Čovijek izludi kad nekog bitnog izgubi

Published on 15:25, 08/05,2015

Do juče smo bili zajedno, a sada te nema. Iščitavam naše poruke, gledam naše slike i pitam se kako? Pa zar je moralo biti ovako? Nema te. A ja ne vidim i ne čujem ljude oko sebe. Dani su sivi, tamni od kad nisi tu. Ni da sam od čelika ne bih podnijela taj teret. Kao da je neko iščupao dio mene,  ali ne brini neću dati da me slome. Čini mi se da je prošlo samo par sati od kad sam zadnji put vidjela tvoje lice. Pamtim svaku poru, mladež, sve pamtim. Dobar umire mlad. Teško je oprostiti se kad se nađeš u ovoj situaciji. Da te gledam u oči kad ti kažem šta me muči, i da vidim tvoje nježne oči kako mi uzvraćaju pogled govoreći mi da će sve biti uredu. Poželim da te nazovem, ali znam da nećeš biti tu da se javiš. Gledaš li me sada odozgo? Da li si ponosan na mene, i na ono što sam postala? Tvoja mala djevojčica je odrasla. Iako smo planirali da kroz život plovimo zajedno sada sam sama na sred Tihog okeana. Borim se sa talasima i olujama koje pristižu. Znam život je surov, svaka ljubav ima cijenu koju plaćamo. A ja, ja je skupo plaćam. I plačem, i gušim se u suzama. Pomozi mi da razumijem zašto? Fališ mi, ni ne znaš kako. Želim da te zagrlim jako, jer mi srce puca kao staklo. Javi se makar u snovima, da znam da si dobro, da si sa tvojima. Vedro nebo iznad grada, a ja još vidim sivo. Bože zašto si ga uzeo, šta ti je on skrivio. Tom ulicom više ne mogu proći, jer vidim tvoju sijenku i mislim da ćeš meni doći. Nema te. Poželim dušu đavolu da prodam samo da ti se pridružim. Misli mi poremeti eho tvoga glasa ''Čuvaj se, voli te tvoj dasa.'' 

 

 

Tekst posvećujem svima koji su  
nekad izgubili nekoga bitnog.
Bol je uvijek ista. 


~Jer ljubav je kad sve o tebi znam, I sve što znam ti opraštam~

Published on 04:07, 08/05,2015

 

''Hvala ti.''
''Zašto?''
''Zato što si ostala uz mene.''
''Dok sam živa nećeš biti sam.'' 
''Ludoo. Volim te najviše. Ti si moje sunce.'' rekao je stavljajući mi ruke oko struka. Nježno. Kao da mu život zavisi od tog dodira.
''Voliš me?'' volim i ja njega, ali ja sam od onih osoba koje teško izgovaraju tu riječ. Jer kad je izgovorim to stvarno mislim. I zauvjek. 
''I previše. Apsurdno je sada govoriti šta si meni ti.'' znala sam šta mu je bilo na umu, poznavala sam ga i suviše dobro da bih znala da on u meni vidi cijeli svoj svijet. ''Čuvaću te od svih. Iako mi to do sada nije uspijevalo, sada će morati.'' privukao me je k sebi, osjetila sam toplinu njegovog tijela, spustila sam svoje ruke na njegove i čvrsto ih zagrlila. 
U tom trenutku se jedna suza iskrala iz mog oka, pokušala sam da je sakrijem, i možda bi mi uspjelo da ta kap nije pala na njegovu ruku. On se trznuo kao da ga je ta sitna kapljica zaboljela. Okrenuo me je prema sebi, stavio svoje ruke na moje lice i palčevima počeo da mi briše suze. ''Ne, ne. Ne želim da plačeš. Gdje si čula da sunce curi'' To me nasmijalo, i prestala sam da plačem. ''Ljubi me budalo.'' kroz smiješak mu naredih. A on pokorno ispuni naređenje. ''Niko kao ti ne ljubi tako jako.'' Nasmijao se i poljubio me u vrat. ''Noć je kriva za sve što radim.''