Jedan dan na moru

Published on 17:00, 07/09,2015

Posmatram nebo, i osluskujem talase kako udaraju o stijene. Pogled mi mame jedrilice koje pokusavaju da se odrze na vodi, ali bez daska vjetra to im ne uspijeva. Tu sliku krase par skutera i mala jahta koja se usudrila pedesetak metara od obale. Skuteri se probijaju kroz more ostavljajuci za sobom male talase, od kojih poneki zaljulja jedrenjake koji se odrzavaju na vodi. Na par metara od mene grupa djecaka skace u vodu. Hrabri su za djecake njihovih godina. Pomalo se prave odvazni kako bi nadjacali jedan drugoga. Ipak pogled mi i dalje kradu jedrilice, i njihov odraz na vodi. Postavili su sebi izazov, odrzati se bez vjetra. I odrzavaju se vec par minuta, to je valjda uspijeh.


Nekada ti nedostaju uspomene a ne osoba

Published on 14:33, 07/09,2015

Previše me sjećanja veže za osobe koje su me povrijedile.
Nisu me iznenadili tim postupcima, samo su me razočarali.
I ne, ne mrzim ih smo sam izgubila razlog da ih volim.
I tako, dok gledam u more, pogled mi se gubi u daljini.
Razmišljam, prisjećam se svega i shvatam da nije sve što izgubimo gubitak.
To život samo pravi mjesta za nove osobe.
Uvjek sam se vodila onom parolom Bože zaštiti me od neprijatelja,
i tada sam shvatila da sam zapravo počela gubiti prijatelje.
Ne znam, nekako se sada osjećam sigurnije, poput broda koji ima sigurnu luku.
Iako smo danas stranci koji su nekada dijelili sve, ne dotiče me više što nisu u mom životu. Nisu tu sa razlogom.


Pa hajde

Published on 08:33, 07/09,2015

Hajde da spavamo pod vedrim nebom, pa makar nas komarci uznemiravali cijelu noć.
Hajde da odemo u neki grad gdje niko ne zna nijedan jezik koji mi znamo, pa da se snalazimo kako umijemo.
Hajde da odemo na vrh najviše zgrade, posmatramo ljude i vodimo filozofske razgovore o nebitnosti života.
Hajde da se opet, kao djeca, pentramo po drveću i krademo voće.
Hajde da pripitomimo onu mačku koja nikome neće da priđe.
Hajde da šetamo gradom i da pričamo izmišljenim jezikom.
Hajde da plešemo po kiši.
Hajde da se volimo.
Hajde da se smijemo glupostima.
Hajde da odemo na noćno kupanje na moru.
Hajde da se umažemo sladoledom i tako šetamo ulicama sa najvećim kezom.
Hajde da pomognemo beskućnicima, da saslušamo njihove priče.
Hajde da prkosimo ljudima osmijehom.
Hajde da odemo na livadu, napijemo se, gledamo oblake i smišljamo priče.
Hajde da ponovo budemo djeca, neozbiljni, ali pametni. 
Hajde da živimo.


Kamen sa srca

Published on 22:00, 07/08,2015

Opraštam im sve, opraštam onoliko koliko jedno ljudsko srce može da oprosti. Stvarno. Ne zameram ništa što ste do sada loše napravili. Više nije važno, ne vraćem se u prošlost. Taj dio života je iza mene. Osuđujte me koliko hoćete, ali opraštam sve. Jer znam da vi nikada nećete moći oprostiti sebi. I zapamtite, ja ču oprostiti ali neću zaboraviti. Ne treba se svetiti, život će sam doći na naplatu. A ako nekog zaobiđe ne mojte preduziati ništa, odraziće se to kad tad, ako ne na njih onda na njihovu djecu, braću ili sestre.


Uzivanje

Published on 18:18, 07/07,2015

Sunce. More. Uzivanje. Idilican prizor brodica koji se nalaze blizu obale. 18:15 a sunce i dalje plese po vodi. Samo poneko zaista moze da oseti sunceve zrake po svojoj kozi a da se ne zali na vrucinu. Magicno, jos malo i sunce ce sasvim progutati more i nebo ce promeniti boju iz svetlo plave u tamnu.


Vlastito sunce

Published on 08:24, 07/07,2015

Neki mi od prvog trenutka, od kad ih upoznam, odgovaraju više nego neki drugi.
Čudno je to sve. 
Ima tih ljudi, mada su rijetki, koji ti svojom pojavom izmame osmijeh na lice.
Volim ih.
To je kao da imaš vlastito sunce.


Izgubio bi razum pokušavajući da shvatiš moj

Published on 00:20, 07/07,2015

Na svaki dan gledam kao da je poslednji, jer mic po mic oni prolete pred našim očima. Neko se možda nikada neće sećati stvari koje ja neću zaboraviti. Ne gledamo na svet istim očima. Neko gleda da ima što više ljudi oko sebe, dok drugi, kao što sam ja, gledaju da ne budu pred pogrešnih ljudi pa makar i niko ne bio pored njega. Ne želim da trošim vijeme na ljude sa kojima se sreća plaća. Džaba čoveku hiljadu najskupljih parfema, kad mu neće pomoći ako je po prirodi smrad. A što se ljubavi tiče, sve dok u nju veruješ znači da postoji tamo, negde sačuvana još jedna šansa. 


Nisi mala

Published on 21:12, 07/05,2015

Ostavi mržnju sa strane. Koga pokušavaš da prevariš? Sve te izgovorene laži neće promijeniti činjenicu da ti sumnjaš u njega. Izabrao je tebe, zar ne? Sa kim onda vodiš bitku draga? Ti stojiš u mjestu, zato treba da povedeš brigu o svojim padovima. Nemoj da misliš da ti želim zlo, jer ne želim. Samo tvoja frustracija dovodi te do tvog trenutnog stanja. Ti si ta koja je opsjednuta nekim glupim stvarima. Ne znam zašto se ne potrudiš malo ti, a ne sve on da radi. Izgubićeš ga tako. Nije on predmet da radi po tvojoj volji, idi do njega malo. Posveti mu slobodno vrijeme. Svakome bi dosadio isti tempo. Nisi glupa, pa da ne znaš šta treba da radiš. Polako postaješ očajna, a to ne valja. 


Njen osmijeh mi je sve

Published on 12:00, 07/05,2015

Za moju sestru Mariju. 

undefined

 Svakog 3. u mjesecu u 21.43. pojavljuje se moja draga. I tada u tih 60 sekundi tog minuta sva sjećanja prolete ispred njenih očiju. Ponekad, kao da je kažnjavaju, vrate je u one stare dane, dane kada su ona i on bili tim.

 

I nije fer da se ta priča završi na tome. Nije fer da njoj srce slome, njoj koja se borila srcem svim za tu ljubav. Zašto on ovoga puta ne bude taj koj je primoran da se sjeća  svakog poljupca, svakog zagrljaja, svakog pogleda i svakog osmijeha? Jer su oni obične kukavice, jer nisu u stanju da stojički podnesu svaki poraz, koji žensko može da nosi na leđima a pri tome da se smije.

 

Zar ona da ostane razočarana u ljubav?  Ona koja bolje od svih zna šta je ljubav. Ona koja maglu u očima prikriva osmijehom anđela. Osmijehom koji se javlja kad god mu se ime spomene. Šest slova njegovog imena joj jednostavno poprave dan. 

 

Nadam se samo da mu život ovo neće oprostiti i da će ga kazniti njenim osmijehom, osmijehom zbog nekog drugoga. Samo tada će pravda biti zadovoljena, a ovako su samo šanse veće da je povrijedi ponovo.


Mreža sjećanja

Published on 08:27, 07/05,2015

Pridji, isprepleti prste mojima,
Pridji, ostavi trag usana na mojima.

Pridji, uvedi me u tvoj čarobni zamak što krije besane noći,
Što mi pokazuje pravi put kuda zapravo treba poći. 

 Pokaži mi da je svijet bolji kad se ruke spoje
Pokaži mi da je svijet najljepsi u dvoje.

Budi moja sigurna luka,
Budi moje nebo puno ptica.

Dokaži mi da život nije samo skica,
Pridji mi i ostani tu zauvjek, medju mojim prstima.
 
 


Nije zbogom teška riječ

Published on 21:13, 07/04,2015

Osoba sam koja 'zbogom' izgovara ne tako rado. I smatram da za neke rastanke nikada ne treba reći to. Zbogom znači napustiti, a to napustiti znači ostaviti, odustati i otići zauvjek. Zaboraviti sve ono što je bilo. Zato sam odlučila da je najbolje da odem bez ijedne riječi. Nečujnim koracima sam samo nestala iz tvog života. Jedino tako bih mogla pronaći onu istinsku sreću. Daleko od tebe. Ništa ne brini, mi živimo kao što sanjamo, potpuno sami. 
undefined


Čudni.

Published on 20:04, 07/04,2015

Prekosutra je ponedeljak.
Koliko vas od prekosutra ide na dijetu, ili pak od sljedećeg ponedeljka? Čudni smo mi ljudi.


I ne prestaju.

Published on 23:41, 07/03,2015

Svi mi imamo ono 'nešto', 'negdje' i 'nekog'.
Sve borbe počivaju u tim daljinama.


Činjenice

Published on 19:31, 07/03,2015

  • Djevojčice sa velikim snovima postaju žene sa vizijama.
  • Kada pomisliš da ne možeš dalje, bolje bi bilo da ubijediš sebe da možeš i da daš svoj maksimum.
  • Pretvori namjere u akcije.
  • Vjeruj u sebe.
  • Svaki muškarac zaslužuje ženu koja će ceniti njegov trud.
  • Svaka žena zaslužuje muškarca koji će je poštovati.
  • Odluču svakoga jutra da si u dobrom raspolpženju.
  • Cilj bez plana je samo želja.
  • Kreni prema cilju. Bilo da se ono završi dobro ili loše, to je bilo jedno iskustvo.
  • Za sve treba vremena, odustajanje od nečega neće ubrzati proces.
  • Postavi cilj koji će te natjerati da ustaneš iz kreveta ujutru.
  • Kaži sebi: ''Uspjeću, zato što sam dovoljno lud/a da pomislim da hoću.''


Da li je istina?

Published on 12:29, 07/03,2015

Pitali su me: ''Nedostaje li ti?''

''Ne'' sam odgovorila.

Zatim je usledilo ovo: ''Znaš li ti da su ljubav i kijanje dvije stvari na ovom svijetu koje se ne mogu sakriti?'' 


Za početak dana

Published on 08:08, 07/03,2015

Dobro jutro, Mislim da je vrijeme za neke promijene.

Otarasite se nebitnih osoba u svom životu. Ne pokušavajte vući za rukav osobe koje žele otići. Pustite ih, ako ne žele ostati, ne zaslužiju da budu tu.

I zapamtite, uvijek postoji svijetlo na kraju tunela.  Uvijek postoji neko ko nas čeka na kraju puta, na kraju dana, na kraju svega… uvijek… Uvijek postoji neko ko nas voli baš takve kakvi jesmo.

 


S. ''Anonimne ljubavi''

Published on 00:55, 07/03,2015

Najgore od svega je što sam mislila da nisi prolazan. Da će me neka osjećanja uvjek vezivati za tebe. Pogriješila sam. Ne mogu da kažem da sam se preko noći odrekla tebe jer nisam. To je već neko vrijeme odlučeno, samo sam preko noći skupila hrabrosti da to izgovorim naglas. I uspjela sam. Moj glas se daleko čuo. Svojim postupcima si pokušao da me okreneš samu protiv sebe, ali moja snaga se ne može mjeriti sa tvojom. Ja sam uvijek bila jača, hrabrija. Dobro se ja sjećam kada si mi rekao da ću kada budem gledala na ovo za par mjeseci da kažem sebi kakav si kreten bio, greška. Ne gledam ja na tebe kao na grešku, ja na tebe gledam kao na lekciju. Onu poučnu. Previše sam ja tebi slobode dala, previše propuštala. Čovjek se skine sa teške droge, nemo sebi davati za pavo da misliš da se ne može skinuti sa čovjeka. Ljubav je poput droge, a samo je na tebi da li ćeš se izliječiti od te bolesti. A ja jesam. 


Niti i sitnice koje život znače

Published on 00:00, 07/02,2015

Jedan sat je posle ponoći, gledam u nebo. Pun mesec, nekoliko oblačaka tu i tamo, zvezde raspršene po nebu kao da su se dogovarale. Osećam miris noći, nekako je poseban ove prve julske noći. Od jednom osećam kako mi se mačka vrti oko noge. Pogledam je, ona počne da mjauče. Shvatam, hoće da se mazi. Sedam na pod a ona mi se pruži u krilo i poče da prede. To je osećaj zadovoljstva. Zna ona dobro šta voli. A ja volim nju. Brojala bih zvezde ali sam čula da ne valja da se broje, ali niko da mi objasni zašto. Mada nema veze, mačka mi skreće pažnju ližući mi ruku. Opet mjauče, kao da želi da razgovara sa mnom. Počinjem da joj pričam kako sam provela dan. Rekli bi ste suludo, kao da razgovaraš sam sa sobom, ali nije tako. Ona kao da me sasluša, ne osuđuje i mjaukanjem pokuša da ti pomogne. Sećam se jednom kad me je boleo stomak ja sam ežala na krevetu i ona je došla, legla mi na stomak i počela da prede. Zato više preferiram mačke kao kućne ljubimce nego pse. Iako sam čula da su mačke pravo zlo, ja u to ne verujem. U svom 19-o godišnjem životu imala sam preko 100 mačaka i nijedna nije bila zla/lukava/bezobrazna, sve su bile umiljate. Čak je jedna pila poslušna poput psa, kad bih tapnula rukom na prazno mjesto na krevetu ona bi došla. Kao da je dresirana. Voljela sam je zbog toga. Ubeđena sam da su bolje od većine ljudi koje poznajem. I stojim iza toga.


«Prethodni   1 2 3 ... 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 20 21 22  Sledeći»