Šansa
Published on 06/16,2015
Poslan mi je sa razlogom. Da mi pokaže da vrijedim. Da nisam nula. Da me vrati u život. Da me nasmije. Da se uvjerim u to da i mene neko može voljeti. Da bude tu za mene. Da vidim šta znači biti mlad, zreo muškarac, čija je jedina uloga da ženu koju voli čini srećnom.
U njegovom naručju je nekako sve lakše. Ali neću to da mu priznam. Neću da mu priznam koliko se izgubim u svakom njegovom zagrljaju, i da dok ga guram od sebe i govorim da me pusti u sebi molim Boga da me ne da, da sklopi one svoje ruke oko mene i zarobi svoju malenu. A on to kao da zna, svaki put i uradi.
I kako da ga ne volim? Kako da se ne radujem susretu sa njim? Kako, kad znam da ću biti srećna i da ni o čemu drugom neću razmišljati.
On je moja prepozitivna osoba. Ono što mi je toliko dugo trebalo. Njega imam da mi kaže da ne smijem biti loše i da će sve biti u redu. Napokon imam nekog da mene tješi. Napokon sam ja ta oko koje se neko trudi. Njegov poljubac u čelo mi svaki put kaže: ja sam tu, ne brini. Svaki njegov dodir mi govori da će me zaštititi, da će biti tu dok ne razbije led oko mene, jer zna koliko vrijedim.
I prezirem samu sebe što se sjetim ikoga drugog, što i dalje boli… Što me bol u sekundi zna sasjeći, pokositi…Što mi i dalje zna suza krenuti za nekim ko me je samo iskorištavao.
Ubiću to u sebi, ubiću ga u sebi, zaklinjem se sa svim. Neću dozvoliti da i dalje upravlja mojim životom, neću mu dozvoliti da me ubije. Dobila sam novu šansu za ljubav, za sreću… Moram je iskoristiti.
06/16,2015, at 11:34
Visit plavisafir
Puno ti hvala *-*
06/16,2015, at 11:30
Visit mesecevput
Spektakularno!