Bas bih htjela da te volim...

Published on 08:19, 08/15,2018

Ne mogu da kazem da te volim.
Obozavam te taman toliko da mogu da zaspim sa osmjehom na licu zbog tebe. Znas, uhvatim tako sebe cesto da sam nasmijana sa tobom. Uhvatim sebe kako se smijem dok ti posmatram usne i upijam svaku rijec koju izgovoris, kao i tvoje navike, ono sto volis i ono sto te nervira. Ne bjezis ti od mene koliko ja bjezim od tebe, ali gdje god krenula ti se jednostavno pojavis.  Volim kad si tu, i koliko god se plasila ljubavi neke nevidljive niti me za tebe vezu. I nikad, ali bas nikad ne pozelim da ih prekinem. Znas ponekad pozelim da te zagrlim i da te svakog puta grlim sve jace. Mozda ce zvucati glupo, ali ja ne zelim da te ljubim, zelim da gledam taj tvoj osmijeh svaki dan. Zelim da budes moje proljece, ljeto i zima i sve moje godine. Zelim da sva poznata i nepoznata mjesta pamtim po tebi, i da im se ponovo vracam sa osmjehom. Htjela bih ti reci koliko mi znacis, ali ne mogu, samo bih ti rado dala ruku da me odvedes negdje van grada. Daleko od svih zavidnih pogleda jer ne zelim da znaju za tebe i da mi te pokvare. 
Dozvolila bih ti da me diras po kosi iako to ne volim jer se sva najezim. Ali eto tebi bih to dopustila. Znam da umijem da budem nepodnosljiva i da se ponasam kao dijete, ali to samo zato sto mi znacis kao niko do sad. Izludjujes me. Da, na svaki moguci nacin. Ali opet ne mogu da ostanem imuna na taj tvoj sarm. Oo da, i ta dva svemira koja vidim kad god te pogledam me ocaravaju. Imas oci boje haosa.
Zelim da budes moja tvrdjava, moje utociste i moj spas. Zelim da znas da nikada necu odustati od tebe pa i onda kada ti odustanes od mene. Za neke stvari se treba boriti, a nekako mislim da si vrijedan te borbe. I zelim da te volim, da te grlim i ljubim kao da ne postoji niko na ovom svijetu. 


U kom se beskraju gubis i da li cvrsto grlis sve sto volis?

Published on 18:43, 08/06,2018



Sedeo je na korak od mene i drzao me cvrsto za ruku. Nisam mogla da ne pomislim kako bi bilo divno drzati tog coveka celog zivota za ruku. I ne pustiti ga, nikada. Ubrzo su moje misli prekinule njegove reci. “ Pazi ako te zavolim, bas cu da te volim.” Zacudjeno sam se nasmejala. “Bas, kazes?” Na njegovom licu se nacrtao osmeh, od uva do uva. “ Da! A sad dodji.” “Zasto?” “ Pa da te zagrlim!” “ Pa grlis me ceo dan.” “ Mozda ali sada zelim da odmorim dusu.” Ustao se i privukao me k sebi. Nasmejala sam se. “Kako?” Uzeo je moje ruke i stavio ih oko svoga struka. “ Pa fino, ja te zagrlim ti dises.” Nisam mogla da se jos jednom ne nasmejem. “ Pa onda ja vec danima odmaram dusu!” Pogledao me je i poljubio u celo. “Zagrljaj je nesto najlepse sto ti mogu dati, to je kao da ti dajem sebe.” “ Veruj mi da mi je to sasvim dovoljno.” “ A sta ako ti kazem da si meni ti dovoljna. Samo ti!” “Rekla bih ti da me nikad ne pustas!” Zaglio me je jos jace. “ Ali sta ako nas vreme rastavi?” Upitao me je i napravio tuznu facu. “Mi cemo se onda boriti protiv vremena.” “Svidja mi se kako razmisljas!!”


Gledao sam te kako se gleda more krajem leta

Published on 21:10, 08/02,2018

 

Pustio sam tvoju ruku da isklizne iz moje. Mozda nisam trebao. Ne mozda, vec samo nisam trebao. Bila si poslednja nada mog dugo ocekivanog spasenja od samog sebe. Vidis, covek sam sebi naudi onda kad pomisli da radi nesto za necije dobro. A ja sam mislio da ce ti biti bolje bez mene. Znam, nije bilo na meni da donesem takvu odluku. Ali bio me je strah. Cega sigurno se pitas? Sebe, bio me je strah sebe. Sebe pored tebe. Mislio sam da cu da te povredim svojim promenama, svojim ludim ponasanjem i da te ugusim svojom ljubavlju. Al’ brzo sam shvatio da sam takav postao zbog tebe i za tebe. Lutko, pre tebe nisam obracao paznju na sitnice, kao sto je taj tvoj prokleti pamen kose koji ti stalno stoji na levoj strani lica i ne da mi mira. Svaki put sam pozeleo da ga sklonim i sada bih sve na svetu dao da mogu to da uradim. I dalje ne shvatam sta se dogodilo sa nama. Kako sam mogao da te pusitm, tebe, jedinu zbog koje je sve imalo smisla. Dan kad sam te sreo, sve tisine sa tobom, ti.