Covjek nikada ne treba da ode, kad ima razloga da ostane - M.S.
Published on 21:33, 03/09,2016
"...
Saznao sam, eto, sad, na kraju svega, da me nije zaboravila. I ne znam da li mi je drago, jer je tuzno. Cesto me pominjala, znaci da je mislila o meni.
...
Pokajaces se, lijepa zeno, kad cujes.
Ne znam kakva je sad, ja je pamtim po ljepoti. I po izrazu patnje na licu kakvo nikad vise nisam vidio, niti sam dugo mogao da ga zaboravim, jer sam tu patnju ja prouzrokovao. Zbog te žene, jedine koju sam volio u životu, nisam se oženio. Zbog nje, izgubljene, zbog nje, otete, postao sam tvrđi i zatvoreniji prema svakome. Osjećao sam se poharan, i nisam davao ni drugima ono što nisammogao dati njoj. Možda sam se svetio sebi, i ljudima, nehotice i neznajući. Boljela me, odsutna. A onda sam zaboravio, zaista, ali je sve bilo kasno.Šteta što moju neistrošenu nježnost nisam dao ma kome, roditeljima, bratu, drugoj ženi.
...
Boljela me odsutna.
...
Jer i nju sam ostavio i otisao... ne zaleci... a pozalio sam kad nista vise nisam mogao izmijeniti.
...
Sad sam mislio samo na nju.
Bilo bi bolje da si me cekala, saptao sam, u sebi, bilo bi lakse. Ne znam zasto, ali bi lakse bilo. Mozda si ti vaznija od zavicaja, i rodnog doma, sad, kad te nema. Kamo srece da te nema, bilo bi lakse, bilo bi bolje. Bez tebe, vise me bole tudje daljine, i prazni drumovi, i cudno snovi koje sanjam i na javi, a ne mogu da ih odagnam, bez tebe.
...
Kasno je, nicega vise nema, osim u mojim mislima. Pa neka ni toga ne bude... necu ti dozvoliti da me progonis kao avet. Uvijek stojis izmedju ovih brda, kao mjesec, kao rijeka, kao alem na munari, kao svijetla prikaza, ispunila si ovaj prostor sobom, kao ogledalo, natopila ga mirisom, kao postelju. Otici cu u svijet, tamo te nema, u tom drugom kraju, ni tvoje slike necce bit u meni.
...
Otici cu, da te ne gledam, otici cu, da ne mislim na izdaju.
Znas li kako mi je bilo? Znas li kako mi je sada?
Otici cu, da te ne mrzim, da mi postane svejedno. Rasuo sam tvoj lik po dalekim putevima, raznijecce ga vjetrovi i sprati kise, nadam se. U meni ce ga potrti pozlijedjenost.
- Zasto si otisao jesenas? Covjek nikad ne treba da ode, kad ima razloga da ostane.
Morao sam da idem.
- Ostavio si me. Sta si trazio po svijetu? Vratio si se tuzan. Je li to sve sto si dobio?
Tuzan sam zbog rana, umora, zbog mrtvih drugova.
- Tuzan si i zbog mene.
Tuzan sam i zbog tebe, ali necu da ti kazem. Danima i sedmicama sam putovao, da te vidim. Uvece sam lijegao pod sumsko drvo, gladan, izubijanih nogu, promrzao od ledene kise, i zaboravljao na sve, razgovarajuci s tobom. Koracao sam drumovima bez kraja, uplasio bih se koliko ih ima i kakve su strasne razdaljine na svijetu da te nisam drzao za ruku, isao uz tvoje bedro, uz tvoj bok, jedva cekajuci ravan drum, da zatvorim oci, da mi budes bliza i jasnija.
...
obrazi su joj blijedi, pod ocima duboka sijenka...
...
Zasto si dosla?
Hoces li da podjemo zajedno u svijet?
...
Vec tri dana je tudja zena, tragovi tudjih ruku su ostali na njoj, tudja usta su skinula masak s nje...
...
Otisao sam, ne osvrnuvsi se, ne znam da li me dozivala, i zapamtio je cudnu, kao stecak.
Hej - viknuo sam ponekad kroz prostranstvo vremena, dozivajuci bijelu proljetnu mogilu, ali iz daljine nije bilo odjeka.
Tako sam i zaboravio.
I ne bih se, vjerujem, ni sada sjetio, da ove nocci, bas ove nocci, nije dosao njen sin. I moj, mozda.
..."
Mesa Selimovic