Kao nije suđeno, sve je protiv nas, a uvijek ti i ja na kraju svega…

Published on 04/18,2017

Sve je počelo mnogo prije nego što sam mislila. U tom trenutku ništa nije govorilo da će on da bude osoba zbog koje ću da se postidim kad ga pomenu. A zašto pitate se? Pa razlog je jednostavan. Postidim se kada shvatim da se zaljubim u naš razgovor koji nekome ne znači ništa, u pogled koji svakome drugo izblijedi i u taj prokleti osmijeh koji je poseban samo meni iz nekog nepoznatog razloga. Možda zvuči glupo, a kako i neće, ali zaljubim se u trenutak. DA, stara škola. Zabrinula bih se da je drugačije. U ostalom, kada sam prije čitala knjige u kojima se pominje to da, žena koja voli, otvori mjesto za pisanje poruke, napiše je, izabere među kontaktima Njega i izbriše - nisam vjerovala. Zapravo je bilo nemoguće da bi to ta glupača uradila! Previše kukavički, bez ikakvog smisla, tu poruku nedostajanja nikada nije poslala. Sada, iz ovog ugla, godinama kasnije, više ne djeluje isto. Sve ima smisla. Znate li koliko je samo teško ne reći ništa? Kada svaki dio vašeg bića želi da uradi suprotno?

 

Vjerujte mi kad vam kažem sledeće. Ta jedna poruka meni je mogla da promijeni sve. 'Sve' je velika riječ, ali tako je. Da je bila poslata onog trenutka kada sam je obrisala, nikada ne bih upoznala neke divne ljude koji su sada važan dio moje ''istorije''. Neki od vas će pomisliti da mi nije dovoljno stalo, jer možda da mi je stalo poslala bi tu prokletu poruku. Ne, ne, totalno pogrešno. Ako smo do toga stigli znači da nešto nije bilo kako treba. Možda je trenutak bio pogrešan, a možda i mi. Nikada to nećemo znati, jer smo preko nekih ''ZAŠTO?'' rođeni da pređemo. To si jednostavno pitanja na koja nam odgovor neće doći poštom. O da izvinjavam se savremenoj tehnologiji. Old school people, remember?

 

Ali, ostavimo sve ovo po strani. Ljudi krenite sada. Krenite od mjesta gdje ste sada. Krenite sa strahom. Krenite s bolom. Krenite sa sumnjom. Neka se ruke tresu. Neka glas zadrhti. Samo krenite i nemojte stati. Krenite sa onim što imate. Samo krenite. Nemojte se osvrćati, oni koji su ostali iza vas tu su sa razlogom ili da vam se podsmijevaju jer ste uspjeli ono što oni nisu ili da vam budu vjetar u ledja za one malo teže dane. Dakle svako ima svoje mjesto, svoju svrhu. I ne zaboravite da se smijete. Neko će se zaljubiti u taj vaš osmijeh kao što sam se ja zaljubila u njegov. 


Trackback URL

http://www.blog.rs/trackback.php?id=298234

Leave a Reply

Dodaj komentar





Zapamti me

One Response to Kao nije suđeno, sve je protiv nas, a uvijek ti i ja na kraju svega…