Ljubav su sitnice
Published on 06/19,2015
Sjedimo zajedno na klupi. Lagano joj uzimam ruku, ispreplićem njene prste sa mojim i ljubim joj ruku. Ruke nam se savršeno sklapaju, kao da je njena napravljena isključivo za moju. Onako mi u sekundi proleti kroz glavu ´bilo nam je suđeno da se nađemo`. Onda je pogledam malo bolje. Njenih par pjegica ispod ta dva prelijepa oka se savršeno uklapaju sa rupicama na tim rumenim obrazima. Ona ih i ne voli toliko, kaže kako kvare njen savrsen ten. I znam da nikad nije voljela bore kod očiju koje se stvore svaki put kad se nasmiješ, niti je ikad voljela svoj stomak i butine, kao ni rupice na leđima na dnu kičme. Ali ja ću ih beskrajno voljeti. Moja ludice, nikada neće voljeti sebe onoliko koliko je ja volim. I kad ne bude postupala prema sebi ispravno, ja ću biti tu da radim to umjesto nje. Ako mi dopusti, saznaće da sam ja tu uvijek za nju, pa će možda, ko zna voljeti se onoliko koliko je volim i ja.
06/20,2015, at 07:24
Visit plavisafir
Hvala:)
06/20,2015, at 00:26
Visit bonibezklajda
Predivno:)