Opet bih zivot dala... Tebi, samo tebi.

Published on 15:32, 10/25,2015

"Da ga zagrlim onoliko koliko mi fali, ne bi preziveo taj zagrljaj."

 

 Ljudi su jedini krivci za rastanke. Da nekog ne mozes da volis jer je daleko je samo izgovor. Ako nekoga istinski volis prisutnost te osobe je apsolutno nevazna. On je svuda oko tebe. Nesto ce uvijek imati njegov miris, marama, majica, duks... Njegov glas ce ti proci kroz usi kad se prisjetis nekog trenutka. Sve ce te podsjecati na niega. Samo plavetnilo neba, miris mandarine. Pjesma koju slucajno cujes i pjevusis je cijeli dan jer ti ne izlazi iz glave. E to je ljubav. Ljubav koja ne prestaje. I zapamti, nije savrsen, ali je uvijek tvoj.


Kad neko uspije da smiri tvoje nemire...

Published on 08:45, 10/25,2015

Znaj da ces uvijek imati mene. Ovako ludu, blesavu. Da nicije rijeci nece promijeniti ono sto prema tebi osjecam. Ti, uspio si da smiris moje talase, moje misli, moje nemire. Znam da nista nije zauvjek, ali zelim da znas da ce moja radost zbog tebe da bude vjecna. Sreca je nesto prolazno, isto i tuga. Ali radost je ono sto se ne mijenja. Tu je, i uvijek je tik uz tebe. Kao i on. Tu da te podsjeti da nikad nijesii sama, da uvijek postoji neko ko misli na tebe i kada nije tu. Neko ko ti moze uljepsati dan samo svojim prisustvom. I zato ja bitam njega, njega koji je jedini uspio da smiri moje nemire. Njega, koji prihvata mene ovako luckastu. Njega, cije braon oci imaju drugaciji sjaj od svih ostalih. Njega, koji cini da sve ima smisla. Njega, koji me voli.