Kao nije suđeno, sve je protiv nas, a uvijek ti i ja na kraju svega…
Sve je počelo mnogo prije nego što sam mislila. U tom trenutku ništa nije govorilo da će on da bude osoba zbog koje ću da se postidim kad ga pomenu. A zašto pitate se? Pa razlog je jednostavan. Postidim se kada shvatim da se zaljubim u naš razgovor koji nekome ne znači ništa, u pogled koji svakome drugo izblijedi i u taj prokleti osmijeh koji je poseban samo meni iz nekog nepoznatog razloga. Možda zvuči glupo, a kako i neće, ali zaljubim se u trenutak. DA, stara škola. Zabrinula bih se da je drugačije. U ostalom, kada sam prije čitala knjige u kojima se pominje to da, žena koja voli, otvori mjesto za pisanje poruke, napiše je, izabere među kontaktima Njega i izbriše - nisam vjerovala. Zapravo je bilo nemoguće da bi to ta glupača uradila! Previše kukavički, bez ikakvog smisla, tu poruku nedostajanja nikada nije poslala. Sada, iz ovog ugla, godinama kasnije, više ne djeluje isto. Sve ima smisla. Znate li koliko je samo teško ne reći ništa? Kada svaki dio vašeg bića želi da uradi suprotno?
Vjerujte mi kad vam kažem sledeće. Ta jedna poruka meni je mogla da promijeni sve. 'Sve' je velika riječ, ali tako je. Da je bila poslata onog trenutka kada sam je obrisala, nikada ne bih upoznala neke divne ljude koji su sada važan dio moje ''istorije''. Neki od vas će pomisliti da mi nije dovoljno stalo, jer možda da mi je stalo poslala bi tu prokletu poruku. Ne, ne, totalno pogrešno. Ako smo do toga stigli znači da nešto nije bilo kako treba. Možda je trenutak bio pogrešan, a možda i mi. Nikada to nećemo znati, jer smo preko nekih ''ZAŠTO?'' rođeni da pređemo. To si jednostavno pitanja na koja nam odgovor neće doći poštom. O da izvinjavam se savremenoj tehnologiji. Old school people, remember?
Ali, ostavimo sve ovo po strani. Ljudi krenite sada. Krenite od mjesta gdje ste sada. Krenite sa strahom. Krenite s bolom. Krenite sa sumnjom. Neka se ruke tresu. Neka glas zadrhti. Samo krenite i nemojte stati. Krenite sa onim što imate. Samo krenite. Nemojte se osvrćati, oni koji su ostali iza vas tu su sa razlogom ili da vam se podsmijevaju jer ste uspjeli ono što oni nisu ili da vam budu vjetar u ledja za one malo teže dane. Dakle svako ima svoje mjesto, svoju svrhu. I ne zaboravite da se smijete. Neko će se zaljubiti u taj vaš osmijeh kao što sam se ja zaljubila u njegov.
Ne zelim rijeci, zelim nju..
Raj bi u Pakao pretvorio samo da istjera svoje
♥Misliš li ti da smo nas dvoje stvoreni jedno za drugo?
♥Ne znam, možda smo baš pogrešni. Ali niko nikom nije poslat slučajno. Isto tako postoje neke stvari u ljubavi koje ne možeš da isfoliraš. Sjećaš se na samom početku kada bi mi se nasmijao, a ja bih odmah skrenula pogled kako ne bi vidio onaj moj blesavi kez.
♥Sjećam se kao da je bilo juče, posmatrao sam te kraičkom oka i čekao da me pogledaš. Zatim sam ti se osmijehnuo, a ti bi se pravila luda, kao nije ti milo. Ti tada nisi znala, ali ja sam odmah znao da postoji neka iskra među nama.
♥Kako si to mogao da znaš?
♥Pa svaki put kada bi skrenula pogled vidjeo bih ti rupice na obrazu dok se smiješ. To nisi umjela da isfoliraš, kao ni sjaj u očima dok me gledaš.
♥To nikada nisam ni željela da foliram. Željela sam samo tebe.
♥Pa, sada sam tu. Koje su tvoje sledeće dve želje?
♥Ako ti kažem sada neće se ispuniti.
♥Dobro, ali samo da znaš da se neću smiriti dok ne ispunim sve tvoje želje. Zbog toga moraš da mi daš nagovještaj za još jednu želju.
♥Uredu, možda neće zvučati kako treba ali sam si tražio. Dakle ili cu imati sina sa tobom ili cu ga nazvati po tebi, na tebi je da izabereš.
♥Sviđa mi se kako razmišljaš. I samo da znaš da ću nastojati da ispunim to, kako god da zvuči.
♥Hvala, možda će uptavo ta želja biti odgovor na tvoje pitanje da li smo stvoreni jedno za drugo.
♥Nego, htjeo sam da te pitam sledeće.
♥Hajde pitaj.
♥Šta te je to privuklo kod mene? Reci mi šta je to toliko bilo snažno da nisi umjela da sakriješ taj tvoj sjaj koji i dan danas posjeduješ. Jer nećemo da se lažemo sijala si kao Sunce.
♥Stvarno želiš da znaš?
♥Da, mnogo me zanima.
♥Ako je tako onda ću ti reći. Postojao je samo jedan jedini momenat kada sam bila ubijeđena da se neću umijeti izvući iz tvoje zamke. Samo jedan momenat i tvoj pogled.
♥Daj ne izmišljaj sad. Pogled? Sve ovo zbog pogleda?
♥Samo konkretno zbog tog jednog pogleda. U tom trenutku je samo nešto kliknulo i znala sam da će me te tvoje oči proganjati danima. I da neću umjeti da se izvučem iz te zamke ljubavi. A želim te voljeti na način na koji su stari pisci i pjesnici voljeli svoje ljubavi, na način na koji danas ljudi više ne znaju i ne žele voljeti, na način na koji ti zaslužuješ da budeš voljen.
♥Vidiš, ti si prva koja tako gleda na mene, na nas. I zbog toga si upravo ti ta koja zaslužuje ne samo da joj skinem zvijezde sa neba nego Mjesec.
Da ti kazem da te volim!
A ponekad, uprkos svemu, protiv svake logike, nadamo se.
''Ne znam gdje me život vodi, ali se nadam da će me odvesti tebi.''
Postojale su neke riječi koje nisam mogao njoj da izgovorim. Pokušao sam, ali mi je u grlu svaki put zastala knedla. Željeo sam da joj priznam sve. Prihvatala me je u potpunosti onakvog kakav jesam. Bila mi je bliže nego svaka prije nje. A ja budala nisam uspijevao da joj kažem, da je svakog dana tražim u svim prolaznicima očekujući da ću ugledati taj njen osmijeh koji se pojavi zbog mene. Dajte nisam blesav, vidi joj u očima. Sjaj. Tu je samo kad razgovara sa mnom, sa drugima se momentalno gasi. Mislim da bi i budala uspjela to da ukapira. Vidite, nešto joj ne da da me pusti, ali ubijeđen sam da ne zna da ja znam šta budim u njoj. A ja se ponašam kao idiot. Ne želim da je uplašim. Želim joj reći da je posebna i da mi ne izlazi iz glave. Želim da je držim za ruku i da joj kažem da je nikada ne želim pustiti. Hoću da joj koljena klecaju zbog mog dodira. Da se sva izgubi kad je poljubim. Da je ujutru gledam kako se šeta u mojoj majici, sva ponosna jer je dobila šta je htjela. Mene. Ništa mi ljepše ne bi bilo nego da je naljutim, pa ona onako bijesna da mi okrene leđa, kao gleda kroz prozor. Pa onda, da te razljutim, uzmem da te grlim otpozadi, oko struka. Ti bi se zatim trzala, praveći se da ti smeta. Ali u stvari mislim da bi ti se svidjelo. A kada bi me zagrlila osjetio bih kako ti srce brzo kuca. Tvoj pogled bi postajao moj svemir.
Ne znam da li si umorna od čekanja mene, da se osvijestim i shvatim da mi trebaš. Znam samo da ljubav ima jedno ime, jedne oči i jedan osmijeh. I svi se oni zovu tvojim imenom.