Nedostajes... Za sve sto dolazi nedostajes...
Lazu kad kazu da vrijeme lijeci sve. Ne lijeci. Vrijeme ne lijeci nista. Nikad nece ni moci. Samo njega mogu da volim, i samo njega cu voljeti. Cak i kad se moje oci budu budile pored nekog drugog covjeka, djecak sa njegovim imenom ce utrcati u tu sobu koja je mogla da bude nasa. I bila bi, da on nije izao sve ono sto nas je spajalo. Kada mi kazu da ne bih trebala da sjedim u kuci izmedju cetri zida, da bih trebala da izlazim pitam ih zasto? I onaj put kad izadjem, sretnem ga. Ne kazu uzalud, od cega bjezis stigne te. Ne zelim da mu se jednog dana vrati sve ono sto mi je uradio, i ne zelim da prolazi kroz ono kroz sta sam ja prosla sa njim i zbog njega. Ne bi to mogao da podnese. Velika je to bol, a ja ne zelim da je dijelim ni sa kim. Moja je. Voljela bih kad bih samo mogla da odem odavde. I da se nikad ne vratim. A sa cime bih uopste posla, sve mi je uzeo. Unistio me je i doslovno iscupao srce iz grudi. Sat i dalje otkucava, ali njega nema. Tu je, u ovom gradu, ali ga nema.
04/05,2016, at 22:45
Visit plavisafir
Ne mozes tek tako odustati od ljubavi... Ma kakva god ona bila.
04/05,2016, at 21:32
Visit ummuharun
природно човјек има потребу за љубав духовно и као одрасли и за физичком и обично веЖемо за неку посебну ЉУБАВ која нас привуче а та особа не мора нас ни вољети тако да Живимо илузију и требамо отворити срце за нову особу а прошлост оставити.. Ово говорим за стање у друштву док ја одавно не вјерујем у те љубави маште и илузије како већина људи Живи