Plavi Safir blog

"Zašto si takva?" upitao me je. Razmišljala sam dugo sta da mu odgovorim. Ne zato sto nosam znala sta da mu kažem, već zato što nisam bila sigurna da li je on bio spreman da cuje taj odgovor. "Znaš, ponekad mi dodje da budem takva. Možda bi trebao da se navikneš." udaljila sam se od njega, kao da sa pokusala da napravim neku granicu."Da li si uvijek takva, zašto ne pokušaš biti malo ljubaznija?" Nasmijala sam se njegovom predlogu. "Dragi, pa upravo sam bila ljubazna. Zar se ne primećuje." Počeo je glasno da se smije. "Divim ti se djevojko, znas li to? Poslije svega sto si prosla sa onim skotom' trznula sam na podrugljivi naziv koji je dodijelio svom 'suparniku' , i on je to primijetio ali je ignorisao '...posle svih suza koje sam ti obrisao sa tvog blijedog lica, pitam se da li se on imalo kaje. Svaki put kad te pogleda u tvojim očima vidim ogromnu snagu, a znam da nije zbog mene." Odaljila sam se još par koraka. "Prestani, dosta si iznosio svoje mišljenje. Ne daje ti za pravo..."  "O da! Itekako mogu da dam sebi za pravo da ga komentarisem. Prvenstveno ne shvatam kako i dalje možeš da voliš nekoga ko te je doslovno zgnječio? Uništio ti je život. Povrijedio te. Iscijedio svu onu dobrotu koji si imala i na kraju izigrao tvoje poverenje??" Svjesna svega što je rekao ubila sam suzi koja je pomislila da moze slobodno da se kreće mojim lice. "Ne možeš tek tako da prestaneš nekog da voliš. Možeš da pokušaš, ali uzalud je. Razumijem kako se ti osjećaš, stvarno mi je žao. Ali ja ne mogu da utičem na svoja osjećanja. Njega ću voljeti i kad se udam, kad 

 mi na ruku prsten bude stavljao neko ko nije on. Njega ću voljeti i kad sinu budem dala njegovo ime. Njega ću voljeti i kad  mi se slučajno učini njegov glas, ili kad osjetim njegov parfem u moru ljudi. Njega ću voljeti sad i zauvjek. Volim i tebe. Ali nikad kao njega. Nikda vas neću upoređivati, jer ste dva različita svijeta. I ne treba da se bojiš jer si ti u mom životu sada. A on nije. " Nasmijao se. "Ti si čudna." "Nisam čudna, nego drugačija."