Isti svetovi
Miris njene kose odvlači mi pažnju od problema svakodnevnice. 'Gde si krenula ludice?'
'U život.' 'Vrijeme je više bilo.' 'Da, kaže momak koji puca od ljubomore.' ' Nisam ja ljubomoran.' Jesam, ludački, ne mogu podnijeti da je neko drugi gleda a još manje dodiruje. Znam da je sada krenula do prodavnice i da voli da mi kaže da ide u provod, kako bi me provocirala 'Nego, šta ti se danas jede?' 'Sve što ti napraviš je odlično, tako da ne sumnjam u tvoj izbor.' 'Ne sumnjam ni ja u tvoj, dobro si birao.' Naravno da jesam, izvukao sam premiju sa njom. Gledam je kako izlazi iz stana. Brzo idem do prozora kako bih je još malo posmatrao. Spuštam pogled prema ulici. Gužva je, ali i u toj gužvi je prepoznajem. Prepoznam njeh hod, pokrete koje pravi rukom, kako zabacuje kosu u stranu dok šeta. Da ih je sada dole milion, prepoznao bih je. Znate, sada san ubeđen da je ona moja druga polovina. Onaj komad slagalice koji vam je potreban da bi sastavili celu sliku. Sa njom mi nikada nije dosadno. Ona uvek ima teme za razgovor, pa makar one bile i apsurdne. Ne mogu da živim bez nje. Evo, otišla je do prodavnice a već mi fali. Stigla mi je poruka, gle od nje i glasi 'Stižem, nadam se da si živ, imam jedno iznenađenje za tebe. Spremi se da budeš očaran.' Ona je luda, ali je moja luda.