Poslednje o njemu
I krenula je potpuno neocekivano, potpuno nenadano. Klizila je niz obraze kao da je tu vec vijekovima, a nije bila. Bila je tu mozda tek dvije sekunde,i za sobom je ostavljala dubok trag. Trag koji cu sjutra tesko moci da sakrijem. Ostace mrlja, znak da je bila tu. Iako je sada vec uveliko nema, izdahnula je sa poslednjem sjecanjem na njega. Nisam se osvrtala, nije me zanimalo to sto je on u plavoj kosulji prosao hladno pored mene. Bio je to kraj. Kraj na koji se vec dugo spremam. Bilo je onih nevjernih krajeva u kojima bi mu se uvijek vracala. Ali ovo nije jedan od tih. Ovaj je po suzi drugaciji. Mada ne kajem se. Znam da sa njim nisam napravila ni jednu gresku zbog koje cu zazaliti, osim mozda sto sam mu poklonila svoje srce. Srce koke je on zakljucao i staklenom kredrncu i ne zeli da ga vrati natrah. A moza je i tako najbolje, za buduce. Jer da mi ga je vratio davala bih i vise od njegovih mogucnosti. To bi samo mene dovelo u goru situaciju. Onu iz koje upravo sada izlazim. Kraj je, ovoga puta zauvjek.