"Voleću onog dana kad me muškarac potčini svojom inteligencijom, kulturom i autoritetom..."
Naučena sam da volim tiho. Rekli su mi da samo takve ljubavi uspjevaju. One bučne i glasne, one se brzo razbježe. Ali ja sam voljela sam tog čovjeka. Voljela sam način na koji je uvijek mirisao. Znao je gdje i koliko treba da nanese taj otrov. Stavljao ga je ne previše da ga drugi ne osjete, ali sasvim dovoljno, dovoljno da me cijelu veče drži prikovanu uz svoj vrat. ''Kad nestane riječi ostaće tišina." rekao mi je jednom prilikom, dok sam stajala kraj prozora i posmatrala kako se more talasa. Razmišljala sam o njegovoj blizini i kako mi je drago što je baš sada tu. Nisam smjela predugo da razmišljam, jer bi u moje misli ušetali nemiri, ali ovog puta on prekinu nemire, i oni ostadoše pred vratima. " Hajde dođi. Samo lezi. Priljubi se uz mene i ćuti... Hoću da na tren osetim tvoju blizinu. Tvoje nago telo tik uz moje. Tvoje otkucaje srca. Taj nežni poljubac na mom ramenu i toplotu koju šire naša tela..." Oduševljavao me je na neki neobjašnjivi način. Čuvala sam nježnost i hrabrost u istoj posudi. Taj njegov otrov ću pamtiti do kraja života. Ubijao me je ljepotom na sve moguće načine. Toliko da svaki put kada bi me pogledao onim njegovim blagim očima boje kestena moje srce bi stalo. On je mome životu donio boje, prave one dugine boje. Spektar svih nijansi. Takvog sam nekog željela oduvjek. On je taj koja moju nemirnu sudbinu iz ovog bednog haosa vodi prema tajni i čaroliji. Ali on je uvek tu i uvek me privlači i upija svojim ćutljivim, mističnim pogledom. Njegovog mirisa ću se sjećati na svakom koraku, to je prvo što me je za njega vezalo. On. Ja. Miris mora i noći. Sami. Zavoljela sam ga prvim uzdahom. Jako. Poput čelika. Ali sam se idalje plašila da će otići prvim svitanjem. Bila sam sigurna da će me i on pustiti kao i svi, ali nije.Tu je. Drži me za ruku i priča mi o sreći. Zatim mi se obratio blagim tonom "Ja samo hoću da sjednem u auto sa tobom. Naspemo goriva do vrha. Spustiš ruku na moju. I krenemo. I ne vraćamo se. Molim te. Pristani." Nesigurno ali najhrabrije moguće sam rekla da pristajem. Nema nam kraja. Dovoljno ga volim da ga ne zaustavljam.