Seti me se - četvrti deo
Published on 06/02,2020
"Potreban je pasvord." Konstatovala je Sara. Marko je pogledao zamišljeno. "Nemam ideju koja bi mogla biti." Pokušavao je da se priseti. Isprobavali su razne reči, brojeve, datume rođendana ali ništa nije uspevalo. "Saro, znam da će ovo zvučati suludo, s obzirom da te se ne sećam, ali kada smo se mi upoznali?" Iako to nije bilo ono što je ona želela da čuje, u njoj se probudila neka čestica nade da će je se on setiti. "23.11.2019." Dok je Marko kucao te brojeve, Sara sa potajno nadala da će to biti to. Izraz na njegovom licu je upravo to pokazivao. "Danas samo i ti i ja ovu rečenicu upotrebljavali bezbroj puta, ali kako je ovo moguće?" Okrenuo je lap top prema njoj. Na ekranu su se nalazile sve njihove fotografije koje su prethodno bile izbrisane iz njenog stana, ali i iz Markovog sećanja. Pored njih su se nalazila i dva videa i par fajlova u pdf formatu. Marko nije želeo da gubi vreme pregledanjem fotografija već je direktno kliknuo na prvi video.
"Na samom početku, bez obzira na okolnosti moram nešto meni bitno da kažem; Saro, znam da će nekim slučajem ovo doći do tebe, rekao bih sudbinom. U svakom slučaju želim da ti kažem da te volim i da mi je iskreno žao što ti na ovaj način to govorim. Ne znam kakva će biti situacija kad ovo budeš gledala ali moraš da znaš da sam te voleo, da te volim i da ću te zauvek voleti." Sari je srce zaigralo od sreće ali i od tuge što čovek koji je sedeo pored nje ne može da kaže isto. Barem će zauvek imati njegove reči u svojoj glavi da ih se priseća, pomislila je. "Da pređem na razlog zbog čega snimam ovaj video. Pre par dana, od trenutka kada snimam ovo, svedočio sam jednom ubistvu. Znam da ćeš pomisliti da sam trebao da se obratim policiji. I jesam, ali iako sam video ko je počinio zločin, nisam imao nikakvih dokaza, a i telo nikada nije nađeno. Isti dan sam dobio i jedno pismo u kojeme navode da će nauditi tebi, na isti način, ako ne nestanem. Znao sam da ću tako samo povrediti tebe, ali nisam imao drugog izbora. Ove fotografije koje se nalaze na ovom fleš drajvu, kao što si mogla i primetiti, su sve one forografije koje sam zamenio iz našeg stana. Znam da si se sigurno pitala šta se desilo sa njima, pa eto sada znaš. Takođe ja sam odneo sve moje stvari. To je bilo neophodno da bih te zaštitio. Ovo poslednje što si dobila je unapred dogovoreno da dođe do tebee. Znaš. Da bi me razumela. A i da bi ti imala zaključak. A ako gledaš ovo, to znači da se nešto dogodilo i da sam sprečen da ispravim stvari." Niz obraze su joj krenile suze koje je uporno pokušavala da obriše. Što je ih je više brisala, one su sve više i više tekle.
Iako zbunjen onim što je video, Marku se javio neki neobjašnjiv osećaj da treba da je zagrli. Da je uteši. Nije mogao sebi da objasni tu porebu. Potrebu da je dotakne. Da jednim zagrljajem otera njenu tugu. Tugu žene koje se čak ni ne seća. Pitao se šta ga to tera na taj gest. Pokušao je da se odupre tom osećaju, ali njegove ruke su krenule prema njoj. I u tom momentu, kada su njegovi presti prelazili preko njenog uplakanog lica, brišući suze koje sada već nezaustavno tekle, počeo je da se priseća nekih trenutaka. Ne znajući šta se upravo desilo u Markovoj glavi, Sara ga je odgurnula i istrčala iz auta. Ne želeći da protraći još jednu sekundu bez nje Marko je krenuo za njom. "Čekaj. Nemoj da ideš." Sara se na momenat okrenula prema njemu i zastala. "Zašto? Kad ne mogu da podnesem da me se čovek, kojeg volim više od ičeg na ovom svetu, ne seća. Mislila sam da ću moći da ti pomognem, da se setiš, ali iz sekunde u sekundu me sve ovo ubija." Marko joj je prišao taman toliko da se mogao odgledati u njenim očima. "Možeš mi pomoći." Pogledala ga je pomalo zbunjeno. "Ali kako?" Marko se nasmejao i rekao. "Tako što ćeš ućutati i poljubiti me." Sara je bila u neverici. Nije znala da li je umislila ono što je on upravo izgovorio. Da li se njena tuga poigrava sa njom. Marko je to primetio i odlučio da više ne može da čeka. Privukao je k sebi i poljubio. Taj poljubac mu je vratio sve. Sve ono što je jednom zaboravio, sada se setio. Sara ga je zagrlila. Njen zagrljaj je bio njegov dom. Shvatio je da je bežanjem samo pogoršavao stvari i da šta god bude usledilo moraju kroz to ići zajedno. "Izvini za sve ljubavi." Rekao je držeći je čvrsto rukama. "Ti...ti..." Pokušavala je da izgovori, ali je on preduhitrio. "Da, sećam te se. Izgleda da je naša ljubav veća od zaborava i od svih ostalih nebeskih sila."
Iako zbunjen onim što je video, Marku se javio neki neobjašnjiv osećaj da treba da je zagrli. Da je uteši. Nije mogao sebi da objasni tu porebu. Potrebu da je dotakne. Da jednim zagrljajem otera njenu tugu. Tugu žene koje se čak ni ne seća. Pitao se šta ga to tera na taj gest. Pokušao je da se odupre tom osećaju, ali njegove ruke su krenule prema njoj. I u tom momentu, kada su njegovi presti prelazili preko njenog uplakanog lica, brišući suze koje sada već nezaustavno tekle, počeo je da se priseća nekih trenutaka. Ne znajući šta se upravo desilo u Markovoj glavi, Sara ga je odgurnula i istrčala iz auta. Ne želeći da protraći još jednu sekundu bez nje Marko je krenuo za njom. "Čekaj. Nemoj da ideš." Sara se na momenat okrenula prema njemu i zastala. "Zašto? Kad ne mogu da podnesem da me se čovek, kojeg volim više od ičeg na ovom svetu, ne seća. Mislila sam da ću moći da ti pomognem, da se setiš, ali iz sekunde u sekundu me sve ovo ubija." Marko joj je prišao taman toliko da se mogao odgledati u njenim očima. "Možeš mi pomoći." Pogledala ga je pomalo zbunjeno. "Ali kako?" Marko se nasmejao i rekao. "Tako što ćeš ućutati i poljubiti me." Sara je bila u neverici. Nije znala da li je umislila ono što je on upravo izgovorio. Da li se njena tuga poigrava sa njom. Marko je to primetio i odlučio da više ne može da čeka. Privukao je k sebi i poljubio. Taj poljubac mu je vratio sve. Sve ono što je jednom zaboravio, sada se setio. Sara ga je zagrlila. Njen zagrljaj je bio njegov dom. Shvatio je da je bežanjem samo pogoršavao stvari i da šta god bude usledilo moraju kroz to ići zajedno. "Izvini za sve ljubavi." Rekao je držeći je čvrsto rukama. "Ti...ti..." Pokušavala je da izgovori, ali je on preduhitrio. "Da, sećam te se. Izgleda da je naša ljubav veća od zaborava i od svih ostalih nebeskih sila."