On - I dio

Published on 05/23,2015

Njega  sam upoznala ovdje u studentskom domu. Na prvi pogled me je nešto privuklo kod njega, da li je bila ta nevinost kojom je on zračio ne znam, ali znam da je u meni probudio neka davno zaboravljena osjećanja koja se rijetko po drugi put pronalaze. Ne znam koliko je pametno da se ponovo zaljubljujem  i da ponovo budem razočarana. Sama pomisao na to već mi tjera suze niz obraze. Ne želim da me gleda kao drugaricu. Mislim ne znam šta želim, ali znam da mi to mi ništa ne treba, drugova mogu imati koliko god hoću.  Meni treba on, da me zagrli kad mi je loš dan, da mi kaže da će  sve će biti u redu. Ali on je još dječak koji nije iskusio ništa o životu. A ja se uvijek zaljubim u nekog pogrešnog i nemogućeg misleći da je pravi i mogući. O proklet bio što bez tebe ne mogu zamisliti ni jedan dan. Zaljubljena sam kao budala u njega, a počinjem i da ga volim. Da, da ga volim. Ne znam šta je tu čudno.Rekla sam pred njim danas da je nemoguće nekog poslije dva mjeseca zavoljeti , ali ti se vremenom uvuče pod kozu i postane dio tebe. On me naprosto izluđuje.Postao mi je navika.
 Rekla sam da neću vise o tome sa njim da pričam,jer šta god on rekao i uradio ja sve vise da se zaljubljujem. Volim sto je drugačiji, sto je poseban, jer znam da neću naći nekog kao sto je on. I to boli, jer znam da će ON nekoj drugoj dati ono sto meni nije nikad mogao, svoje srce.
Ne znam kao da se odviknem. Za mene ne postoji niko drugi samo on. Svjestan je on toga, zato mu je lako. Iako me ne želi neka barem zna da ima neko ko će uvjek biti tu. Možda se moje mišljenje vremenom promijeni i on me prestane, ali do tada želim da uživam u ovom divnom osjećaju. Nije mi svejedno kad sam sa njim, njegovo prisustvo mi uliva strah i istovremeno prouzrokuje promjenu mog ponašanja. To ne valja. Postajem ranjiva, i ne mogu da se oduprem njegovim zahtjevima, njegovom osmjehu, njegovim riječima a prije svega njemu. Zna li on koliko je samo hrabrosti i snage potrebno stati ispred njega i ne pokazivati ništa. Kao da je nebitan, a bitan je, itekako bitan.  On će uvijek ostati sve što imam i nemam.On nije svjestan činjenice koliko mi nedostaje kad nije tu, koliko samo priželjkujem da ga vidim, da mu kažem šta osjećam. Da mu kažem sve, koliko me boli njegova ravnodušnost. Ne zna koliko mrzim svaki petak jer znam da on tada ide kući, koliko samo volim nedjelju jer on tada dolazi. Ma nije ni važno, nikada neće shvatiti jer on ''ne može protiv sebe''. Kukavica. Ne može u lice ništa da mi kaže. Sebičan je. Pokušava da bude nešto što nije, ali ne ide čitam ga.


Trackback URL

http://www.blog.rs/trackback.php?id=252880

Leave a Reply

One Response to On - I dio