Životna škola
Published on 06/15,2015
Rekla sam mu jednom prilikom da me je uništio za svakog sljedećeg. I jeste.
Ma koliko god se trudila i borila protiv toga, njemu sad ništa ne vjerujem. U nijednu jedinu riječ. Nije do njega, nije ništa uradio, nije kriv ni za šta. Jednostavno ne mogu. Sumnja je tu, konstantno. On me je naučio da ne smijem nikome vjerovati. On je moja životna škola. Najbolji profesor.
I iako sam mu jednim dijelom zahvalna zbog toga… Mrzim ga. Mrzim ga jer je on jedini razlog što ne mogu biti srećna. Ni sad, kad smo dva svijeta različita, ne da mojoj sreći da živi. Da traje.
I što je najgore od svega. On ne ubija samo mene sa tim. Ubija svakog ko mene voli.
On nosi svoje prokletstvo sa sobom uvijek. Ponekad tako ponosno, gordo.
On…On me je ubio. A nije svjestan toga.
06/15,2015, at 16:15
Visit plavisafir
Hvala, ponekad i previse. ;)
06/15,2015, at 16:13
Visit lotika
Nevjerovatno, koliko samo tuge moze da stane u jednom srcu!!