Oci joj plave k'o more

Published on 07:12, 08/01,2016

Bila su to najteza dva sata koja sam proveo u tisini. Boljela su kao najgora rana na tijelu. Sjedjela je preko puta mene ne progovarajuci ni rijec. Ni sum nije dopirao iz nje. Kaznjavala me je tako. A ja, krenem da joj kazem da mi je zao, ali se sjetim da je i dalje ljuta. I odustanem, da ne pokvarim jos nesto. Onda kad vise nisam mogao da trpim tisinu izadjem na balkon, i posmatra ljude kako prolaze. I u jednom trenutku samo osjecam njene ruke oko svojeg struka. Melen za dusu. 'Izvini.' kazem joj i dalje podignute garde, u slucaju jos jednog iznenadnog napada. 'Izvini ti. Nisan htjela tako da reagujem ' iz njenih usta izlazio je najsladji glasic, tih, al opet dovoljno snazan da pokrene sve u meni.