Ovaj grad će prepoznati ljubav

Published on 22:12, 03/16,2017

Šta ako ti kažem da sam pronašla svoju iglu u plastu sijena? Da sam poslije duge bitke pronašla nekog zbog koga su moje oči ponovo dobile sjaj. I ništa na mene nije imalo toliki uticaj kao tvoje oči onda kad znam da me gledaju. A ja kao malo dijete, postiđeno skrivam pogleda jer se plašim da ćeš primjetiti koliko sam samo luda za tobom. Da te nisam upoznala vjerovatno bih i dalje mislila da se nikada neću moći ponovo zaljubiti. Da me niko neće toliko nervirati. Ko bi mi uporno tjerao inat? Možda će ove riječi ostati samo riječi, skrivene i pročitane od strane svih osim onoga kome su zapravo namjenjene. Želim da mi se nasmiješ dok me privlačiš k sebi i da mi kažeš kako ti ne smeta što se ljutim samo da nikada ne prestanem da te volim. Želim da se trudiš oko mene kao da prije nas nije bilo drugih ljubavi. Kao da sve počnemo iznova. Želim da nikada ne prestaneš da budeš tvrdoglav i tako poseban. Da me i dalje gledaš tako uporno sve dok ne izmamiš moj osmjeh jer ne mogu dugo da budem ozbiljna. Želim da nikada ne prestaneš da se smiješ. Koliko god tvoj osmijeh bio iritantan uvijek će uspjeti da mi popravi dan. I koliko god da pada kiša, tvoje oči će uvjek biti moje najvedrije nebo.


Neko pravi korake,dok neko priče prodaje.

Published on 03:00, 03/02,2017

Bilo je gluvo doba noći kada sam čula kucanje na vratima. Nisam očekivala nikoga, ali sam ipak otvorila vrata. I tu je stajao on. Predstavljao je prošlost. Prošlost koja je odlucila da zakuca na vrata poslije toliko vremena. ''Šta radis ovdje?''  Pogledala sam ga sa iznenađenjem. ''Mogu li da uđem?'' ''Uđi ali nemam mnogo vremena, a ni živaca za tebe.'' Rukom sam mu pokazala gdje da sjedne. ''Želiš li nešto da popiješ?'' Pitala sam ga dok sam sebi sipala vodu. ''Ne hvala, dobro sam.''  Sjela sam naspram njega. ''Htjeo sam da pričam sa tobom.'' Pokušao je da me uhvati za ruku, ali sam je izmakla. ''Nemoj ni da pokušavaš, nego počni.'' Bila sam drska. Sjedjeti u sobi sa momkom koji ti je slomio srce bilo samo po sebi bolno, a kamo li za bilo kakav dodir. ''Želim da me saslušaš, bez prekidanja.'' Klimnula sam glavom kao znak prihvatanja njegovog 'zahtjeva'. 

''Nisam bio fer prema tebi. Ni na početku a ni na kraju veze. Vidiš, kasno shvatam neke stvari. Znam da mi neke stvari nikad nećeš oprostiti, ali želim da znaš da ću uraditi sve što je u mojoj moći da te vratim u svoj život. Ovih proteklih mjeseci sam bio potpuno izgubljen bez tebe.'' Morala sam da ga prekinem, jer po izgovaranju svih tih riječi činilo mi se kao da se stara bol vraća. ''Znaš li ti kakva sam ja osoba bila prije nego što si mi slomio, ne ispraviću se, zgnječio srce? Bila sam vesela, srećna. Radovala sam se svakom danu sve više i više. Imala sam volju za životom. A znaš li šta si mi ti ostavio?'' Udahnuo je i izdahnuo, kao da riječi iz njegovih usta nisu mogle da izađu. ''Naravno da ne znaš. E pa, ostavio si mi pustinju. Nakon tvog odlaska od mene je ostala samo pustinja. A sad si došao da pričaš o tvojoj patnji. Poštedi me tih isprika i idi.'' Naravno da nisam željela da ide, iako su moje riječi drugačije zvučale. Nije me poslušao. ''Neću da idem. Saslušaj me. Znam da sam te razočarao, i radije bi da me sada gađeš sa tom čašom nego da mi iz jedne nazdravljaš preko  ramena nekog drugog muškarca.'' Ta rečeniča je zvučala ohrabrujuće, i navela me je da ga salušam. Do kraja. ''To bi u meni ubilo i onu zadnju mrvicu ljubavi koju u ovom trenutku pokušavam da sačuvam. Ti si moj svijet promijenila, mene si promijenila. Možda sam u nekom trenutku odbijao to da prihvatim i zato se nisam vratio. Ne zato što nisam htjeo već zato što sam se bojao to da priznam.'' Odmahnula sam glavom. ''Pomislio sam, kako da priznam da me je promijenila, kako da priznam da je probudila osjećanja u meni?. Osjećanja za koja sam se mogao zakleti da ne postoje. Da sam samo na vrijeme shvatio koliko sa tobom sve ima smisla. Znao bih da nije bilo vrijeme da odem.'' I pored hladnoće koja mi je obuzimala tijelo, moja duša je gorjela od ljubavi za njim. Sve do sada je ostavljao za sobom utisak hladnog čovjeka, bez ijedne emocije. Ćutala sam dok su mi se oči punile suza. ''Reci nešto molim te. Bilo što samo nemoj da ćutiš. Kaži da ništa više ne osjećaš prema meni, da me mrziš, samo nemoj da ćutiš.''   ''A kako uopšte da te slažem da ništa više ne osjećam. I da hoću ne mogu oči me odaju. A ove oči, one nikad nisu na mojoj strani kada si ti u pitanju. Meni je stalo do tebe. Tebe kao nekog koga volim istinski bez i malo srama ili mržnje, nakon svega.''  Nakon svih tih riječ niz moje obraze su potekle rijeke suza. Samo sam sjedjela i plakala. Uzeo je čašu iz moje ruke, stavio je na sto i rekao. ''Još koliko suza pa da me zagrliš?''  Nisam dugo razmišljala prije nego što sam mu poletjela u zagrlja. Ugasila sam svoje svjetlo da bih grlila njegov mrak..

 

 

 ''Ljubav nikada ne umire, i kada odemo, tamo negdje čeka nas ljubav koju smo pružali drugima dok smo bili živi. Daleko od straha i bola, ljubav je tu da nas spase.''