Ludak od marcipana
Volela sam te zbog onoga sto si bio. Volela sam tvoje visoke zidove koje si sagradio oko sebe. I nakako sam zelela da budem ta koja ce ih srusiti. Ti si moja losa navika. Znas, stalno vezujem pesme, gradove, ulice, datume za ljude, pa me stalno podsecaju i bole. Kao i ti. Upravo sada. I znaj da cu biti tu kad nazoves. U bilo koje doba dana i noci. Jer ako ti nisi tu svejedno je ko jeste. I nikada mi nije bilo tesko sjedjeti na klupi ili na nekom betonu i slusati te. Nikad mi nije bilo tesko u bilo koje doba dana i noci izletjeti da te vidim, jer volim tebe, ne nesto tvoje. Mozda bas zbog toga sto sam osetila koliko te volim sam se uplasila svoje ljubavi. A nedostaje mi to tvoje veliko srce, topli osmeh i cvrsti zagrljaj. Hmm, ipak voleti nekog ko tebe ne voli je hrabrost. A jos hrabrije je kada to shvatis i odlucis da ode. A ti neces znati za pravi gubitak, jer on nastaje samo kad nesto volis vise od sebe.
Sa tobom. Bilo sta. Bilo gdje. Bilo kada.