Zagrej mi dlanove
Pojavio se u porešno vreme. U vreme kada mi je od života ostao samo osmeh. Onaj osmeh koji je počeo da bledi, ali je tu da ne bi suze počele da naviru. Nisam sigurna dal' je on to znao, iako je pokušao da mi priđe ja to nisam mogla da podnesem. Nisam mogla da podnesem da neko spasi moje zaleđeno srce. Da neko pokuša da spasi moj osmeh. Nije znao da sve što radi je uzalud, jer men ne treba neko da mi zagreje srce, meni treba neko da mi zagreje dlanove kada je hladno. I da mi pomogne da zavolim sve godine što će doći. Ne krivim ga što je odustao jer je sam mu je stavila do znanja da je neću da se borim za ničiju ljubav. I neću, neka se drugi bore za moju. Zašto ja da se borim za nekog ko neće ni da pokuša. Ali eto, navikla sam na odlaske. Navikla sam na odustajanje, navikla sam da gradovima hodam sa plavim očima i hladnim srcem.