Pa hajde
Hajde da spavamo pod vedrim nebom, pa makar nas komarci uznemiravali cijelu noć.
Hajde da odemo u neki grad gdje niko ne zna nijedan jezik koji mi znamo, pa da se snalazimo kako umijemo.
Hajde da odemo na vrh najviše zgrade, posmatramo ljude i vodimo filozofske razgovore o nebitnosti života.
Hajde da se opet, kao djeca, pentramo po drveću i krademo voće.
Hajde da pripitomimo onu mačku koja nikome neće da priđe.
Hajde da šetamo gradom i da pričamo izmišljenim jezikom.
Hajde da plešemo po kiši.
Hajde da se volimo.
Hajde da se smijemo glupostima.
Hajde da odemo na noćno kupanje na moru.
Hajde da se umažemo sladoledom i tako šetamo ulicama sa najvećim kezom.
Hajde da pomognemo beskućnicima, da saslušamo njihove priče.
Hajde da prkosimo ljudima osmijehom.
Hajde da odemo na livadu, napijemo se, gledamo oblake i smišljamo priče.
Hajde da ponovo budemo djeca, neozbiljni, ali pametni.
Hajde da živimo.
Kamen sa srca
Uzivanje
Sunce. More. Uzivanje. Idilican prizor brodica koji se nalaze blizu obale. 18:15 a sunce i dalje plese po vodi. Samo poneko zaista moze da oseti sunceve zrake po svojoj kozi a da se ne zali na vrucinu. Magicno, jos malo i sunce ce sasvim progutati more i nebo ce promeniti boju iz svetlo plave u tamnu.
Vlastito sunce
Izgubio bi razum pokušavajući da shvatiš moj
Nisi mala
Njen osmijeh mi je sve
Za moju sestru Mariju.
![]()
Svakog 3. u mjesecu u 21.43. pojavljuje se moja draga. I tada u tih 60 sekundi tog minuta sva sjećanja prolete ispred njenih očiju. Ponekad, kao da je kažnjavaju, vrate je u one stare dane, dane kada su ona i on bili tim.
I nije fer da se ta priča završi na tome. Nije fer da njoj srce slome, njoj koja se borila srcem svim za tu ljubav. Zašto on ovoga puta ne bude taj koj je primoran da se sjeća svakog poljupca, svakog zagrljaja, svakog pogleda i svakog osmijeha? Jer su oni obične kukavice, jer nisu u stanju da stojički podnesu svaki poraz, koji žensko može da nosi na leđima a pri tome da se smije.
Zar ona da ostane razočarana u ljubav? Ona koja bolje od svih zna šta je ljubav. Ona koja maglu u očima prikriva osmijehom anđela. Osmijehom koji se javlja kad god mu se ime spomene. Šest slova njegovog imena joj jednostavno poprave dan.
Nadam se samo da mu život ovo neće oprostiti i da će ga kazniti njenim osmijehom, osmijehom zbog nekog drugoga. Samo tada će pravda biti zadovoljena, a ovako su samo šanse veće da je povrijedi ponovo.
Mreža sjećanja
Pridji, ostavi trag usana na mojima.
Pridji, uvedi me u tvoj čarobni zamak što krije besane noći,
Što mi pokazuje pravi put kuda zapravo treba poći.
Pokaži mi da je svijet bolji kad se ruke spoje
Pokaži mi da je svijet najljepsi u dvoje.
Budi moje nebo puno ptica.
Dokaži mi da život nije samo skica,
Nije zbogom teška riječ
Čudni.
Prekosutra je ponedeljak.
Koliko vas od prekosutra ide na dijetu, ili pak od sljedećeg ponedeljka? Čudni smo mi ljudi.
I ne prestaju.
Svi mi imamo ono 'nešto', 'negdje' i 'nekog'.
Sve borbe počivaju u tim daljinama.
Činjenice
- Djevojčice sa velikim snovima postaju žene sa vizijama.
- Kada pomisliš da ne možeš dalje, bolje bi bilo da ubijediš sebe da možeš i da daš svoj maksimum.
- Pretvori namjere u akcije.
- Vjeruj u sebe.
- Svaki muškarac zaslužuje ženu koja će ceniti njegov trud.
- Svaka žena zaslužuje muškarca koji će je poštovati.
- Odluču svakoga jutra da si u dobrom raspolpženju.
- Cilj bez plana je samo želja.
- Kreni prema cilju. Bilo da se ono završi dobro ili loše, to je bilo jedno iskustvo.
- Za sve treba vremena, odustajanje od nečega neće ubrzati proces.
- Postavi cilj koji će te natjerati da ustaneš iz kreveta ujutru.
- Kaži sebi: ''Uspjeću, zato što sam dovoljno lud/a da pomislim da hoću.''
Da li je istina?
Pitali su me: ''Nedostaje li ti?''
''Ne'' sam odgovorila.
Zatim je usledilo ovo: ''Znaš li ti da su ljubav i kijanje dvije stvari na ovom svijetu koje se ne mogu sakriti?''
Za početak dana
Dobro jutro, Mislim da je vrijeme za neke promijene.
Otarasite se nebitnih osoba u svom životu. Ne pokušavajte vući za rukav osobe koje žele otići. Pustite ih, ako ne žele ostati, ne zaslužiju da budu tu.
I zapamtite, uvijek postoji svijetlo na kraju tunela. Uvijek postoji neko ko nas čeka na kraju puta, na kraju dana, na kraju svega… uvijek… Uvijek postoji neko ko nas voli baš takve kakvi jesmo.
S. ''Anonimne ljubavi''
Niti i sitnice koje život znače
Tražio sam kap poklonila mi je okean
Stajao sam i gledao njenu sliku na zidu. Nedostaje mi. Previše je sjećnja u mojoj glavi da bih mogao nastaviti. Uskoro ću joj se pridružiti u tom snu. Ne želim da dopustim da hoda sama tim praznim hodnicima. Siguran sam da je već prestravljena i da me čeka. Zna da ću uskoro doći. I hoću. Samo imam još par nedovršenih poslova ovamo dolje. Par sitnica koje moram da obavim. ''Kad si otišla odnijela si jedan dio mene sa sobom, a da nisi ni primijetila..'' da ponekad volim da privučem stilicu pored prozora, skuvam sebi kafu ili natočim viski, stavim njenu sliku pored i tako pričam sa njom. Nekako osjećam da je tu. Dešava mi se da, ako se zagledam u jednu tačku, njen lik mi se pojavi pred očima. Ali onog momenta kada krenem da joj dotaknem lice isčezne. Isčežne do sledećeg puta, i tako u krug. Umorio sam se više, ne želim da je gledam u intervale, želim da je gledam konstantno. Čak i u ovoj 80-oj godini ja nju još uvijek volim, i volječu je zauvjek.
