mu 'Ne' drsko, kako ne bi primetio bol u mome glasu. Ne izaziva nista, on izaziva sve!!


Duša

Published on 19:57, 05/22,2015

Kažu da sam bezosjećajna. Nisam, biram kome će se su se otvoriti, jer se ne povjeravam nikome za koga znam da može izigrati moje povjerenje. Ni Vi ne bi trebali. Šta ako se povjeravate lažnom prijatelju, pa znate li koliko ćete samo biti povređeni zbog te greške. Neke stvari treba prećutati, jer znate kako kažu "Dvoje može da čuva tajnu, ako je jedno od njih mrtvo."


Zagrljaj

Published on 19:56, 05/22,2015

Sjećam se jednom sam mu tražila zagrljaj. Nisam trebala da tražim, trebala sam samo da uzmem bez pitanja. Sada žalim zbog toga. Mada taj njegov zagrljaj ne bi promijenio činjenicu da je on mene izigrao, i povrijedio. Ali opraštam mu sve, i to sto je sa njom a traži mene, i to sto mi je zgazio dušu i ukrao posljednju kap moje ljubavi i sve sto smo ikada imali dao njoj. Ne krivim je ni za šta, samo se nadam da će ga voljeti onako kako ga ja volim i da će mu pružiti ono sto je on meni oduzeo, ljubav. Ali zagrljaj mu ne opraštam, zbog toga ga proklinjem.


Daljina, dim i prašina

Published on 19:34, 05/22,2015

  • Šta ti ostaje poslije njegovog odlaska?     Ostaje ti praznina koja ostaje postojana dugo vremena. Trenutak kada ga gledaš kako kupi kofere, ubacuje ih u auto, zatvara gepek i okreće se prema tebi šaljući ti blagi poljubac koji ćeš dugo pamtiti. Sa suzama u očima mu uzvraćaš isti i obećavaš mu da ćeš ga čekati. On se smije kao što se nikad prije nije smijao i tada ti govori kako će i on tebe čekati, a ti znaš da nije tako.     Previše će vremena proći i doći će neko drugi koji nikad neće otići. I to te zaboli jer ne želiš da drugi dolazi, želiš da on ostane i da se bori za vašu ljubav. Ali ovaj odlazak se ne oprašta.
        I tada on ulazi u auto, maše ti i odlazi zauvijek. Sve što ostaje poslije njega je daljina, dim i prašina.


Ništa

Published on 19:32, 05/22,2015

Tu si. Znam da se kriješ u izgubljenim licima slučajnih prolaznika. Poneki me podseti na tebe, ali znam da ti nisi ti. Ponekad zastanem na trenutak misleći da ću te sresti, ali se prevarim. Nema te. Dugo te i neće biti. Nećeš mi nedostajati jer mi nisi ostavio ništa zbog čega bi mi nedostajao.


Izgubljeni

Published on 19:27, 05/22,2015

Ponekad poželim da se izgubim odavde, da nestanem. I odem gdje me niko nikad neće naći. Svijet je okrutan pun mržnje i laži. A on će mi uvek prokleto nedostajati jer je on moje proljeće, moja duga i moja radost. Moja četri godišnja doba. Moj maj, moj oktobar moje sve. Nijesmo mi nikad bili jedno za drugo ali on će uvjek ostati dio mene. Dio koji će uvjek biti prazan, i niko ga nikad neće moći popuniti. Ponekad se uhvatim kako razmišljam o slobodi, i ljudima koji nemaju nikakvih briga na ovome svijetu. Njima je uvjek lako, mada to je prepreka ka stvaranju bolje perspektive. Ne valja uvjek imati srecu, jer kada nastupi tuga čovjek se ne zna izboriti sa njom. On ce uvjek ostati moj neko ko nedostaje, neko ko je izgubljen. Zauvjek.


«Prethodni   1 2 3 ... 19 20 21